maligogo

utorak, 27.03.2007.

Skica gornjeg vrta....

Pokušat ću skicirati dijelove vrta da steknete dojam o čemu ja ovdje toliko pišem.

Evo za početak sam pokušao skicirati plan gornjeg dijela vrta koji je u fazi izrade. Vrt je točno skiciran prema stranama svijeta, kao zemljopisna karta.

Ova zgradica sa desne strane je nova drvena kućica za alat dimenzije 3x2 metra koja tamo ponosno stoji od prošle jeseni. Obojena je zelenim bondexom. S prednje strane, kao što se vidi, ima dvoja vrata, poput garaže.

Sjeverno, iza drvene vrtne kućice je iskopan kanal, a onaj skicirani most je u planu za izradu u travnju.

Brda s lijeve strane (koja nisam uspio baš skicirati da liče na brda) su također završena. Cijeli taj lijevi dio je nekih pola metra niži od gornjeg dijela (desno na slici) pa su povezani stepenicama. E taj dio moram podzidati zidićem od cigle zbog krtica.

Iza kućice je posađen hrast i ovakav kao na slici će biti tek za kojih 20tak godina. S druge strane kanala, uz mostić, posađena je žalosna vrba.
Po brežuljcima ću posaditi jedan crni bor, karaganu, judino drvo i sl. patuljaste vrste drveća, a na zapadnu padinu brda nekoliko bagrema. Čisto da ne odudara od okolne prirode i da djeluje kao poveznica između prirode i ovog kultiviranog dijela vrta. S lijeve strane slike vide se 3 forzicije, a ustvari ih je 8 u nizu. Kraj njih je posađena smreka.

Ova mala fontanica (dolje lijevo) je također u planu za izradu, čak sam s automehaničarem dogovorio izradu pumpe koja će raditi na akumulator, budući da na vikendici nemam struje. Još se dvoumim da li da izradim ovakvu formalnu fontanu ili malo prirodnijeg oblika.

S lijeve strane preko brežuljaka se vidi onaj puteljak preko kojega se iz zezancije "prošećem".

Gledajući skicu može se steći dojam da je to sve nekako maleno i skučeno. U stvarnosti je puno veće. Samo ovaj donji dio vrta je nekih 8 m u promjeru.
Al što da radiš, nikad nisam bio talentiran za skiciranje, a pogotovo ne za slikanje. :)
Do svidanija tovariši vrtlari!

27.03.2007. u 00:00 • 4 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 26.03.2007.

Preduskrsni poslovi u vrtu...

Od poslova koje sam planirao obaviti ovaj tjedan nisam napravio ništa:)
Kiša, hladnoća, kiša, vjetar, blato....i tako sve do nedjelje, nisu mi dali volju da bilo što radim u vrtu.
Tek sam se u nedjelju prijepodne uspio baciti na posao pa sam završio štijanje (ili književno - štihanje) gredice na istočnoj granici. No još uvijek mi djeluje pomalo pusta pa sam prošvrljao vrtom mojih roditelja i pronašao sadnice roza božura, bergenije, neke visoke biljke iz bogate porodice krizantema (ne znam kako se zapravo zove) i još jednu biljku koja djeluje kao sukulent pa je završila u kamenjaru, a također nisam utvrdio njezino pravo ime.
Htio sam uzeti i onaj starinski bordo božur, ali nažalost taj se toliko sporo razmnožava da nikako nisam uspio nagovoriti svoje da mi ga daju:)
Bergenija se u nas još zove i slonovo uho. Ima velike kožaste listove koji u jesen pocrvene. Cvjeta roza cvjetovima u rano proljeće i najčešće se sadi kao pokrivač tla. Jako je česta u seoskim vrtovima gdje pokriva dijelove vrta ispod drveća, na mjestima gdje malo koja biljka uspijeva rasti. Obično je ljudi ne održavaju, ne čiste suhe listove i cvjetove pa djeluje prilično zapušteno. No kad joj se posveti dovoljno pažnje ta, iako stara biljka, može još uvijek pokazati svoju pravu ljepotu.
Dakle, bergenija je ova biljka i sigurno ste ju već često sretali u vrtovima svojih baka ili majki:

Božur je također obavezna biljka u svim vrtovima. Najčešće je prisutan ovaj bordo božur, kojeg ja, uz svu muku, nisam uspio izmoliti od svojih roditelja:

No uspio sam dobiti sadnice nekog kultivara božura s roza cvjetovima:

Osim toga, presadio sam još pet forzicija uz granicu zapadnog dijela vrta.
Kad završim sa svom tom silnom sadnjom, bacam se na izradu već ranije spomenute ljuljačke, no prije toga moram završiti šljunčane staze i šljunčani dio u gornjem vrtu. Odlučio sam da ću ipak gornji vrt podzidati pola metra visokim zidićem od stare cigle, budući da su krtice shvatile da im je lakše izbacivati zemlju tako da u stjenci iskopaju rupu i samo vodoravno izguravaju zemlju u donji dio vrta.
S tim beštijama ratujem već jako dugo i uvijek me nadmudre. Ipak su one na svom terenu, a ja sam tamo samo gost, vrtlar i njihov timaritelj:) Naravno da je borba ravnopravna, prsa u prsa, tj. lopata i grablje naprama male prednje nogice prilagođene kopanju. One kopaju, ja zatrpavam i tako u nedogled. Ne namjeravam koristiti plinovita kemijska sredstva za istrebljivanje krtica.
Kao pola godine zakašnjeli rođendanski poklon, moji su odlučili financirati uređenje gornjeg vrta i šljunčanih staza. Tako da je budžet za taj posao osiguran. Samo treba svratit do trgovine, naručiti materijal i sve skupa dovesti na vikendicu.
Bliži se Veliki tjedan i Uskrs, a do tada, prema nekoj tradiciji, moram završiti s proljetnim radovima u vrtu. Znači ovaj tjedan mi je udarni što se tiče uređenja vrta.

Zato moram razraditi i detaljni plan radova u vrtu:
Ponedjeljak:
- otići u Baumax i Unikomov rasadnik kupiti još biljaka za kamenjar i judino drvo (budući da ionako idem u OS kupiti rođendanski poklon mom najstarijem nećaku)
- U Baumaxu kupiti gotov mort u 2 vreće od 25 kg.
Utorak:
- završiti posljednji metar akumulacijskog kanala
- posaditi kupljene sadnice
- odrezati vodopije s šljiva, obrezati živicu hibiskusa uz južnu granicu povrtnjaka
Srijeda:
- odgrnuti vinograd i obrezati ga
Četvrtak:
- urediti brdo, posijati travu, presaditi bagrem, karaganu, judino drvo
Petak:
- očistiti i okopati zemlju ispod grmova, raširiti krtičnjake, pripremiti travnjak za košnju
- Kupiti 50 kg umjetnog gnojiva NPK 15:15:15
Subota:
- prijepodne: Isfrezati vinograd i povrtnjak, posaditi luk u povrtnjak
- popodne: pokositi travu
Nedjelja:
- Cvjetna nedjelja. Odmor i uživanje s prijateljima u obavljenom poslu, hehe

26.03.2007. u 00:42 • 2 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 21.03.2007.

Vrtlarstvo...

Evo i mene napokon:)
Vremena je malo, a poslova previše pa se ne nađe vremena za pisanje. Ludnica mi je ovih dana i na poslu i doma pa nisam našao vremena, a ni volje posvetiti se blogu.

U vrtu sve "pupi i sve šljašti" što bi rekao Balašević. Biljke su sve potjerale, sreća da je došlo ovo zahlađenje pa ću imati nešto malo više vremena za obaviti još poneku sadnju.
Pokušavam posaditi što više sadnica golog korjena. Kontejnerske sadnice se puno bolje primaju i mogu se saditi u bilo koje doba godine, ali ja ipak kupujem ove golog korjena, isključivo što su dosta jeftinije od kontejnerskih. A njih se mora posaditi prije nego potjeraju.
Akumulacijski kanal je skoro pa gotov. Ostalo mi je nekih 2 m duljine za srediti i to je to. Heh, ali sam se predomislio. Toliko mi se svidio kanal da ipak neće postati akumulacijski, nego ću jedan dio proširiti i produbiti i napraviti malo jezerce u dnu, a u kanalu posijati travu i na dnu napraviti nešto kao stajaći potočić.:) U stijeni ću iskopati stepenice, a preko kanala napraviti mostić.
Iskopanu zemlju stavljam iznad gornjeg vrta pa sam napravio poveće brdo:) Moji ga već zovu Goran-planina.:) Po brdu ću posaditi drveće nižeg rasta i jedan crni bor (njih obožavam zbog 'morskog' mirisa). Preko brda sam čak napravio malu stazu i vrlo rado 'prošećem' njome.:)

U kamenjaru sam posadio žednjake:

i čuvarkuće:

U istočnoj granici zasadio sam magnoliju:

A u istočnoj i na zapadnoj granici japansku dunju:

Kod ginka sam posadio crvenu ružu "crvena kraljica" i na mjesto gdje planiram ružin luk dvije ruže penjačice "don juan", koje su kao vrsta priznate od 1958. godine i izuzetno su otporne na zimu, rezanje i sl.:

Ovaj tjedan predviđaju loše vrijeme, od čega ja postanem jako umoran i iscrpljen pa nemam volje za rad. No ipak bih htio završiti sljedeće:
- završiti akumulacijski kanal
- urediti 'goran-planinu':), posijati travu, posaditi bor, judino drvo, karaganu i sl. po brdu te bagrem na zapadnu padinu brda
- kupiti 10tak ruža i posaditi u istočnu granicu između pajasena i ginka
- urediti zemlju oko grmova i pokositi travu

I na kraju da se pohvalim da imam nove ljubimce u vrtu. Smjestili su se ispod smreke i sagradili nekih 40tak cm visok dom.
Radi se o mravima sličnim ovima:

Do prošle godine sam imao jedan ogroman mravinjak visok preko pola metra ispred živice na ulazu u moj vrt, no pošto je to bilo izvan mog posjeda jedan od mojih niš-koristi susjeda ga je namjerno pregazio traktorom i potpuno uništio koloniju. Zato mi je drago da su se ovaj put stacionirali kod mene u vrtu.
Neki dan sam jeo hrenovke u vrtu i ostatke kruha i hrenovki stavio njima pored mravinjaka. Vrlo brzo su navalili na obrok i za jedan dan sve odnijeli u mravinjak. Obožavam sjesti u blizini i gledati ih kako rade dok ja odmaram.
Smijao sam se jednom frajerčiću koji je ogromnu slamku dugu 5 cm sam vukao na vrh mravinjaka i već kad je bio pri kraju skotrljao se dolje zajedno s teretom. Došlo mi ga nekako žao pa sam ga podigao skupa sa slamkom na vrh, a on je tako zbunjeno počeo trčati uokolo, da je djelovao kao da je šokiran onime što mu se dogodilo.
Primjetio sam da veće slamke nose i po trojica, četvorica. Baš kao da gledaš neku ljudsku vrevu na prenapučenim ulicama New York-a.
Toliko za sad. Moram upregnut motokultivator pa do noći još jednu prikolicu stajskog gnojiva odvest u vrt.
Vrtlarski vam pozdrav svima!

21.03.2007. u 13:20 • 1 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 11.03.2007.

Feliz navidad...

Dok ste vi noćas naveliko snivali svoje sne, ja sam došla na svijet.

Evo prvo da vam predstavim moju mamu. Ona je jedna stara gospođa, 11 joj je godina, što je nama kozama jako duboka starost. Nekad davno kupljena je da bi gazde od nje imale korist, ali im je s vremenom toliko prirasla srcu da je nisu htjeli zaklati ni nakon što je prestala biti korisna, tako da je sada kućni, pardon, dvorišni ljubimac i umrijet će prirodnom smrću kad joj za to dode vrijeme.
Iako je tako stara, ipak svake jeseni poželi na jedan dan biti s dečkom. Tako je i prošle jeseni, točno 08.10., bila jedan dan zaljubljena u jednog ogromnog, dugodlakog jarca-mog tatu. (On je tata svim jarićima koji u našem selu dolaze na svijet.)

Dakle, evo i moje mame:

Ovdje na slici možete vidjeti i moj repić i mamin brižni nos koji svako malo njuška moju guzu. Vama je to smiješno, ali to je itekako potrebno, jer mama prvi dan mora dobro zapamtiti moj miris da me poslije razlikuje od drugih jarića. Mene to strašno živcira i stalno kmečim kad me škaklja po guzi, al ona je uporna.

Noćas je bila teška noć za moju mamu. A i za našeg gazdu takoder. Ona je bila u trudovima od 20.00 jučer, pa sve do 4.00 ujutro, kad smo ja i moj brat odlučili doći u vaš svijet. Za to vrijeme gazda je svako malo ustajao i provjeravao je li vrijeme jarenja došlo.
Braco je izašao prvi, no nažalost uginuo je još u stomaku. Ugušio se plodnom vodom, budući da mama nije imala dovoljno jake trudove da ga na vrijeme izbaci van. To je jako rastužilo mog gazdu. Al zato sam ja vrlo brzo izletjela i tako zakmečala da se gazda strašno obradovao kad me je čuo. Prerezao je pupčanu vrpcu, dobro me obrisao i osušio te stavio ispred moje mame da me i ona vidi i jezikom opere. Jako sam bila gladna pa sam odmah hvatala prste gazdi, jer sam mislila da su mamine sise. Poslije smo vježbali hvatanje prave sise, a jutros sam vježbala i pronalaženje prave strane maminog tijela, jer sam se često zabunila pa sise tražila na vratu.
Eto toliko od mene. Zaboravila sam još reci da me gazda vagao kad sam se dobro naklopala i tada sam imala punih jarećih 2 kg. Prohodala sam nakon dva sata, pa sam čak ujutro i malo hodala po dvorištu uz mamu. Još malo posrćem i hodam raširenih nogu, ali tek sam se rodila prije par sati, što bi vi htjeli. Evo pogledajte još koju sliku ako želite. Nažalost fotografirane su mobitelom, ali moja ljepota je svejedno neupitna. Zar ne?

Evo opet mog lica:

I još malo:

Ovdje malo mrdam glavom:

Evo i trenutak dok posrćem po dvorištu u jutarnjoj šetnji s mamom:

I na kraju evo me u štali danas popodne, nakon što sam srknila malo finog majčinog mlijeka:

11.03.2007. u 16:43 • 8 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 08.03.2007.

Svim onim divnim ženama....

Svim ženama sretan 8.mart!

Još 08.03.1857. godine pobunile su se radnice tekstilnih tvornica u New Yorku i izborile svoja prava. Puno prije svojih muških kolega digle su glas, izašle na ulice, borile se i izborile. Potaknuti njihovom borbom i muški kolege u Chicagu su se pobunili i tražili one famozne tri osmice (8 sati rada, 8 spavanja, 8 slobodnog vremena). Ali, zanimljivo, ti snažni, hrabri muškarci, vođe patrijarhata koji vlada ovim svijetom, su skupili hrabrost za pobunu punih 29 godina kasnije od žena.
Komunizam je prigrlio taj dan i od njega napravio neku mješavinu zapadnjačkog majčinog dana i valentinova.....
Kapitalisti su tada izbacili ovaj praznik iz svojih kalendara. Navodno zbog komunista!?! Da, sigurno ne zbog toga što nisu htjeli slaviti dan kad su im i žene stale na njihove pohlepne ruke, kojima su grabili što god se više zagrabiti moglo, a znoj, krv i suze radničke pretvarali u zlato, zar ne?
Pa eto od te davne 1857. prošlo je punih 150 godina. Baš me zanima jesu li te žene, koje su i po cijenu vlastitih života pokušale stvoriti bolji i humaniji svijet svojim kćerkama, unukama i praunukama, zanima me jesu li mislile da će i nakon 150 godina raditi od jutra do sutra za mizeriju od plaće, nositi pelene dok cijeli dan kucaju na kasi i nositi crvenu trakicu oko ruke kad imaju menstruaciju, kako bi imale dopuštenje otići u WC više od jednom na dan? I jesu li mislile da će i nakon 150 godina muževi premlaćivati žene kad im se svidi, a nasilno guranje prsta u anus sudovi proglašavati rukovanjem? I da će u Indiji i nakon 150 godina ženama bacati kiselinu u lice ako ne donesu dovoljan miraz? I da će žene Afrike i nakon stoljeća i pol biti prisiljene gladovati i gledati polagano mučno umiranje vlastite djece od gladi, jer im tamo neki muškarci u skupocjenim odjelima, na dalekom zapadu, odvukoše sve što im je njihova majka zemlja namijenila?

Mene za ovaj praznik vežu sjećanja iz onih "mračnih" komunističkih vremena kad su, neviđene li sramote, ženama dali sva moguća prava, kad nije bilo crvenih traka oko ruke i kad su na današnji dan za njih organizirane sindikalne večernje zabave, a svaka je od svog šefa dobila crveni karanfil. Na taj dan smo i mi klinci u školi skupili novac i nastavnicama kupili karanfile, ruže ili čak jednom i zumbule. I pjevali pjesme o majci, o ženi te se spomenuli svih važnih i velikih žena u povijesti. I taj dan popodne tata je jedini put u godini svratio u cvjećaru i mami kupio neku lončanicu za poklon. Tiranija na n-tu potenciju, kažem vam. Toliko je to bio represivni i diktatorski sustav da je mog tatu natjerao da svrati u cvjećaru i mami kupi teglicu s cvijetom. Doduše uvijek je izabrao neku jadu od cvijeta, al mami se činila najljepša. I ti strašni diktatori su ga natjerali da mamu jedini put u godini pred nama zagrli i poljubi. A još su nas i varali, htjeli su da pomislimo valjda da je Valentinovo, jer nisu taj dan spominjali ni druga Lenjina, ni Marksa, ni Engelsa, ma čak nisu spomenuli ni druga Tita, eventualno su rekli gdje uvažena drugarica Jovanka proslavlja Dan žena i to je to. Strašno doba. Srećom, došao ovaj kapitalizam! Žene danas neće imati vremena za piće i meze s kolegicama s posla, u nekom sindikalnom domu. Danas će one raditi cijeli dan i njihov dobri šef će im dati 0,000001% profita za dnevnicu. Umorne će doći kući, brže podgrijavati jelo za djecu, jer srećom ona dnevnica nije dovoljna da naruči neku gotovu hranu iz restorana, a navečer će kuhati novo jelo koje će sutra opet podgrijavati i tako u nedogled. U isto vrijeme dok kuha, razumije se, veš-mašina će prati dnevnu turu veša, a pored šporeta će biti daska za peglanje. Pa, Bože moj, zar žena nema dvije ruke? Jednom može miješati jelo, a drugom peglati. Znate, u kapitalizmu je učinkovitost najbitnija, ne smije biti neiskorištenih resursa i mora se raditi punim kapacitetom....
Teglicu s cvijećem neće dobiti, a pusu od svog partnera će dobiti jedino ako i on ne odrađuje dvije smjene po cijeni jedne, jer njegov privatni gazda nije lud platiti dva čovjeka za isti posao. Eh kako su lijepa vremena došla. Sreća da smo se izvukli iz onog mračnog diktatorsko-titoističko-karanfilsko-osmomartovsko-komunističkog doba.:)))))

No vratimo se mi ženama:
Žene, ne dajte se. Ne dopustite da vas muče, izrabljuju, iskorištavaju, tuku, zlostavljaju, ponižavaju....Vi ste najvažnije, vi ste ovdje da stvarate svijet, koliko god mi lagali da je drugačije...
I svaki put kad neki muškarac digne ruku na vas, stisnite šaku, dobro naciljajte i opalite ga ravno u oko, a ako to ne pali (odat ću vam tajnu:) raspalite ga nogom u međunožje, pa će se, garantiram, pokloniti i zavapiti pred vama, baš kao da je samog Boga pred sobom ugledao.....

****
Mojoj majci, sestri, kolegicama na poslu, prijateljicama i svim onim znanim i neznanim ženama želim najljepši i najsretniji Dan žena. I bez obzira što su ga proglasili zastarjelim, komunističkim praznikom, nek ovaj dan bude blagdan žene, blagdan života, blagdan stvoriteljice ovoga svijeta; ma neka bude i crveni dan žena, izrabljivačima u inat, barem dok im ne skinu s nadlaktice one sramotne, ponižavajuće, SS crvene trakice, taj pečat pohlepnog luđačkog kapitalizma.....

08.03.2007. u 08:03 • 2 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 07.03.2007.

Moja ljubav...moji snovi....

Sutra mi je godišnjica, pardon, sutra bi mi bila godišnjica.:(
Praznik nečega što ne želi postojati, što ne uspijeva postojati...što ne uspijeva...što ja nisam...što mi nismo...što ne može...što smo....što...što....

Nekad smo bili kao ove dvije čaše vina, svaki naš dodir proizveo je najljepši zvon....A sada ostade samo jedna, razbijena....

Ne postoje riječi, ili umijeća nemam, da opišem što se u ovoj ludoj glavi danas mota.
Al kad me shrva osjećaj tuge i u noćima kad se osjećam kao pseto izbačeno na ulicu (izbačeno nakon dugo godina bivanja u toplom domu, u zagrljaju onih koji vole i koje je vrijedilo voljeti), upalim CD starog Kemala i pomislim - oca mu i Kemalu pa taj stvarno zna pogoditi u žicu, u bit ljudskog srca - i poslušam:

Sve je tužno, ove noći nema nje,
ne, nema nje...čaša vina, prazan stan,
slika njena, ja sam sam,
sve je tužno ove noći, sve što znam.

I gitara moja plače k'o da zna, da neće doć...
Plaču pjesme, plačem ja, moje oči, duša sva,
a gitara tužno svira. Sve me boli, boli, boli, boli....

Ljubavna je bol najača od svih
za nju lijeka nema, znam.
I ako slušaš ovu noć moju pjesmu, znaj
ti ćes plakat kao ja, ..., kao ja.

Jedna pjesma, jedan život, ovaj svijet, sve, sve, baš sve....
sve je tužno ovu noć, ona nikad neće doć,
jedan dio srca moga umire sa njom.

I gitara moja plače k'o da zna, da neće doć...
Plaču pjesme, plačem ja, moje oči, duša sva,
a gitara tužno svira. Sve me boli, boli, boli, boli....

Ljubavna je bol najača od svih
za nju lijeka nema, znam.
I ako slušaš ovu noć moju pjesmu, znaj
ti ćes plakat kao ja, ..., kao ja.

Eh, da se duša stvarno vragu prodati može, dao bih svoju tek za jedan poziv sutra, jedno priznanje, jedan zagrljaj, poljubac....
Čaša je tu, kao i uvijek, i šampanjac, i ruže, i srce je tu, al nikako onaj zvon da začujem. Nema se s kim ni čašom kucnuti, vremena solo drinkera stigla, teška vremena....

Al ipak, nadam se da si sretna, ljubavi moja bivša...ljubavi moja sadašnja... ljubavi moja vječna.... I nek ti je sretna i ova godišnjica, kao i sve do sada, samo ovaj put u zagrljaju drugog. I nadam se da je sreća dovoljna da je bila vrijedna svega.

A ja ću već nekako sam, ne brini, korak za korakom u dugoj šetnji po lijepim, toplim prostranstvima ovoga pakla....
Volim te, ljubavi...I puno te grlim u mislima kao nekad, ne davim kako ti kažeš, nego samo čvršće grlim, da te i iz snova ne izgubim....

07.03.2007. u 06:00 • 3 Komentara • Print • # • ^

utorak, 06.03.2007.

Jedna od mojih prvih, skromnih, vrtnih kreacija.....

Evo napokon sam pronašao fotografije predvrta koji sam načinio ispred kuće mojih roditelja.
Fotografije su nastale u ranu jesen prošle godine, ali nažalost slikane su mobitelom pa su strašno mutne. No može se steći dojam kako to sve skupa izgleda.

fontana, kamenjar i 'brdo':

Detalj donjeg jezerca:

Vodena kugla u donjem jezercu:

Ćup iz kojeg voda curi u gornje jezerce:

Cinije na ulazu obrubljene dobrom starom kadificom:

Cinije su jednogodišnje cvjetnice izuzetno zahvalne za uzgoj. U proljeće se posiju u rasadnik i poslije samo rasad presadi na stalno mjesto. Počnu cvjetati u svibnju pa cvjetaju sve do prvih mrazeva. Cvijet je dugovječan, čak po mjesec dana i više se ne osuši i jednako je lijep. Tek pred jesen počne stvarati sjeme pa cvjetovi gube na ljepoti. Cvjeta u svim mogućim bojama. Čak nekad i iznenadi nekom ludom kombinacijom boja. U jesen se skupi sjeme za sljedeću godinu i ciklus može početi iznova. Inače visoka je nekih 40cm kad se razraste i idealna je za sadnju u grupi.

Evo i detalj cvijeta:

Na kraju da se i pohvalim:) Prošlo ljeto je pred kućom šetala neka novinarka ovog našeg lokalnog 'Doma', svidio joj se predvrt i odlučila ga slikati za novine. Tako da sam jedan dan bio i medijska zvijezda, he he, bar u firmi u kojoj radim, ako ne negdje drugdje. Joj alaj sam ga se ja sad nahvalio. A što ću, mora se i to ponekad...

06.03.2007. u 00:11 • 2 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 04.03.2007.

Vrtlarstvo

Sve poslove u vrtu koje sam planirao uraditi tijekom prošlog tjedna sam uspješno obavio.
Uspio sam u srijedu dobiti godišnji pa sam to vrijeme iskoristio za sadnju živice kaline oko povrtnjaka. 5 sati klečanja na zemlji, ah. Ipak je to nekih 30m živice i koliko god djelovalo da se sadnja može brzo obaviti, ipak mi je trebalo ukupno punih 6 sati.
Nisam uspio svratiti u rasadnik, nažalost, no u jednoj od lokalnih trgovina kupio sam 2 majčine dušice s mirisom limuna (jedna je srebrna, a druga zlatna kraljica), zatim svib crvene kore i iz maminog vrta presadio par žednjaka i drugih biljaka za kamenjar, a kojima ne znam naziv. Svib je počeo svoj novi život u ružičnjaku, a majčina dušica i ostale biljke u novom kamenjaru koji sam nedavno napravio.
Kamenjar je nekih 4m2 površine tako da moram nabaviti još poneku biljku da malo popunim praznine, bar dok se posađene biljke ne razrastu.
Visibabe već polako ocvjetale, narcisi izvlače svoje glavice na sunce, zumbuli lagano proviruju, forzicija je u punom cvatu, Kaline izlistale, pajasmin također, a ruže da i ne govorim.
Vrt je sve zeleniji i sve ljepši i zahtjeva sve više truda.

Uvaj vikend uhvatila me neka želja za klapama, tako da su se na MP3-playeru vrtjele isključivo klapske pjesme i Gibine pjesme u obradi klape Cambi. Prekrasne stare pjesme. Pogotovo me takla obrada Gibine pjesme 'Dobro jutro tugo'. Jao ljudi kako to dobro zvuči. To se mora poslušati pod obavezno.

Gornju terasu sam poravnao, jedino još moram posijati travu, a uspio sam započeti kopanje kanala za skupljanje kišnice (čak sam iskopao nekih 1m3 zemlje:). Iskopao bih ja i više, naravno, ali malo sam istegnuo leđa u onoj rupi pa se od bolova jedva ispravio i izvukao iz rupe, a što je još gore nije mi mobitel bio uza me pa nisam mogao ni dozvati pomoć:))) Kad sam se izvukao iz kanala samo sam legao na toplu travu, doduše mokru, i malo ležao dok me prošao bol.
Toliko mi se sve skupa sviđa da sam počeo pretjerivati i forsirati svoje tijelo, koje je ipak malo drijemalo u zimi pa traži postepeno uhodavanje za teže fizičke napore.
Za ovaj tjedan mi je u planu:
- nastaviti s kopanjem akumulacijskog kanala i nasipavanje velikog brda
- posijati travu na gornju terasu
- poravnati krtičnjake na travnjaku i pripremiti travnjak za košnju
- očistiti lišće i druge biljne otpatke oko grmova i drveća
- kupiti nešto biljaka za kamenjar i popuniti praznine u kamenjaru
- načiniti ružin luk na ulazu u tajni vrt
- svratiti u subotu u Unikomov rasadnik

Evo ovakvo nešto bih volio imati, a tko ne bi:

Što se emocija tiče, e njih neću dok pričam o vrtu, bar ne emocija vezanih uz ljude.
Malo mi je najstariji mačak bolestan, uhvatila ga gripa pa siroče ima temperaturu, šmrca i cijeli dan leži tik uz radijator. Po savjetu veterinara dobiva po pola andola kad ga uhvati temperatura i malo mu je bolje od toga. Inače taj moj najstariji mačak i njegova sestra stari su preko 11 godina i veliki im je problem hranjenje, budući da gube zube. Mačka još ima samo jedan očnjak, a stari je neki dan izgubio jedan, pa s ona tri još dosta dobro jede. Jao da vam je vidjet kako sirotica jede, nekad me nasmije, a nekad i ražalosti kad ju vidim. Ako se radi o nekom komadu mesa ne uspjeva ga podići sa zemlje, stalno joj ispada iz usta, pa onda najčešće jede samo onu mekanu hranu iz konzervi, ali nekako grabi sastrane i nagurava hranu na kutnjake, koje srećom još ima. Već polako strahujem što će biti ako joj i oni ispadnu. No imam osjećaj da to njoj i ne smeta. Još uvijek je živahna i borbena, ne predaje se uopće, baš naprotiv.
A mačak je toliko lijen da se uopće ne želi prati i često ima kostobolje, pa ga se mora nježno uzimati u naručje. On je prije nekih 5 godina pao s dimnjaka s vrha kuće i iščašio nogu, ali sve je uspješno vraćeno na svoje mjesto. Jedini je problem to što ga taj iščašeni zglob nekad zna boljeti pa šepa. Kao što rekoh, ne voli se prati. Obično kad završi s jelom dva puta se lizne po tijelu (valjda da sebe uvjeri da se oprao) i zakrnja. Kad se uvali negdje u blato ili se malo žešće izmrlja obrišem ga mokrom spužvom, a inače srećom imam ovu staru mačku i još jednu mladu koje majčinski nagon tjera da sve oko sebe čiste, pa tako svaki dan operu i njega od glave do repa:) On mi je posebno drag, jer inteligentnijeg mačka u životu nisam imao. Svaki dan uđe kroz prozor meni u sobu, malo mjaukne (kao da me pozdravi), nekad se i previše zamijauka baš kao da se zapriča i ponovo izađe van. I kad ga nešto pitaš ili mu koju riječ kažeš obavezno mjauče, baš kao da razgovara s tobom. Kad je žedan ode prema vratima WC-a, pokaže kad nešto želi i doslovno te odvede da ti pokaže što hoće, ako vidi da ne razumiješ njegove potrebe. Ljudima je to strašno simpatično kad vide. Svi kažu da je on zasigurno reinkarnirani čovjek, a ja sam skoro pa siguran u to.:)

Jednom je upao u blato, ušao tako prljav kroz prozor u sobu i zavalio se u moj krevet. Tad je i uhvaćen na djelu:

Pozdrav!