mali brat karlo
12.07.2009., nedjelja
KOLUMNA KA LIBRAR: GLEDAJMO U SUNCE I PIJMO VODU
Kako živjeti u ovoj krizi? Koji je recept?Hira Ratan Matek iz Indije 2. srpnja 2009. u akademskoj udruzi u tvrđavi Gripe u Splitu održao je predavanje o solarnoj yogi. Bio sam na puno predavanaja o alternativnim temama u Splitu i u Hrvatskoj, ali nikad nisam vidio da je na istim bilo preko 500 ljudi Duga je to tema. Jer njegovih preko sat vremena predavanja tesko je sažeti i ispricati, Ali pokušat cu u najkračim crtama i naznakama , nešto kazati. 1. Atmosfera je bila fantastićna. 2. Sudionici su međusobno komunicirali prije i poslije predavanja, iako se nisu poznavali, jer tema je sama po sebi bila intriganna. 3. Nije tako lako sresti osobu koja trinaest godina može živjeti bez uobicajene krute hrane, jer živi samo od svjetlosti i vode i ponekad jede jogurt. 4. Mislim da je to mguce, bez obzira što ponekad treba biti biblijski nevjerni Toma. 5. Hira Ratan Matek kaže - gledajte u sunce prvi sat nako izlaska i zalaska sunca po deset sekundi, a kasnije svaki dan dodajite deset sekundi i tako nastavite 270 dana, Možete napraviti i pauzu,taman to trajalo nekoliko godina. To če vam pojacati mentalno zdravlje. O svemu ostalom možete procitati na internetu. p.s. Koja recesija?Još postoji jedna zajednica u Rusiji koja živi samo od svjetla i vode , kazao je Hira Ratan Manek. Znaci nema straha od nastupajuce krize. Od sutra pocimam gledati u sunce. Još je preporucio da treba hodati bos po pijeskuili žalu, ali ne po travi. A trebalo bi ćistu vodu staviti u neobojenoj flaši nekoliko sati na sunce i kasnije je popit u roku 24 sata. Jer to je eliksir!     |
- 20:40 - Komentari (30) - Isprintaj - #
01.07.2009., srijeda
KOLUMNA KA LIBRAR: UMJESTO U ARENI U VERONI U ATRIJU U TUČEPIMA
|
Cudni su putevi ljudski i ini. . .Odakle poceti? Strastveni sam putnik po vokaciji i habitusu. I evo vec nekoliko mjeseci nisam bio ni u bližem ni u daljem inozemstvu. Nije mi teško palo jer, bilo je objektivnih razloga za to. Ali u jednom trenutku, sredinom prošlog mjeseca(lipnja) probudila se moja strast za putovanjem. Nisam znao gdje putovati, ali htio sam negdje putovati. Jedini je garantirani put bilo putovanje u Veronu(u areni) na operu Carmen, s usputnim razgledavanjem Vicence i Padove. Rekao sam - zanimljivo, jer nikad nisam bio u Veroni. Kazao sam sam sebi, ali kako češ propustiti vaterpolo turnir "Mladi Galeb" i i rukometni tradicionalni turnir. I duma sam. Ne samo zbog toga. I autobus za Zagreb, pa kasnije za Veronu uspio mi je pobic za 20 koraka. Tako vam je to kad se "previše" duma. Ali!? Ima sve svoje. Jer moje kašnjenje je povezano i s drugim stvarima. Žao mi je što nisam uživo gledao velebnu operu Carmen u Areni u Veroni pred 20 tisuca gledatelja. Dirigirao je veliki tenor Placido Domingo. Ali s druge strane mi je drago što sam bio sudionik otvaranja vrlo zanimljive izložbe makarskog slikara Gorana Novovića. Da stvar bude još zanimljivija, ovim svojim ne odlaskom u Veronu sam uspjeo stici na 16.susret klapa u Tučepima. A to je posebna prica, što mogu samo slike prikazati. Kao što sam uživao u druženju na Goranovoj izložbi, isto sam tako uživao na susretima klapa u Tučepima. Svako "zlo" ima i svoje dobro, kako se to narodski kaže. p.s. Nikad ne žuri za autobusom ni ženama. Jer uvijek češ stići. (Ali nekad je dobro i požuriti. Odnosi se i na žene prema nama i autobusu. Naravno!) U autobusu za Tučepi i klapsku pismu sreo sam dvije šarmanne francuskinje. Putovale su za Podgoru. Rekle su mi da je jedna iz Nice a druga iz Pariza, i stanuje blizu Jackes Preverta, parka Monsuri. Odrecitirao sam upravo tu pismu i podsjetio sam se svojih dragih i nezaboravnih putovanja po Francuskoj. To sam nakon nekoliko sati ponovio i na druženju, poslije klapskih susreta, na veceri u hotelu Alga u Tučepima. Pa zar život nema smisla. Ima. Ali zašto? To odgovorimo sami.             |
