|
|
Međunarodni sud (ne)pravde
28.02.2007., srijeda
Pravni savjetnik Republike Hrvatske dr. Ivan Šimonović ,inače iskusni diplomat i bivši zamjenik ministra vanjskih poslova, uvjerenja je kako Hrvatska treba odustati od tužbe koju pred s Međunarodnim sudom pravde vodi protiv Srbije. On je to izjavio nakon što je isti sud, prije tri dana, presudio da Srbija nije kriva za genocid počinjen u BiH. Štoviše, dr. Šimonović naglašava kako Hrvatska najvažnije ciljeve može ostvariti izvansudskom nagodbom. Čak ide i korak dalje tvrdeći da budu li za Gotovinu tražili dokaze, kao za Srbiju, bit će nemoguće dokazati zločinački pothvat.
Političari u Hravtskoj i Bosni i Hercegovini ovu su odluku Međunarodnoga suda pravde uglavom ocijenili sramotnom. To je bilo i za očekivati. Slično su intonirani tekstovi u uglednim novinama diljem svijeta. I dok se u Srbiji doživjeli olakšanje građani Sarajeva ogorčeno su prosvjedovali. Svi fakulteti Sveučilišta u Sarajevu za petak su najavili prekid nastave zbog ovakve presude-koju smatraju nepravednom.
Činjenica je da ono što se dogodilo u Srebrenici i Prijedoru nije ništa drugo nego genocid i međunarodni sud pravde makar je to potvrdio. No to je slaba utjeha za one koji su izgubili članove svoje obitelji samo zato jer su bili Muslimani i muškarci.To je najgori zločin počinjen nad nekom etničkom skupinom nakon Drugog svjetskog rata. No sudeći prema odluci Međunarodnoga suda pravde Srbija ,koja je bila duhovni inspirator i provoditelj ratova na prostoru bivše Jugoslavije, neće za to biti odgovorna. To je nepravda i cinizam i na neki način rodbina ubijenih ima puno pravo biti ogorčena.
Međutim, Hrvatska je svoju tužbu protiv Srbije podnijela tek 1999. godine dakle, šest godina nakon Bosne i Hercegovine. Također sud se u ovom slučaju tek treba proglasiti nadležnim i pravi savjetnik RH pokušava svoj posao obaviti što bolje. Naravno, Vlada Republike Hrvatske odlučuje o sudbini hrvatske tužbe protiv Srbije. Pa čak i uz činjenicu da ovako intonirana presuda u slučaju tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije neće se previše odraziti na suđenje srpskim i hrvatskim građanima optuženim pred Međunarodnim laznenim sudom u Jugoslaviji. Naime Međunarodni sud pravde postavio je visoke zahtjeve za dokazivanje odgovornosti država onda bi se to moglo reflektirati na povišavanje zahtjeva za dokazivanje zajedničkog zločinačkog pothvata pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju. Pitanje je samo hoće li Hravtska to znati iskoristiti.
|
- 14:48 -
Komentari (19) -
Isprintaj -
#
Razlika između Clintona i Zagorca
25.02.2007., nedjelja
Bivši predsjednik SAD-a Bill Clinton zaradio je ,od 2001.godine, više od 40 milijuna dolara držeći predavanja i plaćene govore po svijetu.Dok je bio predsjednik SAD-a zarađivao je 200.tisuća dolara godišnje što je sada nadoknadio. Dio zarade od 40 milijuna dolara morao je potrošiti na dugove koji su mu ostali kada je napustio Bijelu kuću. Riječ je o 12 milijuna dolara koje je potrošio na kampanju te na pravne troškove nastale zbog afera-veze s Monicom Lewinski i skandala Whitewater.
Čitajući te podatke nametnula mi se jedna komparacija. Pomislih kako Clinton s pozicije predsjednika SAD-a nije zgrtao materijalna dobra nego tek danas unovčava svoju karizmu i intelektualni potencijal. To se ne bi moglo reći za umirovljenog generala HV-a Vladimira Zagorca , koji je bio pomoćnik ministra obrane u vrijeme dok je Hrvatska bila razoružana a u čijem je naoružavanju i sam sudjelovao.Nakon što je napustio državnu službu gdje mu je plaća maksimalno iznosila 15 tisuća kuna njegove tvrtke danas obrću milijune eura. Dobro, reći ćete zato Clintona danas ne traži policija. To je točno ,ali još je jedna razlika između Zagorca i Clintona. Prvi je novac zaradio,barem tako tvrdi policija, tako što je na kraju svoga mandata 2000. godine odnio dragulje koji su bili namjenjeni kao polog za akontaciju od 5 milijuna dolara vezanu za kupnju oružja. On je zahvaljujući tome novcu, poreznih obveznika, razvio svoje poslovno carstvo u Austriji i Hrvatskoj.
S druge strane B. Clinton je 40 miljuna dolara zaradio prodajući intelektualne usluge i nije kriv što su ljudi diljem svijeta spremni za jedno njegovo predavanje izdvojiti,gotovo cijeli iznos nekadašnje njegove godišnje plaće kao predsjednika SAD-a. I još nešto ,bivši predsjednik SAD-a završio je vanjsku politiku na Georgetown Universityju a zatim je doktorirao pravo na Yalu. A Zagorec je prije nego je postao glavnim logističarem MORH-a bio provincijski geodet.
Međutim, žalosno je to što o mutnim poslovima generala Zagorca naša javnost možda nikada ne bi doznala da u sklopu suđenja za otmicu njegovog sina nije progovorio prvooptuženi Hrvoje Petrač nekada njegov prijatelj i poslovni partner.
|
- 15:03 -
Komentari (15) -
Isprintaj -
#
Hrabrost sestre Rebeke
21.02.2007., srijeda
Časna sestra Rebeka Anić svojim istraživanjem "Nasilje nad ženama" otvorila je mnoga neugodna pitanja na koja će Crkva, ako želi na djelu pokazati da se okreće socijalnim pitanjima, morati dati odgovore. Ona je, vrijeme će to pokazati, učinila više za Crkvu jer je javno progovorila o nespremnosti Crkve na izazove suvremenog društva, u kojem je nasilje u obitelji jedan od najvećih problema, nego što se u prvi mah može činiti.
Svećenici, kojima se žene zlostavljane u obitelji obraćaju, morali bi imati više suosjećanja nego što je istraživanje pokazalo. Nedopustivo je da su stajališta crkvenih ljudi o braku i bračnim obvezama kao u 19. stoljeću, umjesto da prihvaćaju izazove modernog društva. Oni moraju doći do stupnja u kojem rastava nije grijeh ako će omogućiti ženi i djeci, koji trpe nasilje, da žive u sigurnosti. Licemjerno je tražiti izlike za zlostavljača i ženi nabijati imperativ očuvanja braka pod svaku cijenu, kad je opće poznato, kad je riječ o ubojstvima žena, da su počinitelji u najvećem broju upravo njihovi bračni partneri. Svećenici bi, po vokaciji, trebali pružati utjehu, a ne biti osobe bez srca koje se skrivaju iza naučenih fraza. Mnogi od crkvenih ljudi nisu educirani za pružanje psihološke pomoći tako traumatiziranim ženama koje su po svom odgoju okrenute Crkvi.
Slušajući ovih dana izjave sestre Rebeke, koju već mnogi u javnosti nazivaju zviždačicom, koja upozorava na pogreške u pastoralnom djelovanju Crkve, ne mogu se, kao vjernica, ne zapitati:Pobogu, gdje ti svećenici žive? Kreću li se oni među svojim vjernicima? Slučaju li oni ono što im žrtve nasilja govore? Bojim se da je neizbježan zaključak da se Crkva umnogome udaljila od naroda i njegovih problema. Crkva, koja je kroz povijest znala odgovoriti mnogim izazovima hrvatskog društva, a posebno u vrijeme komunizma, nije spremno dočekala izazove moderne Hrvatske. Stoga mi se čini da bi kardinal Bozanić trebao poticati rad crkvenih ljudi poput časne sestre Rebeke i članova Franjevačkog instituta za kulturu mira, čije djelovanje budi nadu da je naš Crkva i dalje spremna pomagati i pružati utočište nama vjernicima. Oni su glas razuma i vapijućeg u pustinji. Sestra Rebeka budi vjeru da većina crkvenih ljudi ima srca jer istraživanje pokazuje da mnogi od njih idu ukorak s potrebama vjernika. I ne samo da bi je trebali podržati kao lučonošu nego bi trebali pozorno proučiti sve do čega je došla u svom istraživanju i pokušati ispravljati dosadašnje greške. Sestra Rebeka imala je hrabrosti i na djelu pokazati da je pojedinac ispred institucije, ali svi mi skupa trebali bismo imati snage pomoći joj na tom putu za koji se može bez pretjerivanja reći "daleko od svake besciljnosti".
|
- 12:25 -
Komentari (42) -
Isprintaj -
#
Lešinarenje ili vizija
19.02.2007., ponedjeljak
Nakon Vladimira Bebića, čelnica HNS-a Vesna Pusić jedina se javno usudila progovoriti o SDP-u nakon Račanove ere. Sada je sasvim jasno, bez obzira na sve dobre želje za ozdravljenjem predsjedniku SDP-a Ivici Račanu, njegov će oporavak i povratak na političku scenu biti mukotrpan i težak. Zbog ozbiljnosti njegova zdravstvenoga stanja, možda je neke razočaralao "lešinarenje" čelnice HNS-a koja je Radimira Čačića predložila za zajedničkog premijerskog kandidata HNS-a i SDP-a u trenutku dok se Račan bori s teškom bolešću. No takvo ponašanje u politici se zove pragmatizam, a ja bih rekla realno procjenjivanje situacije. Drugi je par postola što su neki taj istup doživjeli nehumanim jer to se nije očekivalo od HNS-a. Kako čujem, u SDP-u su takvu pragmu očekivali od HDZ-a, a nikako od HNS-a.
Očekivano, SDP je kategorično odbacio prijedlog predsjednice HNS-a da te dvije stranke zajednički nastupe na parlamentarnim izborima. Neprihvatljiv im je i prijedlog da Radimir Čačić bude kandidat za premijera iako Pusićeva naglašava da čak 90 posto birača lijeve opcije želi zajednički nastup tih dviju stranaka.
Nema sumnje, SDP bez Račana i s Račanom nije isti i liderica HNS-a tu je sasvim u pravu. Nedvojbeno je da ta stranka na nacionalnoj razini nema takve karizmatske osobe, a da je Čačić utjelovljenje lidera koji je personaliziranom pre(uranjenom) kampanjom pobrao simpatije građana. Uostalom, kao kandidat za župana premoćno je pobijedio u svojoj županiji. Može se nekome činiti da su Čačić i HNS iskoristili bolest Ivice Račana te da su oni najviše profitirali privremenim izbivanjem Račana iz političkoga života. No događaji idu najviše u prilog Čačiću i tu dvojbe nema. Politika je umijeće mogućega, a Čačić je pragmatik i to ne skriva. Legitimna je želja HNS-a da HDZ skine s vlasti i da Čačić postane budući premijer. No on zaboravlja da i unutar SDP-a, koliko god oni to skrivali, ima ljudi s takvim ambicijama. No iluzorno je očekivati da će jasno i glasno iznijeti te ambicije u trenutku dok je Račan teško bolestan. To bi u najmanju ruku bilo ljudski nedopustivo, a politički kratkovidno. Međutim SDP će ubro proći katarzu i sasvim će legitimno na vidjelo izići političke ambicije pojedinih istaknutih ljudi u SDP-u.
|
- 11:51 -
Komentari (12) -
Isprintaj -
#
Otpada ono što je trulo
15.02.2007., četvrtak
Cesta kojom ne hodamo zaraste u korov. Tako je i s prijateljstvom jer ako se ne njeguje, ono odumire.Iako ćete možda reagirati optužujući me kako nemam pametnijih ideja za blog, ipak ću riskirati i posvetiti ovaj post toj temi jer, kao što često kažete, nije sve u politici. Uostalom, zar blog nije e-dnevnik!?
Ovih dana primila sam mail cimerice s prve godine faksa. Razveselila me ta njezina gesta i vratila u studentske dane. Kaže da čita moj blog i zahvaljujući tomu, nakon 13 godina, ponovno smo u kontaktu. Njezina poruka vratila me na Lašćinu i u studentske dane. Prisjetih se sobe, koju sam dijelila s Nelom iz Blata na Korčuli i Jasnom iz Koprna kraj Drniša, te na atmosferu koja je tada vladala. Bili su to lijepi dani puni tulumarenja, mamurluka i naoko čudnih i nespojivih prijateljstava i ljubavi. One su studirale medicinu i biokemiju, a ja novinarstvo. Naša soba uvijek je bila puna kolega s faksa i prijatelja, a kod nas su ostajali i prijatelji koji su s roditeljima živjeli u Zagrebu. Govorili su da jedino tako mogu osjetiti prave čari studentskog života.
Moja majka, medicinska sestra, spakirala mi je, za svaki slučaj, kutijicu s lijekovima (od andola, voltarena do analgina). Kada se to pročulo, k meni su dolazili ljudi iz paviljona s glavoboljama, zuboboljama i lakšim bolovima. U šali su moje cimerice znale govoriti da sam promašila faks jer da odlično postavljam dijagnoze i primjenjujem terapiju te što ću na novinarstvu kad mi medicina više leži. Jasna je čak, kao ozbiljna studentica medicine, pokušavala apelirati, ali uzaludno, na moju savjest. Objašnjavala sam joj da može biti mirna jer da to nisu doze lijekova koje bi mogle nekome naštetiti. Prisjetila sam se i palme koju je moj najbolji prijatelj Boš donio u sobu na Lašćini kako bi imao ugođaj Dalmacije. Vođa Torcide u Zagrebu patio je od nostalgije i maltretirao sve oko sebe glasno slušajući heavy metal balade.
Pričajući s prijateljima o tom iznenadnom mailu, zaključili smo "mudro" kako je to život! Ljudi koje primamo u svoj život kao suputnike na kraći ili dulji rok obogaćuju nas. A neki nas opet znaju tako teško raniti da rane nakon njih ližemo godinama. Lijepo je to jednom objasnio Boš kazavši: "Sestro, ideš cestom i ono što je trulo, samo otpada." U pravu je Boš jer svatko od nas u životu je makar jednom doživio razočaranje u prijatelja, zaklinjući se da neće ponoviti istu grešku. Naravno, do drugoga puta! No kada ljudi stjecajem okolnosti izgube kontakt, tada ponovni susret dožive kao nešto normalno i nastave tamo gdje su nekada stali. Čini mi se da se to dogodilo Neli i meni i zbog toga sam sretna.
|
- 14:13 -
Komentari (14) -
Isprintaj -
#
Bebić kao prorok
12.02.2007., ponedjeljak
Hoće li ULJE (Ujedinjena ljevica) dati toliko potreban začin našoj politici?
Sudeći oprema nastupu Vladimira Bebića, "bombardera s Kvarnera", u Nedjeljom u 2, ljevica je odlučila uzvratiti udarac i ubaciti malo papra u kipuću juhu. Sasvim je jasno da će udarati i po HDZ-u i po SDP-u. Trojac Ninić-Zovak-Bebić želi vratiti dignitet hrvatskom radništvu, a ljevicu njezinoj bazi. I dok su prva dvojica otpadnici iz SDP-a koji su se usudili kritizirati neprijepornog vođu, Bebić je oduvijek bio svoj igrač. Bivši saborski zastupnik, koji je jedno vrijeme bio na rubu egzistencije, danas najavljuje svoj povratak u Sabor.Naoko otkvačen, bez ikakvih kočnica, Bebić može djelovati neozbiljno, ali njegove poruke nisu nimalo neozbiljne.Istinu je rekao kada je ustvrdio da je od Stipe Mesića, kao predsjednika Sabora, dobivao "crveni karton" kad je, kao saborski zastupnik, upozoravao na štetne posljedice sukoba u Bosni. Istinu je rekao kada je Sanadera suočavao s biografijom i izjavama otprije pet-šest godina. Bio je i brutalno iskren kada je naglasio da za ono zbog čega je javnost razapinjala Hebranga kada je otišao na operaciju u inozemstvo, danas nitko ne proziva Račana.
Riječju, sudeći prema najnovijem Bebićevu istupu, ULjE se odlučilo na izravan pristup bez rukavica. Jasno je da neće štedjeti nikoga. Bebić je prvi političar koji je otvoreno progovorio o postračanovskoj eri u SDP-u. Proročanski je najavio raspad SDP-a, na način koji je pogodio HDZ nakon odlaska Franje Tuđmana.Pitanje je samo koliko će Ninić i Zovak, kao disidenti iz SDP-a, povući lijevih glasača. U kontekstu s Račanovom bolešću postavlja se pitanje bi li oni imali puno više uspjeha kao frakcija u SDP-u. Naime, iskreno i otvoreno govorenje nije odlika naših političara. A birači nisu dosad baš nagrađivali političare slične i Niniću i Bebiću. Štoviše, bolje su prolazili oni koji su išli niz struju. Ivan Ninić imao je hrabrosti usprotiviti se Ivici Račanu dok je Račan bio u punoj snazi. A opće je poznato kako završavaju takvi sukobi. Ninić je spakirao kovčege i iz stranke koju je stvarao otišao u potpuno neizvjesnu političku budućnost. Reklo bi se: takva je politika. No mora li uvijek politika biti kurva!?
|
- 12:29 -
Komentari (25) -
Isprintaj -
#
Predsjednik Mesić je na potezu
08.02.2007., četvrtak
Vrhovni sud smanjio je Zadranki Ani Magaš kaznu s osam na pet godina zatvora zbog ubojstva supruga. Iako je ta odluka Vrhovnog suda pravomoćna, njezine odvjetnice Jadranka Sloković i Ljubica Matijević Vrsaljko najavljuju zahtjev za ublažavanje kazne i molbu za predsjednikovo pomilovanje. Ne bi to bilo prvi put da Komisija za pomilovanja, pri Uredu predsjednika, zbog obiteljskih prilika, smanjuje kaznu. Naime, Ana Magaš više od dvije godine nije vidjela sina Lovru i preko suda traži da joj se omoguće susreti sa sinom koji sada živi s roditeljima njezina pokojnog supruga.
Zašto pišem o ovom slučaju?
Ani Magaš nanesena je golema štata kada je njezin bivši odvjetnik, Marko Marinović, nakon što mu je otkazala punomoć zbog previsokog honorara, uzvratio javnim optužbama da je Ana Magaš svojom obranom prevarila zadarski sud. Taj istup sigurno je dijelom utjecao i na ovakvu odluku Vrhovnog suda koji je posegnuo za najvišom kaznom za prekoračenje nužne obrane. Gore od toga je jedino odluka da se prvostupanjsko suđenje održi u Zadru. Naime, nije tajna da je obitelj njezina pokojnoga supruga vrlo utjecajna u tom gradu. Očito je da je mlada žena u startu bila uskraćena u svojim pravima. Dakle, kada bi predsjednik i izrazio čin milosti prema nesretnoj ženi, koja je u teškom psihičkom stanju i pod terapijom, i koja je ubila supruga u nužnoj obrani, ostaje nepobitna činjenica da njezin sin danas ne želi vidjeti. Odgajaju ga roditelji njegova pokojnog oca i sasvim je razumljiva njihova bol zbog gubitka sina. Od njih nije moguće očekivati objektivnost i samilost prema Ani. Međutim, ako su točne informacije da mali Lovro ima noćne more u kojima sanja majku s nožem, onda je sasvim jasno da je pred Anom i njezinim sinom težak i mukotrpan put povratka u normalan život. U pitanju je budućnost mlade žene i nevinog djeteta. Unatoč tragediji, njih dvoje moraju ponovno izgraditi mostove i uspostaviti odnos. Velika je odgovornost na institucijama da ovu obiteljsku tragediju ne učine još većom. Presudom je Vrhovni sud prihvatio tezu da se Ana Magaš branila od napada te da je pritom bila u stanju krajnje razdrženosti, a to su potvrdili i vještaci. Pravomoćna odluka otvara put i nadu Ani Magaš da su se stekli uvjeti za Mesićevo pomilovanje.
|
- 12:03 -
Komentari (21) -
Isprintaj -
#
To je bio običan tipfeler
06.02.2007., utorak
A da malo "oladite"? Ispričavam se dežurnim jezičnim higijeničarima koji ne razlikuju tipfeler od namjerene greške(ili grješke) ili neznanja. Napravih tipfeler i eto prigode da malo rigate uvrede. Svakom dobronamjernom čitatelju je odmah bilo jasno,o čemu je tu riječ, ako je pročitao naredne rečenice.Ali što se može kada je vama svaka greškica povod za izlivanje žuči!No, dobro! Eto prigode da vam kažem da znam što je Ferata i da Šibenik može mirno,po tom pitanju ,spavati. I što je loše u tome ako sam VLAJNA?Je li to možda zakonom zabranjeno? Ili će prije biti da niste ponajbolje odgojeni kada vam takve,po vašem mišljenju,uvrede,opće trebaju ,da biste mogli komunicirati.
|
- 12:45 -
Komentari (20) -
Isprintaj -
#
Dalmatinac u Beogradu
05.02.2007., ponedjeljak
Ispijanje kave subotom u društvu prijatelja najljepši mi je dio tjedna. No prošla subota bila je dodatno obogaćena jer sam s prijateljicom Pericom Martinović prošetala do Gavelle. Tu smo u društvu Aljoše Vučkovića, glumca poznatog široj javnosti po ulozi Feratre u Velom mistu, a u novije vrijeme po ulozi Ivice Kincla u seriji Obični ljudi, popili piće.
Taj neobavezni susret pretvorio se u pravi, višesatni, razgovor o politici, umjetnosti, prijateljstvu i...
Zanimljivo je bilo razgovarati s čovjekom koji godinama živi u Beogradu, a podrijetlom je iz Dugopolja kraj Splita, i s njim pretresti nedavno trodnevno gostovanje Jugoslovenskoga dramskog pozorišta u Zagrebu. Iako nije bio na tim predstavama, Vučković je isticao kvalitete glumaca. Složio se s našim ocjenama da je Nebojša Glogovac, u ponajboljoj od triju predstava, "Hadersfild", pokazao najbolju glumu. Svjedoči i o silnom zanimanju beogradske publike za predstave iz Hrvatske.
Iako sam kao dijete obožavala sve likove iz Veloga mista, posebnu naklonost osjećala sam prema Ferati. Razgovarati s glumcem koji je utjelovio taj lik bilo je pravo zadovoljstvo. Ono što privlači kod poznatog Dalmatinca u Beogradu jest njegova mogućnost metamorfoze i prebacivanja u različite dijalekte. Posebno je bilo dojmljivo njegovo prisjećanje na majku Zorku. Dok je govorio, kroz glavu su mi prolazile Meštrovićeve skulpture majke s djetetom.
Njegov ulazak u Zagreb, kaže, počeo je dolascima ispred kafića Charlie, gdje je sjedio i snimao okolinu. Nije imao nijedno loše iskustvo s ljudima, kaže. Vidim da su ga i kolege glumci dobro prihvatili i da nema zavisti zbog činjenice da jedan beogradski glumac glumi glavnu ulogu u nekoj našoj seriji. Jasno je da su se strasti nakon rata primirile. Očito je da umjetnost ne poznaje granice i da ima univerzalno značenje.
Razgovarali smo o različitim temama. Začudih se s koliko poetike Vučković govori o Makedonijii, njezinu filmu i teatru, ali i glazbi i ljudima. I on dijeli moje mišljenje da je " Prije kiše" M. Mančevskog kultni film. Vučković dodaje da je to i pravi hollywoodski uradak.
Aljoša Vučković pokazao je kako ostati i čovjek i glumac unatoč svemu. Dok sam išla kući, pomislih kako bi to druženje bilo još sadržajnije da su slučajno naišli Gregurević, Mlikota i G. Navojec, s kojima često vodim slične razgovore.
|
- 11:51 -
Komentari (21) -
Isprintaj -
#
Račan je potreban SDP-u
02.02.2007., petak
Bolest Ivice Račana odjeknule je poput groma iz vedra neba. Uzdrmala je ne samo stranačke mu kolege nego i cijelu političku scenu. Nitko ne dvoji da bi brz povratak Račana na političku scenu bio dobitak i za SDP, ali i za politički život. Tko može zamisliti dobru partiju tenisa s jednim osrednjim i jednim jakim igračem na igralištu?
Izostanak Račana, kao jednog od najvažnijih lidera, umnogome će utjecati na preslagivanje političkih karata, i tu u predizbornoj godini, i zato je njegova bolest došla u najgore vrijeme i za SDP.Iako SDP ima jasnu i stranačku strukturu, a zadnja konvencija stranke daje puni legitimitet Željki Antunović koja je izabrana za zamjenicu, da sada - privremeno - vodi stranku.
No ponovit ću ono što sam već rekla sinoć u emisiji Otvoreno: rejting Željke Antunović u javnosti nije ni približan onome Ivice Račana. Mnogi već uspoređuju taj potezu SDP-u s hipotetskom situacijom da Sanader stranku privremeno da u ruke, u javnosti neomiljenoj, Jadranki Kosor.Stoga se nameće legitimno pitanje hoće li Ž. Antunović taj posao odraditi uspješno poput Račana?I kao što je dobro primijetio Radimir Čačić, SDP-u će u prvi mah, zahvaljujući suosjećanju birača zbog Račanove bolesti, rejting sigurno porasti. Međutim, sasvim je izvjesno da će ona utjecati na ishod parlamentarnih izbora, a u konačnici sve će ovisiti o brzini kojom će se Račan oporaviti i vratiti u stranačko sedlo.I da sve teče najidealnije, sasvim je jasno da lider SDP-a neće biti u punoj formi do izbora.Tu se otvara prostor za djelovanje energičnom Čačiću, kojemu već sada ankete daju prednost i pred Sanaderom i pred Račanom u borbi za premijersko mjesto.
Iako u SDP-u ne žele zasad ni čuti za mogućnost da podrže Čačića, to nije isključeno. Bez obzira na to što će Čačić imati mukotrpan posao želi li uvjeriti birače SDP-a da podrže njega, a ne, na primjer, dr. Ljubu Jurčića, on ima sjajnu startnu poziciju.I tu se sad otvara drugi problem, a to je činjenica da SDP, osim Račana, nema snažno profiliranog lidera na nacionalnoj razini. No to je realno boljka svih stranaka.Postoji i realna opasnost da se razbuktaju sukobi stranačkih interesnih skupina čiji su glavni predstavnici Ž. Antunović i Bandić. Pitanje je samo kada će se te sporadične bitke pretvoriti u pravi rat. U tome ih može zaustaviti samo spoznaja da ako uruše stranku, time ruše i svoje političke karijere.
|
- 12:16 -
Komentari (25) -
Isprintaj -
#
|
|
RSS
| Komentari da/ne?