maligogo

utorak, 13.11.2007.

napokooooon....

Napokon mi je otvorena domena.

Dakle, vrtoljupci od sada me možete čitati na internet stranici:

www.mojvrtseoski.izhr.com

Ako slučajno ima problema onda možete slijediti link iz prethodnog posta za direktan pristup stranici.

Za sada je stranica u izradi, ali možete ponekad proviriti da vidite u kojoj sam fazi izrade.
Zima ide i vremena će biti na bacanje pa će do proljeća i cijela stranica biti gotova.

13.11.2007. u 08:59 • 6 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 07.11.2007.

selimo se...

Od sada više neću pisati ovdje na blogu nego me možete čitati na internet stranici

http://74.53.147.70/~maligogo/

ili kad mi napokon otvore domenu onda na

www.mojvrtseoski.izhr.com

07.11.2007. u 13:02 • 0 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 05.09.2007.

Plan rada za vikend

Popis poslova za ovaj vikend:
- riješiti opskrbu vikendice strujom
- bondeksirati prozore i stropne grede
- pripremiti zidove za krečenje
- uređivati vrt, plijeviti gredice s cvijećem, možda pokositi travu (ovisi o vremenskim prilikama)

Za opskrbu strujom:
Kupio do sada:
- akumulator 12V, 50Ah
- luster sa sijalicama na 12V i 220 V
- voltmetar, kleme, šuko-utikač
- punjač za akumulator
Još kupiti:
- pretvarač 12/220 V

Sve skupa planiram isprobati ovaj vikend te napraviti trajnu betonsku kućicu s aparaturom za opskrbu strujom.
S vremenom ću nakupovati više akumulatora da ih ne moram često puniti u selu.
Kupio sam si mali TV na 12V i nekoliko žarulja od 35W na 12V.

Bondeksiranje:
Kupiti:
- Bondex Tik za prozore i Bondex ebanovina za grede
- Ljepljivu zaštitnu traku
- kistove za bojanje
- nekoliko širokih rubnih lajsni od stiropora (ukupno 7 m) te ljepilo za stiropor u injektoru.
- kupiti aluminijske ljestve od 2 m

Izbacit ću tepih i nakon krečenja postaviti laminat na pod, u kuhinji i u dnevnoj. Na prozore postaviti venecijanere ili rolete od bambusa.

Čišćenje:
- kupiti Ajax za staklo, metlu, lopaticu, krpe i sl.

Hrana:
- kupiti gotovo jelo, da ne moram gubiti vrijeme na kuhanje.

Danas planiram otići u Kronos kupiti pretvarač 12/220 V i ako stignem svratiti u Pevec po ljestve i u Metro kupiti gotovo jelo, sredstva za čišćenje, sokove i dr.
U Emezeti kupiti bondex, razrjeđivač i kistove.
I ovaj vikend je usvojena kujica sa mnom, tako da će mi pravit društvo cijeli vikend.

05.09.2007. u 05:31 • 0 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 03.09.2007.

Jesen stiže dunjo moja...

Eto nama stiže i rujan. Klinci krenuli u školu, ljetne vrućine su za nama, suša također...

Sva nam sela mirišu na rakiju i kuhani paradajz. E sad nek probaju pajkani mjerit alkohol kod vozača, hehe, u zraku ima više od 0,5 promila. Cijelo nam se selo ljulja omamljeno tom rakiještinom, malo kome noge slušaju, a jezik ne zapliće.

Šljiva je bilo dosta ovo ljeto, iako su prilično sitne. I moje su već odavno pretvorene u brlju, tu staru mučenicu.

Grožđu su masovno pucale bobice pa ih napao botritis, a i ose. Zato sam morao obrat grožđe prije vremena. Srećom u moštu je bilo 18% šećera, nije se moralo puno došećerivati. Jedino su kiseline visoke, al i to se riješi, nije problem.

Evo vam još malo prizora bespoštedne borbe na život i smrt ovoga ljeta, kad je svaka kap vode bila dragocjena. Često sam vozio vodu motokultivatorom u svim mogućim i nemogućim posudama.

Siroti hibiskus je jedva nekako uspio sklepati tek jedan cvijetak na sebi.

Jezerce održat punim ovo ljeto je bila nemoguća misija. Isparavalo je dnevno i po 100 L vode. Sad prije neki dan ga je netko i probušio, tako da definitivno odustajem od tog projekta. Sreća da ga je netko izbušio, jer bi to i ja napravio, sunce mu njegovo, koliko me napatilo ovo ljeto.
Na mjestu jezerca napravit ću nekakvu ukopanu sjenicu-zemunicu.

I na kraju, ponovo sam imao sreću da mogu udomiti jednog malog smrdonju, tj. malu smrdonjicu.
Vraćao sam se kući biciklom i čuo neko štene kako cvili bačeno u rupe nedaleko sela.
Naravno nije mi dao vrag mira pa sam otišao vidjeti šta je to i našao tu ljepoticu. Užasno me to naživciralo, ma i još uvijek me iznervira ta ljudska nehumanost, kad se sjetim štenca. I stoga evo želim sve najgore onome tko je imao srca takvo malo stvorenje baciti na milost i nemilost prirode, da ugiba danima bez vode i hrane na onom žarkom suncu. A vas moje vjerne čitatelje, hehe, molim da prijedloge za kletve protiv tog antikrista ostavite kao komentar na poruku.
Zivkao sam okolo društva za zaštitu životinja i mogu vam reći da su oni obični goli k...., da ne budem prost. Uzimaju lovu od gradske uprave, a do životinja im je stalo ko što je pedofilu stalo do djece. Hebe se njima, nemaju mehanizme za pomoć životinjama, a rad im se svodi na puko gunđanje i morgovanje u pauzama između pijuckanja i žvakanja hrane koju kupuju o mom i o vašem trošku.
Jedino svaka čast udruzi koja drži Osječki "Azil", uvijek su spremni za pomoć i rad im se ne svodi na naklapanja i zgražanje, nego imaju konkretne mehanizme za pomoć. Da je ovo normalna država, kao što nije, ukinuli bi finacijsku pomoć svim tim nazovi društvima za zaštitu životinja i pomogli ovima iz "Azila".

Evo fotka tog malog ćukice, tj. male kujice Lune, kojoj sam ipak uspio naći dom kod svog prijatelja, pa neće u "dom za nezbrinute ljubimce".
Pozdrav do sljedećeg posta!

03.09.2007. u 11:29 • 1 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 02.08.2007.

Samo ukratko....

Pozdrav svima!
Evo samo nabrzaka u ove rane jutarnje sate, kad san neće na oči, a u srcu javi se čežnja.... bla bla bla

Koja čežnja? Kod mene pjesma ide ovako:

Pišem vam u rane jutarnje sate,
kad san neće na oči jer dva tvora,
živahnija od čopora majmuna na speedu,
mrcvare gumenu kokoš,
koja vrišti kao da je živa,
jer joj ugradiše pištaljku u guzicu.
I kad se tuku i unjkaju,
lupaju zdjelicom za hranu,
provlače se kroz rižu,
grebu noktima po svim plastičnim površinama.
A ja ih unatoč tome volim,
ma ja ih baš zbog toga volim,
što su puni života
i što se vesele i što nas vesele,
u svakom trenutku svog malog života.

Hehe, koji su to smradovi maleni. Kao da imam dvoje male djece u sobi. Stalno rade neki cirkus, igraju se, luduju, lumpuju.
Jučer mi tako bio frend u posjeti. Pustili mi tvoriće na stol, a oni nanjušili pivo i svim silama se pokušavali uvaliti u čašu i srknuti malo piva.
Poslije se Luna zajurila na tastaturu laptopa i zubima iščupala tipku CTRL. I ona i laptop ostali bez kontrole.:) Bar nas je dobro nasmijala.

Tko je sam i koga često hvata depresija i ona gore navedena čežnja, ma kupi brate jednog tvora, neće te pucat depresija, neće te hvatat čežnja i nećeš biti sam. S tobom će uvijek bit mali majmunčić, vječito pun života, željan igre i tvoje pažnje. I I vječito će izvodit cirkus da te razveseli i uljepša ti dan.

02.08.2007. u 05:48 • 1 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 26.07.2007.

Moji ferreti i ja...... Ili Mali Bero, Luna i ja!

Pozdrav svima!
Moja tvorovska priča počinje još prije dvije godine kad sam prvi put čuo da ova životinjica uopće postoji.
Od tada sam čitao o njima, gledao fotke, učlanio se i na forum Ferrets of croatia...Ljubav je bila sve veća, no nekako nije bilo sreće da nađem i svog ferreta.

Prije dva dana nenadano mi stigne poruka u kojoj me Dea s foruma pita želim li kupiti tvora.
Heh, trebalo mi je čitavih 3 sekunde da se odlučim na kupnju, a kad sam čuo da je ostala još i ženkica, dvoumio sam se 5 sec i na koncu odlučio uzeti i nju.
Mislio sam da ću po njih tek za vikend, no eto ispalo je da sam ih dobio isti dan uveče.
Koja je to jurnjava bila, hehe, angažirao prijatelja da mi pomogne, poslije posla u 5 popodne odjurili u Pet Centar, kupili najveći kavez što su imali, transporter, nakupovali opreme, igračaka, hrane, malt pastu.....sve što sam već od ranije znao da će mi trebati.
I oko 8 sati već smo pijuckali kolu na splavi u Osijeku, a pored nas u transporteru dva mala feretića. Iako sam htio čuti što više informacija o njima, nekako sam jedva dočekao da krenem doma i smjestim ih u njihov novi dom.
Evo u narednih nekoliko fotografija predstavljam vam njihov dom, a i njih same.
Vrlo ih je teško fotografirati. Nema tog fotoaparata koji može dovoljno brzo fokusirati njihove nemirne, jureće male njuškice i repiće.

Kavez je smjesten u jednom uglu, bez propuha i bez da na njega izravno padaju sunčeve zrake. Velik je 110x90x70 cm.

Ovo im je omiljena igracka - gumena kokoš. Još uvijek malo prevelika za njih, no oni su neumorni u nastojanju da tu gumenjaru što prije udave i smažu.

mmmm, moja glava, mojaaaaa!

Pogotovo je fora davit kokoš u ovoj mekanoj ljuljacki.

A tek kad skocim s gornjeg kata na tu kokoš, a ona zapišti...mmmmm, poziv u lov.

U noci najviše volimo spavati u kucici na katu, umotani u pamucne majice. Dobro jutro, svima!

Ej lega ti već usto? Šta ima za dorucak?

Ajd i ja cu onda nešto ubacit u kljun!

A daj pusti me, jedeeeem! Necu se slikat! Gric!!!

Ajde bježi više s tim aparatom, oćoravit ću od tog blica. Beeeeeelj!

Pozdrav svima, toliko od mene i mojih smradaca za sada!

26.07.2007. u 11:36 • 7 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 25.07.2007.

Moji novi prijatelji...

Pozdrav zmijoljupci!

Evo samo nabrzaka Vam predstavljam moje nove cimere.
Neočekivano me je jučer popodne nazvala jedna od članica foruma ferret of croatia i ponudila mi na prodaju svog tvorića. Imala je još i jednu ženkicu, koju je hitno morala prodati, budući da ide na more u petak. Malo sam se dvoumio, no rekoh - nek ide kvragu, gdje ima za jednog bit će i za dva. -

Nabrzaka se dogovorili da dođe u OS (Budući je vlasnica iz Požege), ja prije toga pokupovao kavez i ostalu opremu, hranu, malt pastu, igračke.....i eto u nepunih 4-5 sati dugo željeni tvorići su bili u mome domu. Ni sanjao nisam o tome kad sam se jučer ujutro probudio.

Inače su poznati veliki pospanci, ali su bili oduševljeni svojim novim smještajem pa su periodično ludovali cijelu noć.
Jako su dobro odgojeni, zdravi, uopće ne grizu, piške i ostale radnje obavljaju u pijesak,...., ma divota.

Evo vam nabrzaka 2 fotke dok su još bili kod svoje bivše vlasnice, a fotke iz njihova novog doma ćete vidjeti uskoro:

oboje nakon kupanja:

mala muška buhtlica:

Toliko od mene i malih smradeka za sada. Čujemo se, tj. postamo se uskoro. Stižu uskoro i slike njihova novog doma.

Pozzzzz!

25.07.2007. u 09:29 • 1 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 01.07.2007.

Malo fotografija spaljene zemlje....

Prigovaraju da ne pišem!
Kako da pišem, o čemu? Ogorčen sam ovom sušom i ljut na ovaj prokleti, a tako primamljivi kapitalizam, na ustroj gdje novac i sve što se u njega može pretvoriti predstavljaju osnovu postojanja, temelj djelovanja svakog pojedinca. I kao da je i sama priroda vidjela tu našu bolesnu opsjednutost zlatom pa je, po našoj želji, ovu jeftinu zelenu boju prirode pretvorila u sušnu, zlatno žutu boju smrti.
Eto nam je sad, gdje god pogledaš diljem ove naše ravnice svugdje se žuti, sve manje se vidi ono obično, iskonsko, primitivno zelenilo.

U tom spaljenom vrtu ipak sam uspio uhvatiti pokoji zeleni kadar. Mislio sam čekati da padne kiša i sve zazeleni, ali vidim da od toga baš neke vajde i nema. Zeleno ćemo vidjeti tek najesen. Do tada žuto....čekanje.

Prvo dio mog stada, malog ali odabranog, koji također pati zbog ove vrućine:

Prijatlejima koji su mi poklonili smrču, evo dokaz da se brinem za nju, živa je i raste:

Malo dijelova glavnog vrta:

ginko:

jasen:

rabarbara:

šljivik:

vinograd:

KAMENJAR:

čuvarkuća:

I na kraju pogled u susjedstvo:

01.07.2007. u 12:39 • 9 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 11.06.2007.

Predvrt ispred kuće mojih roditelja....

Donosim vam, ekskluzivno, fotografije vrta ispred kuće mojih roditelja.

Tu sam prvi puta pokušao nešto petljat oko uređenja vrta.
Brzo sam se zarazio vrtlarstvom pa mi se sad ovisnost otela kontroli.

Vani je nekako puno češća ta "bolest". U nekim državama je poprimila epidemijske razmjere.
Recimo kod Engleza posebno, a ni Skandinavci ne zaostaju.
Japance ne moram ni spominjat. Oni kad počnu šišuckat one bonsaije po pol dana, promatrajući svaki listić sat vremena prije nego ga recnu, stvarno djeluju kao da im nisu sve daske na broju.

Mi po običaju kaskamo za svijetom u tim stvarima gdje se traži da bar povremeno maknemo guzu iz udobnog naslonjača i uhvatimo se motike. Nama je genetski urođena ta odbojnost prema motici, a često i odbojnost prema alatkama općenito.
No svejedno moram priznati da i kod nas sve više ljudi brine o svojim vrtovima. Šetajući po gradu može se vidjeti sve više prekrasno uređenih okućnica.

Da po običaju ne pretjeram s tipkanjem, ubacit ću ovdje te fotke. Svaka slika govori tisuću riječi, pa će one zamijeniti moje brbljanje. (Uh da sam bar tako brbljav i uživo, nitko sretniji od mene. Al uživo većinom šutim ko riba i to do te mjere da i meni nekad bude neugodno. Mogu mislit šta sugovornici tada misle o meni. A tek telefonski razgovori, majko sveta, one pauze bez razgovora ponekad traju toliko dugo da pomislim da je onaj na drugoj strani žice odavno spustio slušalicu.:)

Evo ih.......

Predvrt u općem planu:

Mali kamenjar:

Iz ovog ćupa dolazi voda u gornje jezerce (Jaaako skup ćup, kupljen u Baumaxu. Vjerojatno su pobrkali prvo slovo u nazivu materijala od kojeg ga prave, pa računaju da ga prave od zlata, a ne od blata.):

Ukrasni žuti stolisnik:

I na kraju meni jako draga fotka, koja, mogu slobodno reći, ocrtava moja umjetnička stremljenja u svrsishodnosti životnog puta i nježnu personifikaciju svekolike općeprihvaćene društvene zbiljnosti u nježnosti vrhunaravnog poimanja apsolutnog, koje se ocrtava u božanstvenom nektaru koji plamti iz dubine gotovo pikasovski metastaziranog grotla postojanja usitnjenog u raspršenim djelićima stvarnosti mrežnice plastičnog oka.

Tako bi to rekli naši kritičari umjetnosti da je kojim slučajem fotografija osvanula na izložbi fotki u tamo nekoj galeriji.

A ja, seljo, bih sve to sažeo u jednu prostu rečenicu: "Kak' cool fotka!":

Zdravo drugovi vrtlari! Zdraaaaaaavo!

11.06.2007. u 06:00 • 2 Komentara • Print • # • ^

petak, 08.06.2007.

Karanac i prve fotke....

S ponosom Vam predstavljam, samo u vašem gradu, prve fotografije načinjene mojim vlastitim digitalnim fotoaparatom.

Na slikama nije moj vrt nego vrt prekrasnog malog restorana u Karancu u Baranji. Preporučujem da ga posjetite. Pored dobre klope ondje možete uživati i u predivno uređenom seoskom dvorištu, malom muzeju....

Na ulazu vas dočeka mala cvjetna gredica s maćuhicama:

A u dvorištu možete uživati u ovakvim prizorima:

A cijelo vrijeme vam se oko nogu mota, a ako imate sreće i drijema pod vašim stolom, ovaj slatkiš:

Uskoro planiram objaviti i prve fotografije i mog vrta. Budite strpljivi vi malobrojni koji me čitate:)

P.S.
Fotografije su nešto lošije kvalitete jer se još vježbam u naknadnom smanjenju rezolucije na kompu.