|
|
Štetna paranoja
25.04.2008., petak
Zoran Milanović nikako da se snađe u ulozi lidera oporbe. Nervoza koju pokazuje dokaz je kako se nije najbolje snašao ni u stranci koja ga je prije godinu dana euforično izabrala za predsjednika. Sve je očitije da nije dorastao ulozi u kojoj se našao. Nedopustive su naime sitne osvete poput one ,donedavnoj zamjenici predsjednika Željki Antunović ,kada joj odbio platiti put u Ameriku gdje pozvana s još jednom članicom stranke ,kojoj je nota bene, stranka odlučila platiti put.
Također je uz najbolju volju teško je razumijeti postupke favorita u utrci za re(izbor) za predsjednika SDP-a. Milanovićevo snimanje telefonskog razgovora sa Davorkom Vidovićem, jednim od protukandidata, možda nije protuzaknito,jer ga je obavijestio da ga snima, ali je iznimno neintiligentno a da ne govorimo koliko je politički štetno.
Štoviš taj postupak, za kojeg ,kaže Vidović, postoje i dva svjedoka, a k tome spreman se s Milanovićm suočiti i pred detektorom laži, pokazuje da predsjednik SDP-a nije siguran u vlastitu poziciju u stranci te odaje simptome paranoične osobe.
Naime, da je Milanović uspio pridobiti većinu članstva i da ima komotnu poziciju u stranci pred izbore ne bi bio ovako nervozan. Dakle, umjesto da osigura protukandidatima iste uvjete koje je i on imao prije godinu dana kada se sam kandidirao za predsjednika,Milanović se se služi ovako prizemnim stvarima. Slično je postupio snimivši svojevremeno svoj razgovor s Vesnom Pusić tadašnjomn predsjednicom HNS-a.
On time pokazuje da je na čelu SDP-a osoba koja ne vjeruje istaknutim članovima stranke a Vidović je uz to i jedan od utemeljitelja SDP-a. Pa kad se Milanović ovako ponaša prema njemu što tek mogu očekivati obični članovi.
Međutim,nesnalaženje i politički diletantizam Milanovićeva su konstanta. Nepotrebni dueli u koje je ulazio u predizborno vrijeme još su se mogli i tolerirati ali do sada je trebao pokazati više sadržaja pa i snošljivosti prema stranačkim kolegama.
|
- 11:42 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
Ivan Fumić u prazno
21.04.2008., ponedjeljak
Slažem se s predsjednikom Stipom Mesićem da je netko iz vrha Katoličke crkve trebao doći na obilježavanja 63. obljetnice proboja logoraša iz Jasenovca. Žrtva je uvijek žrtva i treba joj odati počast.Samim tim što je logor Jasenovac tamna mrlja naše povijesti potrebno je na nju uvijek upozoravati i podsjećati.
No eskapade bivšeg predsjednika Saveza antifašističkih boraca Hrvatske mr.Ivana Fumića, na koje je nažalost naša javnost godinama naviknuta, ne samo da su iritantne one su u mnogome povijesno netočne a u kontekstu današnjeg vremena potpuno promašene.
Zašto? Iz jednog jedinog razloga jer se nitko normalan u ovoj zemlji ne poziva se na kvislinški ustaški režim. Naša država nastala je na naslijeđu antifašizma što jasno stoji u Ustavu. S druge strane o svemu govori onaj isti Fumić koji se nije u stanju suočiti sa činjenicama da postoje žrtve Križnog puta nad kojima su zločine počinili njegovi istomišljenici.
Naravno, nije mi cilj opravdavati strahote logora Jasenovac činjenicom da je na kraju rata i u poraću počinjen zločin ali s drugim predznakom. Jednostavno nije dobro jedan zločin opravdavati drugim zločinom ali je zato potrebno ukazati na svaki zločin.
Fumić ničim izazvan ali, očito ponesen zanesenim pljeskom okupljenih ljudi u Jasenovcu (sudeći prema izvješćima dovezenih u autobusima iz susjednih država) optužio je današnji kler da je "zadnji bastion koji brani ustaški poredak". Naravno pri tome nije naveo nijedan dokaz. Ali što će mu dokazi kad mentalitet kojem on pripada ne poznaje sudove u kojima se i optuženi ima pravo braniti. On je naviknut na montirane političke procese u kojima su neistomišljenici u startu bili osuđeni i prije suda a sve u "Ime naroda".
Fumićeve teške optužbe imale bi smisla kad bi on imenom i prezimenom kazao tko to od crkvenih ljudi veliča ustaštvo. Iskreno meni je teško zamisliti da itko normalan može opravdavati zločine počinjene u Jasenovcu ili da negira da su se opće dogodili. No smeta me što Fumić ima druga mjerila za ubijene na Blaiburgu i križnim putovima. Naime, kad bismo se i složili da je dio ljudi ubijen jer su bili ustaše ipak ostaje činjenica da su ubijeni bez suda. No prema podacima u knjizi grofa Tolstoja "Ministar i pokolji" ubijane su žene i djeca. Očito je stoga da je tu bilo podosta nevinih.
Dakle, kada bismo čak prihvatili tezu predsjednika Stipe Mesića da oni koji su ubijani u Jasenovcu nisu ubijali one na Blaiburgu ali da su oni s Blaiburga itekako krivi za smrti mnogih u Jasenovcu ostaje činjenica da su i jedni i drugi ubijani bez suda..
Stoga se postavlja vrlo logično pitanje kome služe ovakvi izlijevi mržnje i nesnošljivosti prema Crkvi kakve smo slušali od 1945 do 1990.a Fumić ih je jučer ponovio u Jasenovcu? Nikome doli njegovoj bolesnoj potrebi da uvijek i na svakom mjestu dokazuje kako Hrvatska ne zaslužuje ni da postoji. To je njegovo pravo ali bi bilo dobro da vlastite frustracija i gubitak privilegija ne koristi u dnevno-političke svrhe .
|
- 12:22 -
Komentari (11) -
Isprintaj -
#
Isprika svećenika žrtvama dobro bi došla i u Hrvatskoj
18.04.2008., petak
Duboko sam posramljen zbog pedofila u Crkvi-kazao je na početku svog pohoda Americi papa Benedikt XVI. i napravio dodatni iskorak sastavši se sa žrtvama koje su seksualno zlostavljali američki svećenici ,koji su tako godinama narušavali povjerenje u Katoličku crkvu u Americi. Snažan, iskreni i vrlo pošten istup Svetog oca o "mangupima u vlastitim redovima".To je nešto što je odavno trebalo učiniti i dobra je primjer svim crkvenim ljudima kako bi se trebali ponašati.
Mislim da bi od ovog postupka Benedikta XVI. imali što naučiti i naši crkveni poglavari ali i svećenici. Možda taj njegov istup okuraži i njih da osude i sankcioniraju pedofile u vlastitim redovima. Hrvatska također nije pošteđena seksualnih delikata koje su nad nevinom djecom počinili svećenici.O tome možemo svakodnevno čitati na stranicama Crne kronike. Crkva se protiv toga borila uglavnom premještanjem svećenika(počinitelja) u druge župe ili ih smještajući u domove za svećenike međutim izostala je stvarna i iskrena osuda takvog ponašanja.
Dakle, svaka vrsta seksualnog delikta je nedopustiva ali seksualno iskorištavanje djece naprosto je zločin. A kad to učini jedan svećenik taj grijeh je još teži jer on koristi svoju karizmu i utjecaj među vjernicima. Roditelji koji s punim povjerenjem šalju svoju djecu na vjeronauk s pravom strahuju za sigurnost svoje djece.
Naravno nisu svi svećenici pedofili ali dovoljno je alarmantan podatak da takvih ima i da nisu adekvatno sankcionirani. Uz mnoge grijehe jedan od najvećih grijha je onaj propusta. A onaj tko propusti sankcionirati i osuditi pedofilsko ponašanje među svećenicima svakako je počinio grijeh propusta.
Nedavno sam čula od nekih roditelja kako su zabrinuti za svoje djevojčice kojima lokalni svećenik šalje lascivne poruke na mobitel. Posebno ih kaže zabrinjava činjenica da svećenik provodi podosta vremena s tim djevojčicama pa ih čak svojim automobilom zna odvesti i na izlet ,bez znanja roditelja ,zbog čega su oni posebno zabrinuti. Na moj upit jesu li se obratili za pomoć gvardijanu ili biskupu odgovaraju niječno jer se boje osude okoline kao i toga da Crkva neće poduzeti ništa protiv svećenika.
I upravo u toj rečenici leži bit problema. Većina svećenika ,koja časno i predano služi vjernicima, stigmatizirana je zbog šačice onih koji nisu u stanju priznati i liječiti seksualne devijacije. Isto tako opće je poznato da ukoliko u žito dođe kukolj ubrzo se zagadi većina žita. Stoga je potrebno da svećenstvo u Hrvatskoj kao i čelnici Crkve smognu snage i upru prstom u one među njima koji su spolno zlostavljali ili zlostavljaju djecu.
Na kraju krajeva ako Sveti otac poručuje da će učiniti sve što je u njegovoj moći da se takvo zlo više ne ponovi tim je više otvoren put svećenicima u Hrvatskoj da i oni krenu tim tragom. Zadatak je svećenika da pomažu, razumiju i pružaju utjehu a nikako da ucviljuju i manipuliraju seksualnošću djece.
|
- 11:37 -
Komentari (17) -
Isprintaj -
#
Stranke moraju širiti prostor slobode
07.04.2008., ponedjeljak
Unutarstranački izbori u HNS-u protekli su očekivano.Radimir Čačić premoćno je pobjedio svoje protukandidate ,Antuna Kapraljevića i Josipa Posavca, koji su zajedno dobili nešto više od trećine njegovih glasova. Iako ta činjenica može laskati Čačiću ona ipak odražava stanje duha u HNS-u a i nadalje ostaju visjeti u zraku, kao vrlo točne, neke optužbe koje su mu uputili protukandidati.
No, bez obzira na političke poruke novoizabranog predsjednika HNS-a kojima poručuje lideru SDP-a Milanoviću da je premlak ali ne odbacivši mogućnost suradnje sa HDZ-om, najjača poruka koja se čula na saboru HNS-a ,ona je počasne predsjednice Savke Dapčević Kučar. On je dobro detektirala problem i bez ustezanja poručila HNS-ovcima da ne zaborave razvijati unutarstranačku demokraciju jer to je temlje za razvoj demokracije. Upravo ta rečenica koja je upućena HNS-ovcima poruka je o kojoj bi trebale razmišljati sve stranke u Hrvatskoj.
Naime, SDP će ubrzo birati novog lidera i bilo bi pogubno da Milanović,godinu dana nakon što su se za čelnu poziciju u stranci borila čak četri kandidata, ne bude imao protukandidata. To bi značio korak unatrag u unutarstranačkoj demokraciji.Isto tako i lider HDZ-a Ivo Sanader u unutarstranačkim izborima je pobjedio čak dva puta. Prvo Ljerku Mintas Hodak, a potom i najžešćeg mu oponenta Ivića Pašalića.No pravu legitimaciju unutarstranačke demokracije HDZ bi pokazao kad bi iznjedrili snažnoga protukandidata Sanaderu iako je to, nakon dobivenog i drugog premijerskog manadata, teško za očekivati.
Disonantnih tonova unutar HDZ-a kao da nema.Stranka djeluje monolitno bez unutarstranačke opozicije ili je makar nevidljiva.I izbor novog predsjednika zagrebačkog HDZ- a Jasena Mesića to pokazuje. Relativno anoniman i nedavno pridošli član HDZ-a, na čijoj se pristupnici još nije dobro osušila ni tinta, preko noći postao je ključna osoba HDZ-a za grad Zagreb. To može značiti samo jedno da HDZ nema snažnog protukandidata Bandiću za mjesto gradonačelnika i da su odlučili "žrtvovati" mladog i javnosti nepoznatog novog člana. Pa iako kuloari bruje da je Mesić jako blizak premijeru(bio je student njegove supruge) činjenica jest da Sanader nijednom nije kritizirao Bandića na skupu zagrebačkih hadezeovaca pokazuju da je Mesić doveden da " nauči raditi stvari koje ne daju nikakvu nadu u uspjeh" unatoč zavidnom životopisu i akademskoj karijeri. Iako ruku na srce njegova izjava "Ponizli smo Zorana a sada je na redu Milan" u najboljoj je maniri stare sanaderove retoričke škole.I jedno je sigurno Mesić brzo uči.
A pluralizam ideja i mišljenja u strankama bio bi odraz demokracije.Jer onemogućavanje jednakih startnih pozicija kandidatima gušenje je sloboda i vrlo loš indikator.Naime, čelnik koji u vlastitoj stranci ne trpi disonantne tonove teško može biti tolerantan kao premijer ili predsjednik države.Stoga je neobično važno da upravo unutarstranačka opozicija bude jaka te da tjera lidere da šire prostor slobode. Nedopustivo je da u 21.stoljeću stranke kažnjavaju svoje članove zbog delikta mišljenja.
|
- 12:05 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
|
|
RSS
| Komentari da/ne?