maligogo

nedjelja, 11.03.2007.

Feliz navidad...

Dok ste vi noćas naveliko snivali svoje sne, ja sam došla na svijet.

Evo prvo da vam predstavim moju mamu. Ona je jedna stara gospođa, 11 joj je godina, što je nama kozama jako duboka starost. Nekad davno kupljena je da bi gazde od nje imale korist, ali im je s vremenom toliko prirasla srcu da je nisu htjeli zaklati ni nakon što je prestala biti korisna, tako da je sada kućni, pardon, dvorišni ljubimac i umrijet će prirodnom smrću kad joj za to dode vrijeme.
Iako je tako stara, ipak svake jeseni poželi na jedan dan biti s dečkom. Tako je i prošle jeseni, točno 08.10., bila jedan dan zaljubljena u jednog ogromnog, dugodlakog jarca-mog tatu. (On je tata svim jarićima koji u našem selu dolaze na svijet.)

Dakle, evo i moje mame:

Ovdje na slici možete vidjeti i moj repić i mamin brižni nos koji svako malo njuška moju guzu. Vama je to smiješno, ali to je itekako potrebno, jer mama prvi dan mora dobro zapamtiti moj miris da me poslije razlikuje od drugih jarića. Mene to strašno živcira i stalno kmečim kad me škaklja po guzi, al ona je uporna.

Noćas je bila teška noć za moju mamu. A i za našeg gazdu takoder. Ona je bila u trudovima od 20.00 jučer, pa sve do 4.00 ujutro, kad smo ja i moj brat odlučili doći u vaš svijet. Za to vrijeme gazda je svako malo ustajao i provjeravao je li vrijeme jarenja došlo.
Braco je izašao prvi, no nažalost uginuo je još u stomaku. Ugušio se plodnom vodom, budući da mama nije imala dovoljno jake trudove da ga na vrijeme izbaci van. To je jako rastužilo mog gazdu. Al zato sam ja vrlo brzo izletjela i tako zakmečala da se gazda strašno obradovao kad me je čuo. Prerezao je pupčanu vrpcu, dobro me obrisao i osušio te stavio ispred moje mame da me i ona vidi i jezikom opere. Jako sam bila gladna pa sam odmah hvatala prste gazdi, jer sam mislila da su mamine sise. Poslije smo vježbali hvatanje prave sise, a jutros sam vježbala i pronalaženje prave strane maminog tijela, jer sam se često zabunila pa sise tražila na vratu.
Eto toliko od mene. Zaboravila sam još reci da me gazda vagao kad sam se dobro naklopala i tada sam imala punih jarećih 2 kg. Prohodala sam nakon dva sata, pa sam čak ujutro i malo hodala po dvorištu uz mamu. Još malo posrćem i hodam raširenih nogu, ali tek sam se rodila prije par sati, što bi vi htjeli. Evo pogledajte još koju sliku ako želite. Nažalost fotografirane su mobitelom, ali moja ljepota je svejedno neupitna. Zar ne?

Evo opet mog lica:

I još malo:

Ovdje malo mrdam glavom:

Evo i trenutak dok posrćem po dvorištu u jutarnjoj šetnji s mamom:

I na kraju evo me u štali danas popodne, nakon što sam srknila malo finog majčinog mlijeka: