maligogo

ponedjeljak, 11.06.2007.

Predvrt ispred kuće mojih roditelja....

Donosim vam, ekskluzivno, fotografije vrta ispred kuće mojih roditelja.

Tu sam prvi puta pokušao nešto petljat oko uređenja vrta.
Brzo sam se zarazio vrtlarstvom pa mi se sad ovisnost otela kontroli.

Vani je nekako puno češća ta "bolest". U nekim državama je poprimila epidemijske razmjere.
Recimo kod Engleza posebno, a ni Skandinavci ne zaostaju.
Japance ne moram ni spominjat. Oni kad počnu šišuckat one bonsaije po pol dana, promatrajući svaki listić sat vremena prije nego ga recnu, stvarno djeluju kao da im nisu sve daske na broju.

Mi po običaju kaskamo za svijetom u tim stvarima gdje se traži da bar povremeno maknemo guzu iz udobnog naslonjača i uhvatimo se motike. Nama je genetski urođena ta odbojnost prema motici, a često i odbojnost prema alatkama općenito.
No svejedno moram priznati da i kod nas sve više ljudi brine o svojim vrtovima. Šetajući po gradu može se vidjeti sve više prekrasno uređenih okućnica.

Da po običaju ne pretjeram s tipkanjem, ubacit ću ovdje te fotke. Svaka slika govori tisuću riječi, pa će one zamijeniti moje brbljanje. (Uh da sam bar tako brbljav i uživo, nitko sretniji od mene. Al uživo većinom šutim ko riba i to do te mjere da i meni nekad bude neugodno. Mogu mislit šta sugovornici tada misle o meni. A tek telefonski razgovori, majko sveta, one pauze bez razgovora ponekad traju toliko dugo da pomislim da je onaj na drugoj strani žice odavno spustio slušalicu.:)

Evo ih.......

Predvrt u općem planu:

Mali kamenjar:

Iz ovog ćupa dolazi voda u gornje jezerce (Jaaako skup ćup, kupljen u Baumaxu. Vjerojatno su pobrkali prvo slovo u nazivu materijala od kojeg ga prave, pa računaju da ga prave od zlata, a ne od blata.):

Ukrasni žuti stolisnik:

I na kraju meni jako draga fotka, koja, mogu slobodno reći, ocrtava moja umjetnička stremljenja u svrsishodnosti životnog puta i nježnu personifikaciju svekolike općeprihvaćene društvene zbiljnosti u nježnosti vrhunaravnog poimanja apsolutnog, koje se ocrtava u božanstvenom nektaru koji plamti iz dubine gotovo pikasovski metastaziranog grotla postojanja usitnjenog u raspršenim djelićima stvarnosti mrežnice plastičnog oka.

Tako bi to rekli naši kritičari umjetnosti da je kojim slučajem fotografija osvanula na izložbi fotki u tamo nekoj galeriji.

A ja, seljo, bih sve to sažeo u jednu prostu rečenicu: "Kak' cool fotka!":

Zdravo drugovi vrtlari! Zdraaaaaaavo!

11.06.2007. u 06:00 • 2 Komentara • Print • # • ^

petak, 08.06.2007.

Karanac i prve fotke....

S ponosom Vam predstavljam, samo u vašem gradu, prve fotografije načinjene mojim vlastitim digitalnim fotoaparatom.

Na slikama nije moj vrt nego vrt prekrasnog malog restorana u Karancu u Baranji. Preporučujem da ga posjetite. Pored dobre klope ondje možete uživati i u predivno uređenom seoskom dvorištu, malom muzeju....

Na ulazu vas dočeka mala cvjetna gredica s maćuhicama:

A u dvorištu možete uživati u ovakvim prizorima:

A cijelo vrijeme vam se oko nogu mota, a ako imate sreće i drijema pod vašim stolom, ovaj slatkiš:

Uskoro planiram objaviti i prve fotografije i mog vrta. Budite strpljivi vi malobrojni koji me čitate:)

P.S.
Fotografije su nešto lošije kvalitete jer se još vježbam u naknadnom smanjenju rezolucije na kompu.

08.06.2007. u 10:13 • 4 Komentara • Print • # • ^

utorak, 05.06.2007.

Evo me, stižeeeeM......... škriiiip, STIGO SAM!

Pozdrav prijatelji!

Prihvaćam kritiku moje drage blog-prijateljice Ericce i nastavljam sa izvještavanjem iz vrta:)
Čvrsto sam odlučio da ću kupit neki digitalni fotić, barem neku jeftinjaru, da vam polako doziram na blogu i pokoju fotografiju mog vrta. Sebe ovako krasnog naravno da neću stavit na blog. Bojim se da bi mi se još više smanjio broj posjetitelja.

Ooooops, a sad vrt nabrzaka:
DakleM: puno stvari sam napravio od posljednjeg posta.
Kamen je odavno dovežen (skoro i potrošen), borova kora za malč također, grede za most su u dvorištu i čekaju ugradnju, cement je u šupi, željezo za ružin luk također je tu. Kupio sam još 2 vrste hosti (ne znam ni sam zašto toliko obožavam te 'listašice':)?)

Gotove su staze, jezerce, istočna granica, stepenice između vrtova, nove gredice oko jezerca, vinograd je lijep i naveliko raste, biljke su oživjele od ove učestale kiše, sve se polako zeleni i biva sve ljepše. Cinije i kadifice su posađene na gredicama, rajčica je u bašči, dragoljubi počeli cvjetati....

Danas navečer moram otići do Osijeka kupit trimer, da mogu otrimati brda i kosačici nedostupne dijelove vrta.

Još mi preostaje uređenje nekih detalja u gornjem vrtu i nasipavanje šljunka, izrada mosta i ružinog luka i time bi ovi poslovi planirani za proljeće bili gotovi.
Još samo da biljke odrade svoje i lijepo se razrastu i nitko sretniji od mene.

U ljetu namjeravam izraditi onu ljuljačku koju sam planirao napraviti u travnju i moram se posvetiti unutarnjem uređenju vikendice: postaviti laminat, obojiti grede na plafonu, okrečiti plafon i zidove, obojati prozore....
I vrtna kućica za alat izgrađena prošle jeseni traži ponovljeno bondeksiranje.

Sjetih se da vam nisam pokazao tu vrtnu kućicu, tj. po naški - "šupu", koju sam izradio vlastoručno, uz malu pomoć sestre pri manipulaciji težim elementima.
Jesenas je šupa bila usamljeni objekat na ravnom poludivljem travnjaku, a već danas tu su dva brežuljka, jezerce, stepenice, uskoro će biti i most, vrt je u dva nivoa, tu su šljunčane staze, šljunčana površina, kamenjar....
Sad kad sam nakon dugo vremena ugledao ovu fotografiju i sam sam se začudio koliko se taj dio vrta izmjenio u ovih nekoliko mjeseci.

Dakle evo te famozne šupe:

A dok sam tražio fotografije šupe, slučajno sam naletio na fotografiju mog najstarijeg mačka kad je uhvaćen na djelu prošle jeseni.
Ispod prozora moje sobe je fontana, a mačak ima običaj da preko fontane i brojila za plin uskoči u sobu, zavali se u krevet i spava. Tako je i taj dan napravio, s tim da mu se vjerojatno omakla noga pa se dobrano zavalio u zelenkastu vodu fontane. Naravno da je sav mokar legao na krevet i sve usvinjio:)
Nije bio kažnjen. Kod mene životinje nikad ne dobiju kaznu, iako je po ljudskim mjerilima nekad i zasluže. No smatram da oni to ne rade namjerno kao mi, oni nisu kušali sa drveta od znanja dobra i zla pa ni ne shvaćaju svoje pogreške.

No eto to bi bila ta fotka:

Na kraju obećavam (časna pionirska!) da ću uskoro kupit taj fotić pa početi filovati blog fotkama iz mog vrta. Prijatelj mi je rekao da je prava šteta što nisam fotografirao u stilu onih TV before-after transformacija, kaže da bi se ljudi iznenadili kad bi vidjeli od kakve pustoši sam napravio vrt.:) Ali pošto planiram još jako puno stvari napraviti u tom vrtu bit će puno before-after prilika za objavljivanje na netu. Iako ne mogu prežaliti da nisam slikao faze izrade jezerca, što znači da bi uskoro (čitaj: na jesen) mogao započeti s iskopavanjem nekog novog jezerca ili možda čak i jezera, tko zna, hehe....

Pozdrav!

Ček, ček, ček, stooooj, imam još nešto:
.
.
.
.
.
.
.
Ma nemam samo vas zaje.....! :)