maligogo

četvrtak, 02.08.2007.

Samo ukratko....

Pozdrav svima!
Evo samo nabrzaka u ove rane jutarnje sate, kad san neće na oči, a u srcu javi se čežnja.... bla bla bla

Koja čežnja? Kod mene pjesma ide ovako:

Pišem vam u rane jutarnje sate,
kad san neće na oči jer dva tvora,
živahnija od čopora majmuna na speedu,
mrcvare gumenu kokoš,
koja vrišti kao da je živa,
jer joj ugradiše pištaljku u guzicu.
I kad se tuku i unjkaju,
lupaju zdjelicom za hranu,
provlače se kroz rižu,
grebu noktima po svim plastičnim površinama.
A ja ih unatoč tome volim,
ma ja ih baš zbog toga volim,
što su puni života
i što se vesele i što nas vesele,
u svakom trenutku svog malog života.

Hehe, koji su to smradovi maleni. Kao da imam dvoje male djece u sobi. Stalno rade neki cirkus, igraju se, luduju, lumpuju.
Jučer mi tako bio frend u posjeti. Pustili mi tvoriće na stol, a oni nanjušili pivo i svim silama se pokušavali uvaliti u čašu i srknuti malo piva.
Poslije se Luna zajurila na tastaturu laptopa i zubima iščupala tipku CTRL. I ona i laptop ostali bez kontrole.:) Bar nas je dobro nasmijala.

Tko je sam i koga često hvata depresija i ona gore navedena čežnja, ma kupi brate jednog tvora, neće te pucat depresija, neće te hvatat čežnja i nećeš biti sam. S tobom će uvijek bit mali majmunčić, vječito pun života, željan igre i tvoje pažnje. I I vječito će izvodit cirkus da te razveseli i uljepša ti dan.