Marketing
Moja ljubav...moji snovi....
Sutra mi je godišnjica, pardon, sutra bi mi bila godišnjica.:(
Praznik nečega što ne želi postojati, što ne uspijeva postojati...što ne uspijeva...što ja nisam...što mi nismo...što ne može...što smo....što...što....
Nekad smo bili kao ove dvije čaše vina, svaki naš dodir proizveo je najljepši zvon....A sada ostade samo jedna, razbijena....
Ne postoje riječi, ili umijeća nemam, da opišem što se u ovoj ludoj glavi danas mota.
Al kad me shrva osjećaj tuge i u noćima kad se osjećam kao pseto izbačeno na ulicu (izbačeno nakon dugo godina bivanja u toplom domu, u zagrljaju onih koji vole i koje je vrijedilo voljeti), upalim CD starog Kemala i pomislim - oca mu i Kemalu pa taj stvarno zna pogoditi u žicu, u bit ljudskog srca - i poslušam:
Sve je tužno, ove noći nema nje,
ne, nema nje...čaša vina, prazan stan,
slika njena, ja sam sam,
sve je tužno ove noći, sve što znam.
I gitara moja plače k'o da zna, da neće doć...
Plaču pjesme, plačem ja, moje oči, duša sva,
a gitara tužno svira. Sve me boli, boli, boli, boli....
Ljubavna je bol najača od svih
za nju lijeka nema, znam.
I ako slušaš ovu noć moju pjesmu, znaj
ti ćes plakat kao ja, ..., kao ja.
Jedna pjesma, jedan život, ovaj svijet, sve, sve, baš sve....
sve je tužno ovu noć, ona nikad neće doć,
jedan dio srca moga umire sa njom.
I gitara moja plače k'o da zna, da neće doć...
Plaču pjesme, plačem ja, moje oči, duša sva,
a gitara tužno svira. Sve me boli, boli, boli, boli....
Ljubavna je bol najača od svih
za nju lijeka nema, znam.
I ako slušaš ovu noć moju pjesmu, znaj
ti ćes plakat kao ja, ..., kao ja.
Eh, da se duša stvarno vragu prodati može, dao bih svoju tek za jedan poziv sutra, jedno priznanje, jedan zagrljaj, poljubac....
Čaša je tu, kao i uvijek, i šampanjac, i ruže, i srce je tu, al nikako onaj zvon da začujem. Nema se s kim ni čašom kucnuti, vremena solo drinkera stigla, teška vremena....
Al ipak, nadam se da si sretna, ljubavi moja bivša...ljubavi moja sadašnja... ljubavi moja vječna.... I nek ti je sretna i ova godišnjica, kao i sve do sada, samo ovaj put u zagrljaju drugog. I nadam se da je sreća dovoljna da je bila vrijedna svega.
A ja ću već nekako sam, ne brini, korak za korakom u dugoj šetnji po lijepim, toplim prostranstvima ovoga pakla....
Volim te, ljubavi...I puno te grlim u mislima kao nekad, ne davim kako ti kažeš, nego samo čvršće grlim, da te i iz snova ne izgubim....
Post je objavljen 07.03.2007. u 06:00 sati.