maligogo

ponedjeljak, 14.05.2007.

Vrt i malo nostalgije....Enid Blyton i pet prijatelja....

Eto nema me dosta dugo ovdje. Vidim da me nitko i ne čita baš previše, al' ne marim, ovaj e-vrtlarski dnevnik dobro dođe i meni, jer one silne papiriće na koje upisujem što sam kad posadio, obavio i sredio većinom zagubim.
Već dugo pokušavam i u nekoj bilježnici voditi vrtlarski dnevnik kako i priliči pravom vrtlaru, ali nekako mi se neda više pisati olovkom. Potrudit ću se da to promjenim.
Englezi obavezno imaju dnevnik vrta u koji se upisuju obavljeni poslovi, redoslijed zaštite bilja, poneka opažanja u vrtu i sl. To me je oduvijek oduševljavalo, ali me ova naša urođena balkanska (ne)disciplina malo koči da i ja počnem raditi isto.

Imao sam puno drugih obaveza u zadnje vrijeme pa sam malo zapustio vrt i nakupilo se dosta posla.
Staze u vrtu su skoro pri kraju. Čekam ono najavljivano zahlađenje u utorak pa da nastavim sa radovima.
POPIS POSLOVA ZA OVAJ TJEDAN:
- Završiti staze.
- Vinograd treba prvo špricanje protiv peronospore.
- Treba sadnice iz rasadnika presaditi na gredice ili u saksije.
- Počupati travu iz živice hibiskusa.
- Okopati živicu kaline oko povrtnjaka.
- Obavezno moram naručiti sitni kamen tucanik za subotu. Time ću posipati staze u vrtu i gornji vrt. Onako kao u Valpovačkom parku, ako je netko imao prilike prošetati njime. Prekrasan stari park, nažalost nešto slabije održavan, ali i to se s vremenom popravlja, koliko vidim. Također naručiti 6 vreća cementa i 2 namala za stepenice i izgradnju fontane u gornjem vrtu.
- Dovesti 50 kg NPK gnojiva, pognojiti travu, grmove, živice i vinograd. To obavezno prije kiše kako gnojivo ne bi napravilo ožegotine na lišću.
- Bijelim uljem pošpricati kalinu, hibiskus, bazgu i ruže protiv biljnih ušiju. Hibiskus i bazgu napale one crne uši, kalinu bijele, a ruže zelene.
- U Pevecu ili Mercatoru kupiti benzinski trimer.
- HITNO: presaditi rododendron sa sunčane strane u hladovinu tajnog vrta, jer će inače vrlo brzo biti pokojni. Ovo sunce ga lagano ubija. Ili mu barem za ovu godinu napraviti umjetni hlad.

Sve sadnice posađene u proljeće i prethodnu jesen se dobro razvijaju. Osušio se nepoznati četinar koji sam kupio u Valpovačkom rasadniku, jedna sadnica šimšira i jedan busen ukrasne trave što sam ga podijelio proljetos. Sve drugo se odlično razvija i napreduje. Mojim prijateljima: smrča koju ste mi poklonili za rođendan ima poseban tretman i izvrsno se razvija. Okitila se svjetlozelenim izdancima:)))

Hrast, sveto drvo nas Slavena, za koji sam mislio da se osušio, je naglo propupao i sjajno napreduje. To mi je posebno drago. Zaboravio sam da u prirodi taj šumski div najprije pusti da se biljke ispod njega razviju i uhvate malo sunca, prije nego on svojim lišćem, kao ustavom, zaustavi sunčeve zrake na putu ka zemlji. Savršeno.

***

Neizravno vezano uz vrt: Švrljao sam neki dan knjižarom preko puta glavne pošte u Osijeku i naletio na 2 knjige iz serije "Pet prijatelja" Enid Blyton. Što sam ja gutao te knjige kad sam bio klinac. Stoga sam naravno odmah kupio te spomenute knjige i donio ih kući, u nadi da će i moj najstariji nećak biti jednako oduševljen njima.
Pitao sam prodavačicu imaju li sve knjige iz serije, na što je ona odgovorila da te knjige nitko ne traži pa su sve vratili izdavaču. Čak se čudila da su još te dvije ostale na policama. Malo sam ostao začuđen time.
Kad sam ih pokazao nećaku sumnjičavo je pogledao naslovnicu: na njoj nekoliko djece i pas ispred stare, engleske farme na vrištini. Oduševljeno sam mu objasnio da se tu radi o četvoro djece i psu koju iz knjige u knjigu upadaju u razne pustolovine. Radnja se odvija na starim farmama, u prastarim kućama punim tajnih prolaza, skrivenih vrata, lažnih podova..... Nešto baš i nije ostao zapanjen time. Pitao je ima li tu čarobnjaka, vještica, čudovišta ili bar vanzemaljaca, robota, specijalnih letjelica, pucačine....:)))
Kad sam mu objasnio da su to normalna djeca njegovih godina koji upadaju u manje-više normalne, ali uzbudljive i neobične avanture i ponovo počeo nabrajati stare farme, tajne prolaze, skrivena vrata....rekao je da će pročitat to kasnije...Nije čak ni uzeo knjigu u ruke.... Jedino je upitao ima li neka kompjuterska igrica napravljena po toj knjizi.
Malo me to sve skupa rastužilo. Dobra stara Enid Blyton, dobri stari pet prijatelja: Julian, Dick, Anne, George i pas Timmy, lijepe prastare farme i dvorci, oronule kuće, tajni prolazi, skrivena vrata ispod tepiha ili zidnih panela, pustopoljine, jezera, rijeke, otok Kirrin....sve je to otišlo u nepovrat, da ne kažem da je otišlo kvragu. Zamijenili ih roboti, vanzemaljci, specijalna oružja, Harry Potter, vještice, čarobnjaci....Nikoga ne zanimaju obična djeca, u običnoj prirodi, u običnim dvorcima iz starih vremena, u običnim starim kućama, na najobičnijim farmama na pustopoljini. Ni najobičnije polje. Ni najobičniji šumarci. Ni rijeke, ni jezera ni najobičnije močvare. Šteta!
Ostalo je to zaboravljeno i zarobljeno u onim starim, romantičnim vremenima kad je djeci glavno oružje bila batina, a specijalno oružje praćka od rašlji odrezanih od onih velikih jorgovana što su rasli na rubu seoskog groblja. U vremenu bez šarenih virtualnih svjetova, u vremenu ovog običnog, najobičnijeg, ireverzibilnog, stvarnog svijeta, bez "undo" opcije i "ESC" tipke. U vremenu gdje nemate 5 života, nego ovaj jedan jedini i kad ga izgubite igra je gotova i odmah nastupi "game over" bez mogućnosti novoga starta. Nemojte zaboraviti na to.
A vi koji imate volje, probajte u knjižnici pronaći koju knjigu iz serije "Pet prijatelja" i čitajte. Sigurno je tamo u zabačenom dijelu knjižnice gdje stoje knjige odavno zaboravljene od ljudi. Nema u tim romanima tehnike i pucačine, ali ima nečeg ljepšeg, običnih stvarnih ljudi i uzbudljivih avantura iz pera stare Enid Blyton, koja je već odavno svoju igru završila i stigla do "game over"-a, ali iza koje je ostao bogati opus djela koja su punila, ali će nadam se ponovo puniti srca malih djevojčica i dječaka diljem ovog našeg svijeta. Isplati se, vidjet ćete!