macukat.blog.hr

subota, 11.03.2006.

OTOK PRVIĆ !

U neposrednoj blizini Vodica na udaljenosti od 800 metara nalazi se predivan otok Prvić. Svojom poviješću i kulturom svjedoči da je svijet za sebe i da nije slučajno što ga je Faust Vrančić odabrao za svoje vječno prebivalište. Smješten je u sredinu jedinstvenog akvatorija koji je omeđen s jedne strane kopnom ( od Jadrija do Tribunja ) a sa druge nizom nenastanjenih otoka –Logorun,Tijat,Zmajan,Obojan, Sestrice i na kraju sa koraljnim otokom Zlarinom. Svojom blagom klimom i raskošnim raslinjem,predivnim uvalama zaslužio je kako kaže don Krsto Stošić naziv proljetnog boga . Dva naselja koje posjeduje s autohtonim graditeljskim ambijentom rijetki su biseri Mediterana. Površina otoka je 2,37 km /2 a dužina obale je 9 km. Nastanjen je još od tamo davnih stolječa. Samo u mjestu Šepurine bilo je 1939 god oko 1747 duša i 446 po svijetu. U to vrijeme Prvić je bio najnapučeniji otok na Jadranu .
Danas u tom naselju Šepurine stalno živi samo oko 200 duša. Dakle proces industrijalizacije koji je poslije drugog svjetskog rata zahvatio cijeli prostor hrvatske nije mimoišao ni otočane.,pa time ni otok Prvić. Došlo je do naglog iseljavanja ljudi. Taj proces tekao je više spontano može se reći u nekom samotoku i pritom je vladala jednostavna logika među mladim ljudima. « Tko ostane nije za ništa « ! Tako je mladost kao nužnost demografske obnove i razvoja o čemu ovisi budučnost svakog naselje u tom industrijskom civilizacijskom zanosu pohrlila u gradove ,Zagreb,Zadar,Split,Dubrovnik , Rijeku ,dok su se i poneki od njih otisnuli i preko oceana u Ameriku i Australiju. Otok je u veoma kratkom razdoblju ostao bez svog glavnog resursa ,bez mladih ljudi,pa time i bez mogućnosti da se uspješno razvija. Kako je riječ o ogromnim resursima, kako prirodnim tako i graditeljskim (autohtonost mediteranskog ambijenta ) nužno se nameće potreba da se tom novom procesu oživljavanja tog prostora da neka osmišljenija i dugoročnija vizija razvoja..
Jednostavnije rečeno ,treba ga zaštititi od nekog novog samotoka , od ispremiješanih interesa , od nekih ljudi koji niti znaju niti umiju živjeti u takvom ambijentu. Da bi se to izbjeglo potrebno je po meni cjelom tom procesu oživljavanja dati neku ciljanu svrhu. Prvo što se u svemu tome nameće je potreba da hrvatska država ćiji se indetitet neosporno potvrđuje otocima konačno izradi strategiju kako zaštite tako i razvoja tih prostora. Ono što ona za sada propagira u smislu neke pomorske orijentacije stavljajući sve otoke u iste razvojne okvire puno je činovničke demagogije i beživotnosti. Jer svaki je otok ,što posebno potvrđuje upravo Prvić, priča za sebe. Stoga svaki od njih mora imati i svoj specifičan ,kako program razvoja,tako i ritam oživljavanja. Ne može se taj otočni razvoj utapati u općenitostima To su nepobitna fakta.Drugo isto tako ,za postojeće pogotovo naseljene otoke, značajna je izrada planova koji će dugoročno štiti autohtoni graditeljski ambijent naselja. Oslanjanje na postojeće ili buduće urbanističke planove na što se većina javnih brigaoca (političara i stručnjaka ) zakljinju kad je razgovor o budućnosti ne samo da je besmisleno nego je i izvor ogromnih zloupotreba pa može se čak kazati i kriminala. . O čemu se zapravo radi ?Novi proces traži istinsku revitalizaciju i sanaciju oba mjesta na Prviću . Traži detaljne planove ali s osloncem na prirodne,geografske i gospodarske potencijale,sa zaštitom krajobraza,graditeljskog nasljeđa ,obale i mora. Da bi se u to razumno ušlo potrebno je po meni prije svega da sami vlasnici ,dakle mještani naselja, otvoreno ,strpljivo ljudski razgovoraju između sebe, i da konačno shvate da se bez njhihove istinske angažiranosti ,ne mogu ostvariti navedeni ciljevi. Tek je u tim uvjetima moguće da se otvoreno vrši edukacija i pritisak na vlast u Vodicama ,Županiji ,i Državi.Jedino takav osmišljeni pristup obnovi prostora može izbjeći demagogiju činovničke logike večinom izražene kroz urbanističke planove. Radi se o tome da ti planovi nemaju u sebi ugrađen duh otočnog ambijenta,što potvrđuje dosadašnja praksa. Stoga prepuštanja tim i takvim planovima da oni sami u ime « struke « rješavaju navedene poteškoće neizbježno mora dovesti do deformacija .Uostalom kad radimo nešto za sebe onda istim tim stručnjacima namećemo svoje zahtjeve. Ista ta logika mora važiti i za zajednički ambijent. Da je to tako i nikako drugačije, potvrđuje naši stari koji su bez fakultetske naobrazbe ,svojom mudrošću i upornošću izgradili ovaj ambijent na koga smo itekako ponosni.
Istina je ima stvari koje se već danas mogu pokretati ili se već pokreću.
Primjerice-pristanište za otočne brodice u Vodicama ili pak specijalno parkiralište kako za otočane tako i za njihove goste,uređenje plaže,jer već sada preko 500 gostiju iz Vodica dnevno boravi na Prviću bez da ostavljaju bilo kakvu pristojbu za održavanje plaže ,za odvođenja smeća itd.
Isto tako moguće je pokrenuti izgradnju lučice kako u mjestu Luci tako i u Šepurinama. Ali ukupnu zaštitu i obnovu otoka nije moguće ostvarivati bez zajedništva i bez javnog pritiska na sve razine odlučivanja.

U Vodicama 03. 02. 2006 god.
Slobodan dip.ing Mačukat

- 18:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

BUDUČNOST GRADA VODICA TEMELJI SE NA SHVAČANJU SADAŠNJOSTI I NJEGOVE PROŠLOSTI !

Prvi puta u povijesti Grada Vodica,pozvani su lokalni stručnjaci,gospodarstvenici,kulturni i javni radnici da iznesu svoje prijedloge i vizije razvitka te najvažnije turističke destinacije u Šibenskoj-kninskoj županiji. Njihov zadatak je po onom kako nas javno obavještava gradonačelnica Vodica Branka Juričev-Martinčev ,da razmisle i predlože po pet projekata koji su najvažniji za razvitak Vodica. Pošto takvom metodom javnog rada nije moguće racionalno dugoročno trasirati razvoj ovako kompleksne sredine,kao što su Vodice,nužno je neke stvari oko toga javno rasvijetliti .Naime ,predlaganje Ideja (projekata ) bez financijske podloge ipak su po meni samo isprazne riječi koje,istina ne nanose štetu ,ali zato izvrsno zamagljuju odgovornost onih koji stvarno odlučuju,omogučujući tako da se pod krinkom demokracije ostvaruju partikularni interesa određenih grupa i grupica vezanih za političke stranke na vlasti.
O čemu se zapravo tu radi ?
Prije svega ,treba imati na umu da budućnost jednog grada prije svega ovisi o kvalitetnoj procjeni postojećeg stanja i političkih odnosa u njemu,kao i razumijevanju njegove prošlosti. Upravo u tom pogledu u glavama onih koji odlučuju vlada potpuni kaos, koji je rezultat nagle promjene društvenog sistema . U biti svatko od njih demokraciju tumači kako njemu odgovara.,kao da ona kao novi sistem odlučivanja nema svoju logiku i svoje principe. Temeljni princip demokracije je ne ponavljanje već povijesno viđenog i prevladanog. Zar nas primjerice nacionalizacija ne upozorava da nikakva promjena vlasništva ne ide i ne može ići do srži stvari..Isto tako,da nikakva reforma gospodarstva (pretvorba),koliko se kod naglašavala neizbježnom ,nije i ne može biti svrsishodna ako svjesno ne osigurava nadvladavanja subjektivnosti ljudskog shvaćanja temeljenog na ograničenom iskustvu.pojedinaca
Promjene u društvu dakle,ne mogu se obavljati kako kome padne napamet.. Najbolje nam to potvrđuje pretvorbe «Vodičanke»,koja je u svojoj poslovnoj biti do sada nosila turistički razvoj Vodica.
Riječ je o tvrtki koja je nastala u jednom veoma neobičnom vremenu ,punom kolektivnog zanosa. Počela je kao seljačka radna zadruga materijalnim doprinosom samih zadrugara ,s nešto nacionalizirane i darovane imovine ( stara uljara ). Preko poljoprivredne zadruge pretvorila se u tvrtku za turizam,ugostiteljstvo i trgovinu. Uzevši povoljne državne kredite ( poljobanka )gradi svoje hotelsko carstvo ( Puntu i Olimpiju )ali ne na vlastitom zemljištu nego na nacionaliziranom. Cijelo vrijeme svog samoupravnog poslovanja dizala je kredite da bi izgradila ugostiteljske i trgovačke objekte. Jer u turizmu ,čime se ona najviše bavila,glavna je zarada u vanpansionskoj potrošnji. Posljednji svoj kredit digli su sami zaposlenici prilikom izgradnje ACY-marine i kanalizacije u staroj gradskoj jezgri. Napomena :bez marine Vodice bi ostalo na nivou sela. Pridodali se tome činjenica da je cjelokupna infrastruktura grada izgrađena preko samodoprinosa i dobrovoljnim radom njenih građana-pretpostavlja se preko milion i pol radnih sati-u čemu su prednjačili upravo zaposlenici Vodičanke,svjesni da bez navedenog nema budućnosti turizma a time ni njihove tvrtke,onda se stvarno treba konačno javno ozbiljno upitati,tko je imao pravo na tako stečenu imovinu. Da stvar bude još apsurdnija,navedena imovina otišla je u ruke pojedinaca bez da su zaposlenici i građani Vodica išta od tog transfera dobili. Stvar se zapravo odvila kao da nikada ta imovina nije bila u njihovim rukama.
Političke stranke Vodica i njihovi čelnici na tu temu pretvorbe Vodičanke opravdavaju se tezom kako je sve obavljeno zakonski a oni su ,iako stvar nije bila transparenta ,legalisti. Dakle .iako je poznato da su isti svemu ne samo kumovali .nego i ponešto od toga jamili,sve je što se tiče javnosti po njima zaborav.
Ipak i pored svega toga,Vodičani intenzivno doživljavaju navedeno kao najobičniju otimačinu sličnu onoj obavljenoj kroz nacionalizaciju,a njene aktere kao drske licemjerne kriminalce.
Ovdje je nužno napomenuti da između ta dva oblika zakonske otimačine postoji ogromna razlika. Naime,nacionalizacija je obrnuti proces od pretvorbe.Uzimalo se pojedincima da bi se razvijao kolektiv,dok je sa pretvorbom situacija sasvim drugačija.Pojedinac uzima od kolektiva bez da je ičim to zaslužio,hraneći pri tome javnost idejom da će on kao vlasnik bolje i efikasnije upravljati imovinom.
Pošto se takvim pristupom društvenom vlasništvu nije postiglo ništa ,naprotiv Vodice su raspadom Vodičanke izgubile dotadašnjeg glavnog materijalnog i financijskog nosioca razvoja turizma ,te je stoga sasvim normalno da je došlo do stagnacije. Stvar je potpunosti razumljiva, promjena vlasništva od društvenog na privatno ili dioničarsko samo je jedan od uvjeta efikasnijeg gospodarenja . Bez uvida u financijske tokove svih subjekata u turizmu pogotovo banaka i razumne primjene porezne politike na dobit ,nije moguće osigurati razvojne tendencije u novo nastalim odnosima pa time ni graditi vizije budućnosti ,kao što nam to nagovještava gradonačelnica Vodica..Upravo nedostatak navedenog pretvorio je cjelokupno turističko poslovanje pa time i razvojne tendencije u licemjernu farsu. Došlo je do financijske anarhije,do vladavine grupa i grupica (građevinski lobi ) do opće otimačine teško stečene društvene imovine. Kažu mi dobri poznavaoci postojećih prilika u gradu,da je samo u prošloj godini izgrađeno preko 400 novih apartmana bez ikakve infrastrukturne nadopune. Novac koji je dobiven za infrastrukturu potrošen je na šminkanje gradskih ulica i trgova,na izgradnju kulturnog doma čija će kino dvorana max,desetak puta godišnje biti u upotrebi ,a potrošeno je preko 10 miliona kuna. Sve se to zapravo radi na račun javnog prezentiranja uspješnosti vlasti.Da stvar bude još tragičnija ,najveću poteškoću današnjih Vodica,ekološko osiguravanje otpadnih voda kroz izgradnju nove kanalizacije ,vlasti nastoje ponovno osigurati preko doprinosa građana (povećanjem cijene vodi ) kao u stara dobra vremena,ostavljajući novo pečene vlasnike turističke imovine i one koji najviše zarađuju na ovom prostoru u potpunoj sigurnosti njihove dobiti. Uvjerenja turističke zajednice kao jedne od najodgovornije institucije grada u pogledu razvoja turizma , da će se iz svega ovog izvući milenijskim fotografijama svoga predsjednika najbolje potvrđuje gdje se nalaze Vodice i kakvo je stvarno stanje gospodarskog i političkog duha.

U Vodicama 28.siječnja 2006 god Mačukat dip ing Slobodan

- 16:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

VRIJEME JE DA SE PRESTANE JAVNOSTI SERVIRATI POLUISTINE I LAŽI !

Danas u Hrvatskoj postoji stanoviti nesklad između društvene stvarnosti i njenog političkog izraza. Dvije slike uzajamno koegzistiraju ne poklapajući se. Jedna koju daje rezultat izbora, druga dublja koja se najčešće pojavljuje prilikom spontanih prosvjeda ,koji nisu popraćeni solidarnošću ostalih. Takvo ponašanje građana u modernom svijetu naziva se ugodno ropstvo.
U ovom našem slučaju radi se o zaostaloj ,nažalost još uvijek dominirajućoj plemenskoj svijesti gospodara
i sluge, koja u svojoj biti uvijek očekuje od gospodara ( vlasti ) da nešto poduzme, kako bi se ispravili poremećaji u životu zajednice.
To postojeće stanje političke svijesti građana do sada najbolje koriste dvije vodeće političke stranke HDZ i SDP. Preciznije kazano ,hrvatsko glasačko tijelo podijeljeno je na čiste vojnike svojih uvjerenja ,koji neovisno o stanju u državi i političkim strankama, unaprijed glas daju svojoj opciji . Takvih demokratski ograničenih umova u glasačkom tijelu , istina nema više od 37% ,ali pošto su ostali zbunjeni i izgubljeni u ovom nevremenu to presuđuju. Upravo zbog toga vodeće stranke HDZ-a i SDP-a iako je u društvu stanje iz dana u dan sve lošije još uvijek vode glavnu riječ na političkoj sceni. I ne samo to, nego čine sve kako bi i dalje ostalo takvo stanje političkog duha . Najbolja potvrda toga su njihovi koalicijski partneri koji nakon suradnje sa njima najčešće propadaju i stalna tenzija da se u javnosti podgrijava ideološki raskol iz drugog svjetskog rata.
A što je zapravo u svemu ovom što nam se zbilo ipak jedini prava istina ?
Istina je kako kaže naš M. Krleža ,da smo se opet po tko zna koji put u svojoj povijesti prepustili grotlu vlastitih nagona, izgubivši pamćenje, zaboravljajući ne samo tko smo i gdje smo, nego i činjenicu da se prije ovog idejnog poroda (višestranačka demokracija ) isto tako borilo i umiralo na ovim prostorima i da je ta borba neovisno od toga tko ju je i zbog kakvih ciljeva izazvao ,najčešće odvijala u bjesnilu vjekovno prisutnog latinsko-grčkog i islamskog raskola.
Ovo sada, nema sumnje ,izazvao je veliko srpski nacionalizam, odnosno bolje kazano, ruralno-akademski SANU-fašizam, što će reći «znanstveno»četništvo.
Nažalost ta nepobitna povijesna činjenica ne samo da je zanemarena od strane nosioca hrvatskog povijesnog pamćenja ,nego ih uopće nije ni zanimala. Njima je po onom kako su se javno ponašali većina njih bilo najvažnije da ih se pusti na javnu scenu kako bi pokazali svoje visokoumne retoričke mogućnosti.
Uostalom ,a to se ne može pobiti ,da HAZU-i sve ovo vrijeme sukoba na Balkanu šuti kao zalivena ,dok njeni članovi okolo povijesno kokodaču na javnoj sceni.( D. Brozović, Bilanđić ) .Dakle ako je ta institucija ispolitizirana pa time jalova i nesposobna da štiti duhovne i povijesne vrijednosti hrvatskog naroda, što onda očekivati od ostalih . U takvom shvaćanju demokracije od strane nosioca povijesnog pamćenja ne mogu se ustoličiti zakoni racionalizma ,kao nužan uvjet vladajućih prema hrvatskoj zbilji. Upravo zbog toga se i dobre stvari gube u šumi općih gluposti.
Uzmimo samo kao primjer pretvorbu gospodarstva. Po logici stvari ona je morala biti temeljni okvir budućih ekonomskih odnosa koji donose boljitak Hrvatskoj. Riječ je o okviru kojeg su morali prihvatiti ,pa time poštivati i javno zastupati svi relevantni čimbenici u društvu, kao što su političke stranke, sindikati, sabor, vlada, predsjednik republike, akademija znanosti i umjetnosti, vjerske zajednice, mediji. Mi smo, pak, od svega toga kako vidimo napravili lakrdiju. Ili, primjerice AVNOJ-e granice koje su u svojoj suštini povijesni okvir hrvatske države. Još je naš M. Krleža u svoje vrijeme upozoravao ,da je njihovom uspostavom završen u povijesnom zaostatku srednji vijek na ovim prostorima, tko bude dirao u njih vračat će vlastiti narod u prošlost. Nakon svega što se zbilo nije potreban nikakav komentar. Sve nam to ukazuje da se neke stvari kao što su AVNOJ, pretvorba gospodarstva, antifašizam ,sloboda i odgovornost medija i javnih radnika, pogotovo političara, moraju konačno staviti na svoje mjesto u javnosti , uprotivno nema budućnosti.

U Vodicama 10.veljače.2006 god. Slobodan dip. ing. Mačukat

- 16:03 - Komentari (1) - Isprintaj - #

POLITIČKA SAMOVOLJA !

Ili reagiranje na raskidanja koalicije u Vodicama

Nitko ne želi da oni najgori, najpokvareniji ,najnerazboritiji pa time i najnesposobniji upravljaju poslovima od zajedničkih interesa i svako želi da se to povjeri najboljima. Teškoća leži u tome ,što treba pronaći one koji su najbolji u sredini. Pošto demokracija kao politički sustav ima najviše izgleda da one najbolje dovede do vodećih mjesta, zdušno smo 1990 god podržali ustoličenje tog političkog sustava. Samo i taj sustav kao i svi ostali ,ima svoje zakonitosti ali i moralne doktrine ,kao i principe po kojima se ravna i obnavlja.
Upravo zbog toga se i smatra da u sredini u kojoj je racionalna i umna rasprava stvarnost ,bar među građanima koji sudjeluju u upravljanju i nadzoru nad javnim poslovima, a to je temeljni princip demokracije ,da će u takvoj sredini demokracija dovesti na vlast one najbolje i obrnuto u sredini u kojoj vladaju pojedini grupe, u kojoj vlada nasilje, strasti, ideološka mržnja i borba pojedinačnih interesa, vladavina ljudi osrednjih sposobnosti biva pravilo.
Ako navedeno prenesemo na grad Vodica ,zbog čega Vam se i javljam ,onda je teško izbjeći konstataciju da su ljudi osrednjih sposobnosti preuzeli brigu o općim stvarima te za Hrvatsku veoma značajne turističke destinacije. Jer kako inače objasniti činjenicu da se obnašanje vlasti svo ovo vrijeme demokracije temelji na trgovanju s koalicijskim partnerima. Jedna od banalnih činjenica jeste da je kontrolu veleučilišta u prošlom sazivu dat čovjeku koji nema završene nikakve škole. Isti ti ljudi i te političke opcije su i sada na vlasti a i u oporbi. A stara je demokratska istina .»Kakva oporba, takva vlast» !
Dakle javni djelatnici, političari nisu ono što govore, što priopćavaju javnosti, nego ono što rade ,kako se ponašaju i kako ispoljavaju svoje stranačke i osobne interese. A u tom pogledu ono što se događalo i događa u Vodicama je izvan svake političke pameti. Ljudi koji su na vlasti i oporbi nemaju obzira prema ničemu.
Oni su praktično demokraciju shvatili kao duh institucionaliziranih poklada i nesvjesno iako su većina završili fakultete, zaplesali ples svojih predaka.
STVARI SU DONEKLE I RAZUMLJIVE !
Vodičani za neku drugu praksu osmišljenog suprotstavljanja vlasti povijesno gledano i ne znaju. Istina, malo je neobično za ovu generaciju prvih «demokratskih»političara među kojima ima popriličan broj visokoumnika, ljudi koji su završili fakultete ,dakle akademski obrazovanih ,a da su politički usađeni u svijest svojih predaka.
Samo moramo znati da su oni naglo uskočili u tu novu demokratsku političku praksu ,bez ikakvih prethodnih priprema, bez istinskih mentora svojih stranačkih prvaka . Ako se uzme u obzir da na fakultetima nisu imali nikakvu posebnu obuku o tom demokratskom ustrojstvu društva ,onda je logično da su samuki,da iz prakse izvlače neku logiku koju onda tumače kao «demokraciju». A biti samouk ,iz prakse izvlačiti logiku a ne shvaćati da je pri tome glavni regulator tvojih stavova osobni interes, ujedno biti bez općih znanja, bez osjećaja odgovornosti prema javnosti, bez istinske kontrole viših instanci državnih i stranačkih ,znači biti izvan procesa razvoja sredine i društva, što u svojoj suštini znači biti u anarhiji. Pri takvom političkom shvaćanju demokracije ne može se dobiti više nego što se dobilo ,a to je njena suprotnost ,lakrdija.

U Vodicama 30.02.2006 god. Slobodan dip.ing.Mačukat

- 16:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Polemika:

POLITIČKO LICIMJERSTVO !

Čovjek nije ono što govori, misli ,i misli da misli, nego ono što i kako radi. Dakle ,kako djeluje i što radi ili što je radila SDP Šibenik u proteklom razdoblju ,nije i ne može biti ono što javno iznosi njezin predsjednik, nego ono što govori šibenska politička praksa.
A ona potvrđuje da mnoge stvari oko promicanja demokratskih oblika življenja u ovim prostorima ne stoje baš najbolje, iako su mnogim političkim djelatnicima u javnim istupima puna usta domovine i demokracije. To se najbolje uočava kod pitanja javne kontrole ponašanja vlasti, što je temelj demokracije. Za takvo stanje i takav odnos najodgovornija je upravo ta stranka. Stara je demokratska istina «Kakva oporba takva vlast i obrnuto «
Stoga je veoma bitno biti na čistu s time. Primjerice, biti načistu da demokracija nije trenutni hir, moda, da ona nije nikakva nova ideološka presvlaka, koju samo treba obući, kako su to mnogi javni djelatnici shvatili, nego neprikosnovena nužnost bez koje nema budućnosti. Ona, dakle, nije javno trabunjanje, nego teška i neprikosnovena borba u koju treba uložiti podosta napora.
Takav odnos na javnoj političkoj sceni nije moguć bez aktivne i toj svrsi podložne oporbe. Te stvari su valjda jasne ! A što šibenskoj javnosti nudi ta glavna oporbena stranka ? Ona ,kad se malo bolje stvar sagleda, nudi političko partnerstvo postojećoj vlasti, što nije ništa drugo nego podaništvo. Istina, oduvijek je bilo uputno ne suprotstavljati se «moćnima» a veoma korisno varati slabe i nemoćne. U tom slučaju treba držati jezik za zubima a ne u ime cijelog jednog pokreta javno trabunjati kako se ono što radi predsjedništvo SDP-a isplati šibenskoj ljevici. Gospodo, bivši «drugovi» zar nije upitno upitati se :» KOME SE TO ISPLATI «? Stvarno, zar su svi oni napori u prošlosti, sva ona nastojanja da se ljudskije živi na ovim prostorima promašaji kojih se danas treba stidjeti ili je u pitanju sasvim nešto drugo. Primjerice ,egzistencija vas nekolicine, potreba da se vlada sredinom po svaku cijenu ? Opet se kroz Vas potvrđuje ono narodno:»Čiji kruh jedeš njegovu pjesmu i pjevaš»? Mnogi nosioci lijevog nasljeđa ili bolje kazano bivšeg Saveza komunista, nažalost, još uvijek su birokrate i činovnici, dakle čista podanička svijest. Stoga je sasvim normalno da rade na tome kako bi legalizirali svoju činovničku i podaničku poziciju. Od nečega se mora živjeti, a oni kao mnoge stvari bolje znaju od postojeće vlasti ! To je u biti njihov politički kredo .
Ljudi s ljevici, radnici, beskućnici, nezaposleni,prognanici, ugroženi to nije njihova stvar. Važno je zaštititi svoju birokratsku kastu, pa zato javno i upozoravaju vlast da ostavi na miru njihove članove na funkcijama ,direktore, referente itd. To što je pet tisuća zaposlenih već praktično ostalo bez posla i što će zbog toga šibensko gospodarstvo i cijela Županija doživjeti kolaps to nisu njihovi problemi. Oni će te stvari možda rješavati kada im vlast dopusti promjenu imena, kad postanu socijal-demokratska stranka. Kojeg li samo političkog licemjerstva !
Stoga, treba konačno shvatiti da se praktično ništa nije promijenilo, pa ni način razmišljanja, a time ni «ideologija». Zapravo ograničeni birokratski um i dalje vlada ovim prostorima samo na perfidan način. Oni su jednostavno ateistički romantizam u kojem smo do sada boravili i koji je povijesno prevladan, zamijenili
»religioznim» koji je trenutno u modi. Radi se o istim moralnim i ideološkim postavkama kad je u pitanju ponašanje vlasti. To je ono poznato:»Morali bi, trebali bi, dakle čisti voluntarizam. Sve je to normalno, jer su i jedan i drugi romantizam izašli iz iste kršćanske svijesti. Sv.Augustin je odavno izrekao misao:»SAMO ATEIST MOŽE BITI DOBAR KRŠČANIN – SAMO KRŠČANIN MOŽE BITI DOBAR ATEIST «
Birokracija kao birokracija nije nikada vodila računa o ideologiji i simbolima. Ona se uvijek bavila samo ovozemaljskim poslovima, dakle svojim interesima. Njezin najveći interes je da izbjegne javnu kontrolu nad svojim djelovanjem. U tome itekako uspijeva. Što se tiče ideologije, ona samo pravi uslugu politici. Primjerice, jučer je radila sve da izolira ekstremnog religioznog romantičara, danas to prešutno radi s komunistima, iako je u njenim redovima bezbroj bivših komunističkih licemjera. Ali, što ćeš kad se financijski isplati biti licemjer.
Tako eto stvari stoje oko te najbrojnije oporbene stranke i njezinog rukovodstva. Ona pravo govoreći ne nudi partnerstvo vlasti jer ista je preko mnogih činovnika u njenim rukama, ona samo nastoji i dalje stvari zamagljivati.

U Vodicama 01.prosinca l991 god
Slobodan dip.ing.Mačukat

Reagiranje predsjedništva SDP-a u osamnaest točaka .

DA LI I ČIJE POLITIČKO LICEMJERSTVO ?

U tvrdom uvjerenju da uredništvo «Šibenskog lista» nema ništa s člankom «Političko licemjerstvo»potpisanim od Slobodana Mačukata, mišljenja smo da je spomenuti tekst u najboljem slučaju mogao biti tiskan među «Pismima čitalaca».
Zato odmah prelazimo na odgovor Slobodanu Mačukat.
Budući da građanina S.Mačukata prvenstveno zanima čovjek po onome kako i što radi to se kao ljudi i nećemo osvrtati na istinu po kojoj je čovjek također misaono,osjećajno,spoznajno,religiozno i mnogovrsno nadareno biće. Takva redukcija čovjeka na samo jednu dimenziju dugo je izazivala osjećaj protivan stavu režima koji ju je uveo, provodio i izdizao na razinu jedine istine. Zbog toga je SDP drugačije kvalitete od boljševičke partije.
No vratimo se na ono u čemu nas građanin S.Mačukat priznaje, a to je rad i radni učinak u kojima on nije s nama zadovoljan.
PRVO,šibenska politička praksa je rezultat ukupnog djelovanja i nedjelovanja svih građana, pa nije ni krivnja za neuspjehe ni zasluga za uspjehe samo na jednoj ili nekoliko stranaka.
DRUGO, što se sve može zamjeriti našoj političkoj stvarnosti stvar je ukusa i pojedinačnih kao i grupnih gledanja, ali nije ukusno bez provjere sve to svaliti na leđa jednom čovjeku, jednoj grupi ili jednoj stranci. Institucije sudstva i postoje zato da se utvrdi što je što pa tek onda sudi.
TREĆE ,presmiono je zaključiti, da je sukladan odnos dviju stranaka rezultirao iskrivljenjem demokratskih oblika u čemu se tobože radi političko i ideološko presvlačenje po mjeri i ukusu kako on kaže «mnogih političkih djelatnika»jer čista logika navodi da se svaka suradnja dviju ili više stranaka može opteretiti takvim optužbama.
ČETVRTO,,poznato je da se opozicija prema poziciji (vlasti ) ne mora nužno u svakom razdoblju očitovati u međusobnom sukobljavanju nego da se konstruktivan odnos sastoji u ravnoteži oko zajedničkog društvenog interesa. Onaj tko misli da lijeva ruka treba poništavati snagu desnoj kad je u pitanju nošenja važnog i dragocjenog tereta, propagira odnos neproduktivan i rušilački. Takvu slobodu ,da u ovim trenucima ometamo jedni druge ne može sebi dopustiti ni jedan odgovoran građanin,a prisvojiti je nema pravo nitko.
PETO ,proglasiti političko partnerstvo podaništvom nije moguće u zdravoj logici, bez obzira na to imamo li primjera da se pojedinci ili grupa podanički ponašaju. Ne slažemo se, da je uputno ne suprotstavljati se moćnima i «moćnima» jer u prvom slučaju čovjek bi se odrekao sebe, a u drugom dokazao bi da se plaši utvara.
ŠESTO, budite čovjek i uprite prstom u pojedinca, grupu i stranku koji varaju slabe i nemoćne-kako Vi napominjete, te pred vlašću i javnošću iznesite o kojoj koristi se radi. Neka ovaj poziv ne zvuči oštro jer ako se stvari ne izvedu na čistac onda netko drugi ima pravo govoriti o nečijem trabunjanju.
SEDMO, ne slažemo se s naputkom S.Mačukata da onaj tko vara treba držati jezik za zubima iz jednostavnog razloga što i to može biti šansa ostati neotkrivenim premda za društvo štetnim.
OSMO, Predsjedništvo SDP –a u Šibeniku pripada i vodi svoju stranku ,ne vodi nikakav pokret i ne smatra se jedinim predstavnikom ljevice. Formulaciju Vaše rečenice ne shvaćamo samo kao golo nabrajanje termina, jer njihovo ponavljanje uz ime naše stranke u drugim situacijama dopustilo bi mnogovrsna tumačenja, a naš stav je određen.
DEVETO, uvjereni jesmo i u tome, valjda nam dopuštate smijemo govoriti da ono što radimo je korisno u općoj dobiti, pa nas ne brine pitanje kome se sve isplati ni na ljevici ,ni u centru kao ni na desnici. Sretni smo što radimo za zajedničku dobrobit.
DESETO, tko se to stidi onih napora u prošlosti koji su išli za tim da se ljudskije živi na ovim prostorima i što je to nešto drugo što vi ,građanine Mačukat spominjete ? Na čiju prljavu igru pomišljate ,a djelomično kao da želite ukazivati ?
Čiju smo to egzistenciju poboljšali radom u ovom Predsjedništvu tj.komu smo pribavili vlast i koju smo to cijenu kada ,gdje i kome platili ? Nije li protivurječno tome uvjerenju i tvrdnji odmah u idućoj rečenici narodnom poslovicom isticati ,da se jede kruh onoga čiju se pjesmu pjeva ? Kažite onda S.Mačukat ,tko kome isplaćuje.
JEDANAESTO, možda bi se nekim birokratima pored niza zamjerki mogla upisati i podanička svijest. Vi dokazujete i dokažite činovnicima, da im je svijest čisto podanička, jer mi ih mnoge znamo kao uspravne i dostojanstvene ljude i radnike.
DVANAESTO, nosioci lijevog nasljeđa nisu nužno članovi bivšeg SK,a istinski su ljevičari prvi i najžešće ustajali protiv njegove prakse i bili su u pravu, vidi se. Kad razlučimo te dvije kategorije, onda se lako složiti oko mana ne samo podaničkih.
TRINAESTO, nikada nismo tvrdili da bilo što bolje znamo od nekog drugoga valjda nije zabranjeno javiti se da nešto znamo. Zamjeriti nam na tome može se isto tako kao zamjeriti radniku ili stručnjaku što se javlja na natječaj za njegov posao i tvrdi da ga zna obavljati. ( Drugi put i drugom sugovorniku ili protugovorniku o tome zašto nismo više bili uključeni u poslove za koje nismo tražili ni plaće ni položaje.
ČETRNAESTO, ljudi s ljevice radnici beskućnici ,nezaposleni, prognanici i ugroženi nisu promakli našoj brizi-kako vi tvrdite-jer mi smo :
a. Uveli pravnu i savjetodavnu pomoć besplatno za sve građane.
b. Skupili oko 300.000 dinara pomoći.
c. Štitili ugrožene, a zbog «ugroženih» nismo htjeli biti ugroženi.
d. Ako pomišljate da smo štitili direktore i referente onda provjeriti što smo i na koji način poduzimali i jesmo li do kraja bili odmjereni. Niste jedini koji nas tako prikazuje ali se nitko od njih ne trudi upoznati se sa stvarnim činjenicama.
e. Ako možete i znate pomoći navedenim kategorijama naših ljudi pokušajte npr. osnovati svoju agenciju, stranku ili pokret koji će to riješiti, ali nemojte uvećavati svoj ugled tvrdnjom da biste na našem mjestu sve to ljudima riješili. Slobodni smo vam prepustiti mjesto svakog od nas pa i kompletno se povući,. Dajte kad već dajete naslutiti pa to na opće zadovoljstvo riješite.

PETNAESTO, za kolaps privrede u Šibeniku zabrinuti smo kao i svi čestiti građani sada i odmah bez obzira na to kako će nam se stranka zvati; usput ne vidimo vezu između naziva jedne stranke i stanja u privredi. Dopustite nam istaći istinu da se pripadnici ove stranke u dosadašnjem ratu osvjetlali obraz i razuvjerili sve one ,koji su mislili da zbog ovih ili onih uvjerenja nećemo možda braniti interese svoga naroda. Dapače, bili smo prvi među strankama koji su ukazali na opasnosti i točno predvidjeli što nam prijeti. Dokazali smo, da zbog izgubljene vlasti nismo ni bjesni ni uvrijeđeni nego, naprotiv da znamo na ozbiljnim zadacima odano ( ne samo korektno)surađivati. Nismo sigurni, ali čini se da to nekima izgleda kao podaništvo.
ŠESNAESTO. licemjerstvo i ateistički romantizam dotakli ste ,vjerujemo, usput, jer u vašoj prvoj rečenici zanima vas čovjek samo kao djelatnika ,a ovo su van djelatničke kategorije. No, kad ste već dotakli složit će te se s nama, da se čovjek na ocjeni tih svojstava lako prevari kao što se po Halilu Džubranu 79 svjedoka o Isusu, sinu Božjem lako prevario i nisu bili dorečeni. Bravo, Sv.Augustin –koga Vi citirate-je mislio i izrekao vrlinu u tome što je čovjek u stanju promijeniti se ,u to je šansa da postane bolji ,pa zašto bi neki ljudi zabranili nama promijeniti ime stranke i poboljšati joj ponašanje.
SEDAMNAESTO, koliko je nama poznato, a dade se provjeriti da je tako ,birokracija je obrnuto nego što vi tvrdite, upravo vodila računa o ideologiji i nešto manje o simbolima, a mi kanimo voditi računa o idejama i sadržajima jednako ovozemaljski kao i duhovnim .
OSAMNAESTO, kraj vašeg testa odnosi se na birokraciju, spominjete i vlast i kombinacije ali o tome ne bismo htjeli pretresati. Ovime je naša rasprava s građaninom S.Mačukatom s naše strane završena.

U Šibeniku 11 .prosinca .1991 god. PREDSJEDNIŠTVO SDPH
Šibenik

Moj odgovor 21.prosinca 1991 god.

ŠTO JE U PITANJU ?

Način na koji je reagiralo predsjedništvo SDP-a na moj članak»Političko licemjerstvo potvrđuje ono na što sam i želio ukazati. Naime, potvrđuje da je zbog utjecaja činovničko birokratskog duha na politiku te stranke (misli se na ogranak Šibenik ) mnogo lijevo orijentiranih ljudi ostalo bez političkog kompasa i da se kao politička bića više ne snalaze ni u prostoru ni u vremenu. To je ,kako ja na to gledam velika opasnost kako za ukupni politički život tako i za suživot kao povijesnu nužnost na ovim šibenskim prostorima.
Sjetimo se sam, onih sedam tužnih dana panike, straha uslijed suludog i ničim opravdanog razaranja srpske soldateske, kao i velikih nadljudskih napora izvanrednih pojedinaca da se to zaustavi, spriječi, prevlada. Kako su se u tim trenucima osjećali ljudi s ljevice i lojalni građani srpske nacionalnosti»snajperisti»to oni sami najbolje znaju. Fakti govore-nikakve političke stranke, nikakva organizacija, nikakav demokratski princip, sve je u tom suludom hiru jednostavno nestalo-samo široka duša hrvatskog naroda učinila je svoje. Kroz Tomu, Antu, Nenu, Jolu i ostale, meni neznanih omogućila je životu da i u tim i takvim trenucima bude moguć, podnošljiv.
A bilo je momenata čovjeku do tada nezamislivih na ovim prostorima, koje poneki nažalost ,nisu izdržali. To su jedini fakti dosadašnjeg političkog demokratskog suživota-otkad je uvedena višestranačka demokracija. Zar nije licemjerno sada u ime tih spontanih ljepota ubirati političke poene, javno se hvaleći kako su oni iz SDP-a jedina stranka bez nacionalnih obilježja ( intervju predsjednika SDP-a ) Možda tamo negdje u nekom drugom prostoru ali ovdje u Šibeniku za sada sigurno ne.
Istina postoje neke razlike u njihovu političkom ponašanju prema onom jučer, na što se oni posebno pozivaju. Kao oni nisu više «BOLJŠEVICI».To se zapravo očitava u tome što oni danas, ne zato što to žele ,nego što moraju javno izricati svoje stavove. Prije je bilo dovoljno između sebe izmijeniti mišljenje i stvar je politički bila gotova. Naravno tako više ne ide. Ispred njihovih političkih ambicija i namjera postavila se javnost kojoj ne mogu samo tako nametnuti stav kako su u pravu. « A bili su do sada gotovo uvijek u pravu» .To nema dvojbe zbunjuje. Njima zapravo nikako ne ide u glavu vrlo jednostavna stvar, a to je da se za svoje stavove treba javno boriti ,a tko je u pravu ostavljeno je pravnoj državi. Politika se u to ne može više kao prije miješati iako i dalje nastoji. Dakle, to što sam javno iznio i što sad iznosim ,ako nije pravno kažnjivo a nije, ne da se više ničim izmijeniti-kao ni činjenica da su oni reagirali kao u dobra stara vremena u «osamnaest točaka «. Javnost na koju se to odnosili i zbog koje je sve to napisano, primila je onako kako je primila. Na primjer ,meni bliski dobro ! O tome kako je javnost to stvarno primila ne zna se, jer je svježe. A moguće je i da nije za upotrebu ?To su jedini pravi fakti oko svega toga.
Istina ,kod javnog izražavanja pisanim riječima, a to je ono što se odnosi na mene, ali i na njih ,ne važi ono : «Nisam tako mislio»- jer kako kaže naš Krleža: « Čovjek upravo misli onako kako govori i piše». Zbog toga se i nameće pitanje:»Kako je moguće kolektivno misliti «? Jer ispada da su svi zajedno pisali odgovor i pritom isto mislili u osamnaest točaka. Po tome svi su izgledi da su oni jedinstveni politički um-što će reći
«JEDNOUM « . Da nije tragično zbog nevremena u kojem danas živimo bilo bi više nego smiješno. Čovjek bi ,na primjer, sad mogao na temelju njihovog političkog iskaza napisati osamnaest članaka-jer oni su kad čovjek malo bolje pogleda otvorili ništa manje nego toliko novih tema. Na to bi oni ,koliko poznam taj duh, opet reagirali sa osamnaest točaka po svakom članku i tome onda ne bi bilo kraja. Sjetimo se samo slučaja «Olivari» do danas nerazjašnjenog šibenskoj javnosti. Ali što ćeš, to je ta birokratska logika-zamutiti, zakukuljiti, zamagliti, kako se stvar ne bi prozrela.
A o čemu se u biti radi ?
Radi se o slobodi medija, o individualnosti pisane riječi o traženju istine o nama samima na ovim šibenskim prostorima, jednom riječju ,radi se o demokraciji. Pošto je traganje proces sam po sebi pun stranputica, kontrola nad njim u zajednici koja želi biti demokratska ujedno je i kontrola nad demokracijom, bolje kazano njeno ukidanje.
Samo se o tome i ničem drugom radilo !
Stoga ,ako je ovo što se zbilo vjesnik nekih budućih odnosa na javnoj šibenskoj informativnoj sceni, a to će se saznati tek onda ako bude moguća i javna kritika vladajuće svijesti a ne samo oporbe, onda sve ovo ima nekog smisla.
I da budemo odmah na čistu –to ne ovisi samo i jedino o gl.urednika i redakcijskog kolegija lista.

U Vodicama 16.12-1991 god.
Slobodan dip.ing.Mačukat

Objavljeno u Šibenskom listu 21.12.1991 god.

Sl.Dalmacija za rubriku «reagiranja»

TKO JE SPASIO ŠIBENIK ?

Kako stoje stvari,ipak još uvijek se pravo ne zna tko je i na koji način u onih sedam teških i tragičnih dana spasio Šibenik Stoga ne bi trebalo olako davati ocjene o tome,pogotovo ne u stilu srušili smo dvadeset i četiri aviona,toliko i toliko transportera,brodova itd,mi smo grad «Heroja».
Što ako sutra kad se sve ovo smiri,kad se četnički Idioti potjeraju s našeg prostora i kad demokracija uistinu prevlada i postane vladajući duh na ovim balkanskim prostorima Ti neznani junaci imaju nešto do sada nepoznatog reći ili dodati ?
Što ,ako se upitaju « gdje su one noći kad su došli tenkovi na most bili odgovorni ? Što su radili,kakve odluke donosili i koje zapovjedi izdavali i da li su te zapovjedi bile u skladu s situacijom ? Ako nisu ,a što ako nisu ?
Kazati ,bili smo iznenađeni ,zar to onda ne znači da smo opet kao u «Dobra stara vremena» svi jednako odgovorni ? Ili na primjer izjaviti:Brinuli smo se koliko smo mogli ! Zar se nitko drugi osim njih «odgovornih» nije u tom trenutku brinuo ?
O kome su se primjerice tih noći brinuli kuhari raketiranog hotela Punte ? Tko su ti divni ljudi ? Da li uopće znamo kako su njihova jela utjecala na raspoloženja ljudi ? Isto tako da li smo se upitali: « Kako nije bilo iznenađeno medicinsko osoblje,doktori,medicinske sestre,apotekari,vozači prve pomoći «?Kako su oni sve to izdržali ? Oni među njima koji nisu uspjeli izdržati,kako su se osiječali ? Da ne govorimo o tome kako je pored svega što se zbivalo bilo vode,struje,kako su radili telefoni i kako nas je radio Šibenik neprestano izvještavao:» Kako smo saznali iz Centra za obavještivanje,neprijatelj je iz svojih uporišta «…Tko su opet ti ljudi ? Gdje su se nalazili i kako su dolazili do informacija ?
Koliko pitanja,isto tako i nepoznanica. Što možemo kad je nama ljudima svojstveno da teško dolazimo do istine. Pravo govoreći,mi stvari ocjenjujemo tek kad prođu. Stoga se i nameće pitanje:» Kako ocijeniti nešto što je prošlo a ne biti pristran ,previše subjektivan ? Da li je uopće i moguće isključiti osobne želje,maštu,interese,svoj pogled na svijet ? Jer kako kaže naš Jure Kaštelanin:» Želje su kao i disanje «!

Samo,ipak Šibenik je spašen . Tko ga je spasio ?
Da su tenkovi Srbo-soldateske došli na most i da su odstupili to su nepobitna fakta.
Zašto su odstupili ? Zašto su se iznenadno vratili ? Zašto su odustali od prvobitne namjere ? Tko ih je natjerao na povlačenja ? Kažu naša artiljerija s Žirja. A tko im je davao koordinate ? Tko je prvi javio da su tenkovi na mostu,topiljkarke u kanalu,avioni u zraku ? Garda,policija . Da li je uz njih još netko motrio ? Ako je,gdje se nalazio ? Da li je bio na sigurnom ? Ako nije,što je u tim trenucima doživljavao ?
Evo što kaže jedan od tih veoma hrabrih ljudi : « Sedam dana i sedam noći ,na brdu visoko gore,sve je kao na dlanu,most,tenkovi,granate padaju oko nas,vjerovatno su nas otkrili. Sve gori,pravi pakao,ipak nas naši čuju,vičemo u mikrofon,sto metara livo,dobro je samo naprijed. Ovaj put ih imamo « Oni su se zaista poslije toga povukli,ali ne samo zbog Žirja kaže mi susjed,nego i zbog nas «dibji» Vodičana onih dolje u polju. Znamo svaku čuku,zid bunju,grm,među nama je bilo iskusnih lovaca,uzeli smo onako spontano puške i ajde. Jednostavno rečeno zbunili smo ih . Pitam ga :» Tko je sa vama komandirao «? Tko može «dibjima» išta naredit ? Šalu na stranu ali takav je trenutak bio,sve je nekako došlo samo od sebe,lovačke puške,di koja bomba,vjekovni nagon za opstankom,za obranom doma,Boban,Buva,Krizni štab,TV Vodice….
Svi su oni dakle i Garda i Policija i artiljerija sa Žirja i Centar za obavješćivanje i njihovi hrabri motrioci na terenu,medicinsko osoblje,održavaoci,kuhari,reporteri i mnogi drugi znani i neznani u samotoku svojih nagona borili i brinuli za svoj Šibenik. Među njima ima «desnih» i «lijevih» i «malih» i «velikih « Hrvata ali i Albanaca,Srba, i Muslimana,vrijednih i hrabrih Katolika ali i starih još neistrošenih «komunjara». Oni su samo još jedan u nizu dokaza da od dolaska na ovo tlo naš čovjek nikada nije bio ozbiljno i kvalitetno organiziran. Dakle,ni knezovi,ni kraljevi,ni admirali,ni generali ,ni biskupi,ni sekretari,ni direktori,ni činovnici nisu ništa nikada u tom pogledu nešto značajnog ostvarili,čast izuzecima. Ali su zato uspješno jašili i svojatali taj naš Uskočki,Gusarski,Partizanski, i Gardijski samotok,tu našu vjekovnu težnju ,biti svoj na svome,obraniti po svaku cijenu svoj dom. Upravo je zbog toga Demokracija naša velika povijesna šansa da se u tom pogledu izvrši obrat,da vlast konačno služi narodu,građaninu.

U Vodicama 26.svibnja l992 god .
Tekst nije objavljen tada nego uz malu nadopunu prilikom polemike oko knjige «OBADVA OBADVA « profesora Livakovića.

- 15:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

DUHOVNA KONFUZIJA !

O ovome danas i pored svega što se događa,ne bi trebalo na drugi način razmišljati nego kao o razdoblju u kojem se miješaju,bore i traže svoje mjesto stare i nove vrijednosti. Dosadašnja nastojanja da se prošlost jednostavno odjene u novo ideološko ruho potvrđuje da kao društvo toga uopće nismo svjesni,odnosno da nam poredak starih ideja i vrijednosti traje jer se novi nije ustoličio. Upravo je to karakteristično za prijelazna razdoblja koja prethode promjenama i koja su zbog toga puna duhovnog rastrojstva. Najbolje se to uočava prilikom donošenja odluka,osobito na nižim razinama u vječima, poglavarstvima ,mjesnim zajednicama u tvrtkama pod državnom skrbi.,o čijim odlukama ovise i odluke vlade.
Naime ,iako raspolažemo golemim stručno-znanstvenim potencijalima ( nema ,gdje ih nema ) ipak još uvijek kao društvo odlučujemo po normi dovoljnog ostvarenja ili bolje kazano u hodu,što je u suštoj suprotnosti jedno s drugim. Radi se o odlučivanju koje ne sadrži dispozicije za veći stupanj predvidljivosti konačnih rezultata. Karakterizira ga ograničena spoznaja utjecajnih činilaca. Praktično to znači nesposobnost da se realizira najpovoljniji međusobni odnos svih faktora koji utječu na političke i društveno-gospodarske tokove. Da konfuzija bude još veća,golem utjecaj na takvo odlučivanje imaju upravo «stručno-znanstveni «kadrovi i to s jedne strane kao nosioci mnogih veoma bitnih funkcija u državnim institucijama vlasti a s druge kao dio oporbenog ešalona koji javno trabunja o povijesti,politici,ekonomiji bez ikakvog osmišljenog i dugoročnog angažmana.Stoga rezultat takve nedorečenosti i ne može biti ništa drugo nego duhovno rastrojstvo a njezini akteri hibridne društvene tvorevine,odnosno «dipl.zanatlije» i «dipl.trgovci» koji uspješno trguju minulim radom dosadašnjih generacija.
Razmatranje tog fenomena ključno je pitanje društveno-političkih odnosa te je neophodno osvrnuti se na sve one tendencije koje su uvjetovale stvaranje te i takve « znanstvene « pragmatične svijesti. Istina, teorije uvijek niću iz odgovarajuće prakse,pa se zbog toga i kaže: «kakva praksa ,takva teorija» To onda jednostavno navodi na zaključak «prelazno razdoblje,prelazna svijest» Ali zar za te društvene odnose i ne vrijedi obrnuto:»kakva teorija takva praksa» Društvo se kao što znamo razvija po određenim objektivnim zakonima,koji djeluju nezavisno od ljudske volje i htjenja. No ti se zakoni ostvaruju jedino djelatnošću ljudi. Ljudi su realizatori tih zakona. Tako se kroz društveni razvoj prožima međuzavisnost objektivnog i subjektivnog. Ljudi djeluju unutar funkcioniranja objektivnih zakona,bili oni toga svjesni ili ne. Oni djeluju,rade,čine onako kako su motivirani. A motivirani su mnogobrojnim faktorima prvom redu motivirani su interesima. Čovjek u biti uvijek polazi od sebe. No postavlja se pitanje kako čovjek vidi,osječa,ocjenjuje taj svoj interes ? Jer sam njegov interes nije jednoznačan. Svoj interes individua može vidjeti isključivo u svom parcijalnom izgledu,ali i u rješavanju svog interesa kroz kroz rješavanje općeg interesa. A opći interes kad je u pitanju gospodarstvo u suštini sadržan je u neprestanom razvoju ne samo materijalne proizvodnje nego i društva kao cjeline.
Individualni interes,u ovom slučaju znanstvenika i stručnjaka,može se sa društvenog gledišta sagledavati u potrebi ostvarivanja identiteta,odnosno u ostvarivanju jedinstva između tog subjektivnog znanja stečenog na fakultetu i objektivnih kretanja društvene i materijalne zbilje. Jer,teorija koju znanstvenici posjeduju nije ništa drugo nego poseban oblik i specifična razina praktične djelatnosti. U njoj se praksa osvješćuje,usmjerava,struktuira i poprima značenje područja izbora,čija granica potpuno ocrtava konkretno proučavanje i istraživanje usmjereno na razumijevanje i kontroliranje objektivnih tendencija koje pokreću i obnavljaju društvenu i materijalnu zbilju . Stoga pretpostavimo što se događa s ljudima,njihovim interesima,njihovom znanstvenom sviješću,kad se zanemare ti temeljni društveni principi ljudskog djelovanja.
U društvenom pogledu ,a toga smo svjedoci,jača i lako se obnavlja birokratska svijest –primjerice zastupnici u Saboru cijelo ovo vrijeme demokracije raspravljaju o zakonima-a u stručno-znanstvenom dolazi do odvajanja teorije od prakse . To ima za rezultat upravo ovo što mi imamo danas:» praksu kao iskustvo bez principa,a teoriju kao čisto i ukočeno znanje.

U Vodicama 22.02.2006 god.
Slobodan dip.ing.Mačukat

- 15:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

LICEMJERSTVO NESPOSOBNIH !

Glupost je jedna veoma neugodna bolest od koje nitko nije imun. U razdobljima krize ona zna poprimiti i epidemijske razmjere, dok se u produkcionim odnosima, što je danas veoma bitno, pojavljuje u obrnutom razmjeru od brige vlasnika. Prevedenost na stvarnost to zapravo znači:» VIŠE BRIGE, MANJE GLUPOSTI I OBRNUTO-AKO PAK BRIGA IZOSTANE GLUPOST CARUJE «!

Ništa novog za epohu u kojoj živimo. Radi se o poznatim i priznatim ekonomskim zakonitostima industrijske civilizacije. Bez obzira na sve to nitko na globusu nije kriv da je glup, kaže naš M.Krleža i nastavlja:
«GLUPAN POSTAJE ONAJ HIP KRIVIM KAD UZIMLJE NA SVOJU DUŠU NEKE POZIVE KOJI NIKAKO NE ODGOVARAJU NJEGOVIM SPOPSOBNOSTIMA. TAKVI NESPOSOBNI GLUPANI SKRIVILI SU ČOVJEČANSTVU VEĆ MNOGO ,VEOMA MNOGO U OVIH ŠEST HILJADA GODINA PISANE LJUDSKE HISTORIJE. TO JE DOKAZANO- DAPAČE -GLUPAN U KNJIŽEVNOSTIO, GLUPAN U POLITICI, AMBICIOZNI GLUPAN U NAUCI «……
Postojanje gluposti pa time i glupana ne bi trebalo uopće biti sporno. Sporne mogu samo biti ocjene o količini njene prisutnosti u javnom životu svake sredine. Jer smisao društvene podjele rada sa gledišta industrijskog racionalizma kojem itekako težimo, počiva s jedne strane na logici svestranog povezivanja i razvijanja različitih ljudskih sposobnostima sa druge opet neprikosnovenim isključivanjem ljudskih nesposobnosti od utjecaja na društvene i gospodarske tokove.
Glupost se dakle u razvijenim odnosima nastoji, koliko je to moguće, ostaviti svakom pojedincu za njegovu osobnu upotrebu. Svjetsko tržište kao objektivnost efikasnog privređivanja, demokracija kao način odlučivanja i kontrole vlasti, temeljni su okviri ostvarivanja tih i takvih racionalističkih efekata u društvu.

Stoga tamo gdje nisu razvijeni ti oblici javnog komuniciranja, odnosno gdje je demokracija u samom začetku ili je pak nema ,kao što je to evidentni slučaj sa mnogim našim sredinama, sasvim normalno je da vlada bezumlje taštih i nesposobnih ljudi, bolje kazano da glupost caruje.
Uostalom ,u kojoj bi to zemlji evidentno nesposoban, pa dakle glup, dobio priliku da još jedanput zastupa opće interese. A u nas je to uobičajena pojava.

U Ražinima. kolovoz.l998 god -«ALUMINIJ» Slobodan dip.ing.Mačukat

- 15:42 - Komentari (1) - Isprintaj - #

POLITIČKI ROMANTIZAM !

Racionalan odnos onih koji odlučuju i koji svojim odlukama i javnim nastupima utječu na tokove zbilje pretvara nosioce vlasništva u istinske brigaoce društva.Tamo gdje tog i takvog odnosa prema materijalnoj proizvodnji nema-što je evidentni slučaj s nama-sasvim normalno je da vlada proizvoljnost,koja najčešće vlasnika goni u snalaženje u bahatu balkansku privatnost. Te stvari su jasne kao dan.
Upravo zbog toga nepotrebno je zazirati od vlasništva ma kakvo ono bilo,pa čak i onog povijesno preuranjenog samoupravnog. Jer bit poteškoća i problema Lijepe naše bila je i ostala ,birokratizirana i jalova državna administracija i vlast koja tome ne želi ili ne zna stati na kraj.
Zar nije izvan svake pameti tjerati socijalno ugroženog radnika da kupuje vlastito vlasništvo, i to još s «visokoumnim»obrazloženjem kako će jedino tako postati svjestan svog bijednog položaja. A bijeda nije nikada nikog ni u čemu poučila, naprotiv ,u bijedi čovjek iz dana u dan postaje sve tuplji.

Ali ,što ćeš, duh manipulacije, paragrafa, naredbi, dopunskih zakonskih uredbi ,nažalost još uvijek vlada ovim hrvatskim prostorima. Dakle, ništa novo na našoj političkoj sceni. Malograđanski politički romantizam Lijepe naše opet se po tko zna koji put u novijoj povijesti naivno nasukao ,ovaj put na cincarskoj osvajačkoj politici beogradske čaršije koja je neizbježno završila u otvorenom fašizmu protiv svih balkanskih naroda.

Stoga se i nameće pitanje kad će se u nas konačno početi javno o ljudima, stvarima,
Interesima, mogućnostima, o našoj Hrvatskoj i njezinim građanima ozbiljno i s poštovanjem razgovarati. Kada će se konačno hrvatski znanstvenik baviti znanošću, političar istinskim razvojem društva, sindikalni vođa radničkom bijedom.
Zar stvarno nije više dosta ovoga javnog poluznanstvenog kokodakanja. Ako mnoge stvari treba izgraditi ,a treba, jer ništa od toga što želimo ne može samo od sebe stići, ni tržište, ni poduzetništvo ,ni demokracija, onda bi ovaj duhovni lumperaj trebalo oštro prekinuti. Poznato je na primjer, da nema zdravog i efikasnog poduzetništva bez racionalne i jeftine industrijske proizvodnje –poluproizvoda-bez adekvatnih komunikacijskih veza ( autoputeva, željeznice, brodskog prometa ). A da ne govorimo o tome kako je besmisleno o tome razgovarati, kad je moguće svaku općinsku šušu koja odlučuje, podmititi s dva –tri kila svježe janjetine.

Stoga prestanimo više javno trabunjati o poduzetništvu, o tržištu,o gospodarstvu ,menađerima, o tome kako treba stvari dati u ruke stručnjacima, dakle o općim stvarima, budimo konkretni.
Uostalom u ovo stanje smo upali upravo zbog toga što nismo mogli proizvoditi zdravu gospodarsku i znanstvenu pamet. Za razvoj znanstvenog sloja koji je ,neosporno, lokomotiva napretka ,treba uz strogu primjenu ekonomskih i političkih
principa ,kako vremena tako i puno puno konkretnosti. Jer završiti fakultet, doktorirati, magistrirati bez adekvatne prakse ,praktično ne znači ništa. To je u svojoj biti duhovno onaniranje. Takvim duhom ,shvatimo konačno, ne možemo u racionalnu i principjelnu budućnost, u otvoreni i osmišljeni sukob interesa.

Istina, to se ne može poreći ,imamo mi ponekog našeg Supeka, ali daleko ,daleko više naših Šošića i Đodana i njima sličnih. Takvi su kako jučer tako i danas u većini i dominiraju javnom scenom. Bolje kazano ,mi smo pod okupacijom toga i takvog skorojevičanskog duha. Duha koji više nesvjesno nego svjesno, jer se u mnoge stvari ne razumije ili ih ne zna, služi i omogućuje administraciji i vlasti da mirno hrču nad gomilom svojih birokratskih besmisli.

U Vodicama 12 .veljače 1992 god.
Slobodan dip. ing .Mačukat.

- 15:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

FENOMEN BUNARA !

Vodice leže na ušću jedne male podzemne rijeke, čiji mirni i tiho razliveni tokovi već tisućama godina između dva sloja obalnog mramora neprestano uviru u more. Taj podzemni dodir mora i vode, ta mješavina slanog i pitkog, hladnog i toplog uvjetovana plimom osekom, rijedak je fenomen prirode. U bezbrojnim bunarima koji se protežu uz samu obalu mora nalazi se svjedočanstvo toga fenomena kao i ljudske upornosti i volje za opstankom na tom krševitom tlu. Bunar smješten uz samu obalu malog porta, pun vode koja se preljeva u more kao da još uvijek nestrpljivo očekuje svoje galije i žedne galijote. Radi se o kamenoj čaši uronjenoj do samog ruba u moru, što je jedinstven slučaj na Mediteranu. Ona je povezana kamenim kanalima s glavnim bunarom smještenim ispred crkve, odnosno na maloj poljanici nazvanoj Rudina. To je zapravo mjesto gdje je i počela izgradnja naselja i po čemu je grad i dobio svoje ime.
Stoga i po tome neshvatljivo je ponašanje Poglavarstva i samog gradonačelnika Vodica prema tom fenomenu. Jer postavljanjem umjetne krune nad stoljetnim bunarskim otvorom ,po meni je veći vandalizam od onog rušilačkog koji je taj simbol nastanka Vodica uklonio. Naime, ovo što je sada nasađeno nad otvorom nema nikakve veze s prošlošću, a estetski i urbano, ne samo što se ne uklapa u prostor nego je totalni promašaj, ruglo ljudskom duhu.

Slobodan dip.ing. Mačukat

KAMENA ČAŠA !

Sjedimo na ušću jedne male podzemne rijeke ,čiji mirni i tiho razliveni tokovi ,između dva sloja obalnog mramora,već tisućama godina neprestano uviru u more.

Taj nježni podzemni dodir mora i vode koja život znači,ta zanosna mješavina slanog i pitkog,toplog i hladnog ,uvjetovana plimom i osekom,rijedak je fenomen prirode.
U bezbrojnim bunarima koji se protežu uz samu obalu mora,nalazi se svjedočanstvo kako tog fenomena tako i ljudske upornosti i volje za opstankom na ovom oskudnom,stoljećima opasnom ali prelijepom krševitom tlu.
Bunar udaljen pedesetak metara od nas ,pun vode koja se preljeva u more,kao da još uvijek nestrpljivo očekuje svoje GALIJE i žedne galijote.Ta kamena čaša uronjena do samog svog ruba u more,povezana kamenim kanalom sa glavnim bunarom smještenim na maloj poljanici ispred Crkve-nazvanoj Rudina,mjesto gdje je i započela izgradnja naselja i po kojem je grad i dobio ime-Voda na hrvatskom znači AKVA-rijetkost je na Mediteranu. Ona je nijemi svjedok burne i teške prošlosti ali i dostojanstva i stalne čežnje čovjekove za sigurnijim,boljim i ljepšim životom na ušću male podzemne nevidljive rijeke.

Ponedjeljak 4.08.1997 god-tamburaši s « HANGARA» na piću u kafiću «ĐIR»

Slobodan Mačukat

MOM STRICU !

Posljednji Molaga traulike,karoce i kara otišao je. S njim kao da je otišao najljepši dio mog djetinjstva.
Ipak i nije –jer prodiru iz mene predivna sjećanja tog razdoblja. Ćutim mirise dovarena sočiva,ulja i teplega kruva. Vrtu se slike ljetnih jutara,vidim kartil grozja i smokava i na stolu čikare vruće žitove kave.
Što da kažem o proljećima onim kad se povazdan kopalo a navečer jelo iz zajedničke činije iz koje je pušilo dok smo srkali. Danas kad me pitaju zašto tako vruća jela jedem , kao neznam,tako mi je najslađe ,jer kako da im objasnim da pritom čujem tvoj topli glas « Bepa,Bepa,a,a,a « A on je za nas djecu
bio znak da si došao i da će uskoro večera. A «ili» smo iz iste činije,smijali se plakali i radovali tvom svakom povratku iz poja. Tako dragi moj striče ode s tobom i one škure što smo ih kao dica skidali i po moru se na njima plaskali,ode takač i Ivica u njemu,ode sivac ,kar,karoca,babina mazga,motika ,šmur i vriča nepokupljenog gnoja. Sve to kao da je tobom u nepovrat otišlo.
Ipak,mirisi i siječanja iz djetinstva,kameni zidovi,bunja,masline,sve je još tu i tvoje i Bepine suze,nervoza a i ljepota. Kao da se ništa nije zbilo,otakali smo Sivca,idemo kao u ona stara vremena. Samo ti spavaj,svi smo ovdje, Marko,Joso,Šime,Ante ,Petar. Bit će i dalje tvojih MOLAGOVIH. Slobodan!

Šibenik 9 .01.2003 god.

Zašto Vodice još uvijek nemaju obilježja gradske sredine !

PREVLADAVA SIROMAŠTVO LJUDSKOG DUHA

Moje pismo pod naslovom «FENOMEN BUNARA»izazvalo je mnoge nedoumice u glavama mojih sugrađana. Jedni,istina,sve to odobravaju,ali ipak formalno. Oni zapravo temelje svoje stavove na sječanjima,što praktično znači da se nova slika bunara ne poklapa s onom ,koju oni nose u svojim dušama.Stoga je njima svaka kritika dobro došla. Drugi ,opet,isto tako nepromišljeno,vrše potpunu negaciju mog javnog izražavanja u smislu,što on filozofira,a stvari su više nego jasne. Mi smo vis a vis mnogih prije nas na vlasti imali hrabrosti postaviti novu krunu nad stoljetnim otvorom. Kako su moje namjere bile sasvim drukčije od tih odraza,osječam se obveznim prema vodičkoj javnosti te stvari oko glavnog bunara malo šire razjasniti.
Kao prvo,stojim na stajalištu da se u postojećim uvjetima ne može vratiti autohtonost ambijenta u kojem je bio smješten stari porušeni bunar. A bez tog i takvog ambijenta svaka restauracija bunarskog objekta,po meni,biva čisti promašaj. Naime,danas lijevo od otvora bunara,gledano s mora,nalazi se novi stambeni objekt,koji bi u slučaju restauracije trebalo do temelja srušiti. Taj objekt ne samo što se ne uklapa u prostor,nego je ukupno gledajući urbana sramota i smetnja bilo kakvoj obnovi tog prostora. Samo su bahatost i bijeda ljudskog duha mogli u tom ambijentu projektirati,financirati i dati dopuštenje za izgradnju takvog objekta. Ako je to tako ,a jeste,onda ideja autohtonosti i obnove,koja jedino može zadovoljiti naša sjećanja otpada kao realno moguće rješenje. Ta činjenica nameće potrebu da se problematici obnove temeljnog simbola grada pristupi na drugi način,nego što je ono ishitreno postavljanje dobro zanatski obrađene krune,ali bez duše.
O čemu se zapravo radi ?
Kad se tako značajnom objektu ,simbolu nastanka grada,ne može vratiti izvornost,a već je odavno ispao iz svoje temeljne funkcije,onda takav objekt pri svojoj obnovi traži prije svega estetsku formu uklopljenu u prostor. Riječ je ,dakle ,o spomeniku. A takva građa traži da se zadovolje određeni estetski,urbani,arhitetonski i povijesni kriteriji. Jedan od suštinskih kriterija za ovakav slučaj jeste povijesna geneza nastanka,razvoja i održavanja tako značajnog objekta kroz minula stoljeća. Na temelju tako utvrđenih povijesnih činjenica,koje siguran sam leže u arhivama Šibenika,Zadra,Venecije i Beča,izgrađuje se stav,educira javnost i na kraju definira zahtjev na temelju čega se raspisuje javni natječaj za idejno rješenje čitavog spomeničkog kompleksa,u što spada i rušenje,restauiranje ili pak ,fasadna izmjena i onog nakaradnog stambenog objekta.Budući da je sve to ne samo zanemareno i do kraja obezvređeno,onda postojeće postavljanje krune nisam mogao drukčije nazvati nego ruglom ljudskom duhu.
Da,ali što se drugo moglo napraviti,govore mi zagovornici»urbanog»rješavanja u hodu. Pa ,na primjer,kruna bunara sa spomeničkim obilježjem može imati na sebi reljefne slike iz prošlosti,može biti okružena siđom,može unutar tog kompleksa biti postavljen kip žene zasukanih rukava kako grabi vodu itd. Ali,o tome nešto više nekom drugom prigodom,sad je važno zaključiti da je ovo još jedno od urbanih gluposti,čime je graditeljstvo Vodica obilježeno od svog nastanka,a posebno u novijoj povijesti. Ujedno to je i potvrda političkog primitivizma i njegove bahatosti prema javnim prostorima i prema javnosti. Takvim shvaćanjima urbanizma,arhitekture,estetike i politike,s tim primitivnim odnosom prema staroj jezgri,trgovima,pločnicima,spomenicima,fasadama,ne možemo izgraditi istinski grad cviječa,Opatiju srednjeg Jadrana,pa time ni postati istinski građani.

Slobodan Mačukat…..

- 15:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

VODIČKA GLAZBA !

Govor održan prilikom izlaska iz tiska knjige o povijesti Glazbe !

Dragi glazbari i uzvanici !

U ovom svečanom trenutku za sve nas dopala me ugodna dužnost da u ime svih članova amaterskih udruga i kulturnih stvaraocima u njima i izvan njih, pozdravim ovaj cijenjeni skup i kažem nekoliko riječi o značaju za našu sredinu izlaska iz tiska knjige o pedesetogodišnjem djelovanju naše glazbe.
Danas s vremenske distance od pet desetljeća i više, bez obzira jesmo li bili sudionici ,promatrači i suputnici ili pripadamo današnjim mlađim naraštajima ,možda i ne možemo sebi zorno predočiti koliku je snagu i duboko prelomno značenje u preobražaju naše sredine imalo prijeratno kulturno društvo-naša vodička glazba.
Mišljenja sam, da je kroz ovu knjigu ostvarena samo jedna od mnogih mogućnosti koja nam se pružila. Uvjeren sam da će ih ubuduće biti sve više, da kroz siječanja sudionika osnivača i aktivista osvijetlimo jedan od prolomnih i veoma značajnih trenutaka vodičke povijesti. Koliko je samo stoljeća do sada prohujalo ovim prostorima a o našim življenjima ne znamo ništa, samo tama i čamotinja težačkog života. Zapisivala se je samo smrt i rađanje, tlaka i kulačenje, nigdje nikakve iskre duhovnog življenja.
Vruće sočivo i umorna težačka tijela sa tvrdim i teškim rukama-tako piše jedan od naših mještana književnik Čiro Čićin Šajin opisujući to doba. Sad najednom pred nas naviru bujice pitanja, zašto, kako i zbog čega, taj stoljećima ustajali duh biva pokrenut. Zašto baš ta generacija Ive, Ante, Markijola….ostvaruju ono što je u mnogima prije njih negdje duboko u njima tinjalo i samo se na trenutke naziralo i tako stoljećima nepovratno odlazilo. Razmišljajući o svemu tome, nametnula mi se misao da se ne može govoriti o značaju djelovanja jednog društva a time i ove knjige, ako se ne osvrnemo na ukupne prilike tog doba.
Vrijeme osnivanja i prijeratnog djelovanja vodičke Glazbe, vrijeme je velikih povijesnih strujanja novih ideja i odnosa na samo na Balkanu , i spada u razdoblje pripreme oružanog otpora nadolazećem fašizmu. Može se slobodno kazati da ne bi bilo ni NOB-e da nije bilo te i takve duhovne pripreme. Partizan sin naroda s puškom nosio je i knjigu i instrumente. U kontekstu takvih kulturnih i političkih strujanja nalazilo se je i naše malo težačko mjesto, s svojim animatorima kulture, sa kulturnim društvima kroz čije se pore utjecalo na duhovne preobražaje. Kroz to pučko stvaralaštvo, kroz igrokaze, muziku, pjesmu i ples, kroz prkose vlastodršcima stvarao se novi svijet. Vaši instrumenti nagovještavali su novo buduće, ovo današnje doba.
To je ono što sam smatrao značajnim, što nas preko ove knjige na neki način povezuje i čini subjektima tog prijeratnog, ratnog, posljeratnog i budućeg življenja. Uvjerenja sam, da će se nastaviti s daljnjim rasvjetljavanjem tog za nas Vodičane značajnog povijesnog razdoblja i da će ova knjiga služiti kao putokaz i oslonac budućim ostvarenjima u djelatnostima prezentacije vodičke kulturne ostavštine. To treba imati stalno na umu, jer zbiljski je moguće vlastiti razvoj mjeriti samo s prošlošću a ne kako nam to mnogi skorojevići i malograđani pokušavaju nametnuti kroz tuđe nama strane vrijednosti i veličine.
Naša kulturna ostavština je upravo to-Vodička glazba, književna djela Čire Čićin Šajina i Ive Čaće,stara vodička jezgra s bunarima i akvaduktom kao suštinom našeg bivstvovanja na ovom prostoru i eto od danas i ova knjiga.
Na kraju zahvalio bi se u ime mjesne zajednice svim onim upornim i marljivim kulturnim aktivistima, koji su svojim entuzijazmom omogućili ovo značajno kulturno ostvarenje. Posebno bi odvojio Božidara Čupina i Nikolu Jakovljevića za inicijativu u sakupljanju građe za knjigu,Davora Sladoljeva,Šimu Strikomana i Petra Pelajića za tehničku opremljenost, a autoru knjige profesorici Vesni Mrša jedno veliko hvala od sviju nas.
Koristim ovu priliku, da se još jednom zahvalim najstarijim glazbarima osnivačima i akterima prijeratnog i ratnog kulturnog života, učesnicima u NOB-i i njihovim palim drugovima, na svemu što su učinili za kulturni preobražaj našeg mještanina, kao i onima koji su do današnjih dana svojom aktivnošću osigurali kontinuitet duhovnih stremljenja.

Slobodan dip.ing Mačukat

- 15:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Poštovana gospođo B. Oreb !

Svjestan sam da postoje određene norme i običajnosti pri uređivanju ovakve rubrike kao što je Tribina. Po meni to nije uopće sporno. Ono što je sporno i zbog čega Vam se javljam nalazi se u činjenici da ste objavili jedan od mojih tekstova i odmah poslije toga odustali od drugog. Takvo ponašanje slično je Vašim prethodnicima. Naime ,svi oni su objavili jedan ili dva moja teksta ,da bi potom jednostavno prekinuli. Izuzetak je činila jedino gospođa kojoj ne znam ime a koja je uređivala Tribinu Sl.Dalmacije za vrijeme urednikovanja gosp. Kulušića. Ona je praktično objavila sve tekstove koje sam joj poslao.Do prekida je došlo tek kad je smijenjena zajedno sa kompletnim uredništvom. Nakon svega toga pitam se koji su stvarni razlozi takvom ponašanju Vas urednika javne Tribine u Sl.Dalmaciji. Istina , živimo u jednom nevremenu punom neizvjesnosti, te je briga oko osobne egzistencije temeljna preokupacija naših duša. Samo ipak Tribina ima poseban utjecaj na javno mnijenje ,isto tako i na razvijanja osjećaja slobode i odgovornosti pogotovo nas pojedinaca koji smo izvan političkih opcija. To je zapravo jedini prostor našeg mogućeg javnog izražavanja. Zatvaranjem ili bolje kazano selektiranjem takvih i sličnih izražaja ipak je u suprotnostima s demokratskim tendencijama kojima smo svi skupa zahvaćeni. Pogotovo je to problematično što kao društvo nismo još pronašli vlastiti put istinskoj demokraciji.
Drugo, isto tako bitno pitanje koje se nameće između Vas kao urednika Tribine i mene kao pojedinca ,je pitanje shvaćanja onog o čemu se piše i kako se piše. Naime, u prošlom mom tekstu kojem ste Vi dali izvrstan naslov, mnoge stvari ste skratili po svom osobnom nahođenju i tako dali neki drugi smisao poruci. Nije sporno da Vi na to imate pravo. Samo pri tome ostaje i dalje nejasno kako svi mi koji se nastojimo baviti javnim radom izlazimo na kraj s osobnim shvaćanjima, emocijama s akumuliranim doživljajima nevremena u kojem živimo. Jer ako se pri tome ne pitamo za porijeklo vlastitih stavova što je uobičajeni slučaj kako onda i na koji način ,a i s kojim pravom prosuđujemo druga nama tuđa stajališta ? I što uopće možemo spoznati ako unaprijed odbacujemo ono što je našoj svijesti nerazumljivo i teško ? Nije li takav odnos prema pisanoj riječi, prema informiranju, prema idejama, zapravo misaono boravljenje u jučerašnjici u tom ograničenom kavezu vlastite taštine. I konačno vrijedi li to za onog tko sluša ili kontrolira javne medije, jednako kao i za onog tko javno govori i piše.
Bilo bi mi veoma žao da se zbog ovog prekine bilo kakva suradnja ili kontakt. Samo među nama ljudima je tako da je najčešće ono malo što nas razdvaja odlučujuće. Stoga pošto nisam siguran da ću dobiti priliku da uz kavu s Vama otvoreno o svemu tome popričam šaljem Vam srdačne pozdrave .

PS: Usput Vam prilažem ovaj moj tekst « IMITATORI EUROPSKOG DUHA» sa sitnim nadopunama inače već objavljenog u Sl. Dalmaciji l991 god koji po meni nije još izgubio na svojoj aktualnosti .

U Vodicama 21.o2.2006 god
Slobodan dip.ing.Mačukat
ground.zero@hi.htnet.hr

- 15:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

OPORBA KAO IKEBANA DEMOKRACIJE !

Svakoj javnoj kritici pripada i javni odgovor, u protivnom nema smisla pisati, protestirati, pa time ni politički oporbeno djelovati. To su po meni temeljna načela javnog demokratskog komuniciranja.
Stoga odgovor gradonačelnika Vodica na javno iznesenu kritiku u Sl. Dalmaciji smatram ne samo normalnim nego i nužnim činom i u tome nema ništa sporno. Ono što je ostalo sporno i zbog čega se javljam nalazi se u činjenici da je gosp. Ivas u svom odgovoru izostavio daleko važnije stvari od tog za mene minornog slučaja Prvić Luke ,a usput i pobrkao neka od svojih značajnih javnih uloga u životu grada. Naime,dotični je uz to što je gradonačelnik,ujedno i predsjednik HDZ-a za grad Vodice,a i predsjednik NO «VODIČANKE»,odnosno nositelj vlasničkih odnosa u toj tvrtki u ime države. Radi se dakle o čelnim pozicijama i to u tijelima o kojima ovisi sadašnjost pa time i budućnost Vodica,a u svojoj biti te uloge se uzajamno isključuju u pogledu odgovornosti i u pogledu demokratske forme javne kontrole rada tih tijela. Na primjer ,kao gradonačelnik gosp.Ivas odgovoran je G.V. Vodica,ali pošto je ujedno i predsjednik stranke na vlasti,njemu su direktno politički odgovorni svi viječnici HDZ-a,večina članova Poglavarstva i sam predsjednik Vijeća. Tako se pitanje ukupne odgovornosti jednostavno zatvorilo u jednoj jedinoj osobi. Stoga je i razumljivo da je na javnu kritiku iz njegovih usta progovorio političar ,usmjerivši kritiku vlasti na Ideologiju kao Hegelova piljarica.» KRITIKA DOLAZI IZ USTA LJUDI KOJI SU TAKO VJERNO BILI PRIVREŽENI BIVŠEM SISTEMU «
U Poglavarstvu koje gosp.Ivas vodi sjede sve sami FARIZEJI iz bivšeg sistema u kojem je dični PRAVNIK bio «SAMOUPRAVNIK « Da stvar bude još «komičnija» ti «visokoumni» FARIZEJI napravili su cijelu lakrdiju od višestranačke demokracije i njenih temeljnih principa i još se tim javno hvale. Večernji list 6.10.1997 god.
Uostalom evo kako ta gospoda «demokrati» umuju- DOBILI SMO IZBORE . USPOSTAVILI KOALICIJU I SAD IMAMO SVOJU HRVATSKU VLAST. AKO TREBA O NEČEMU RASPRAVITI ,DOGOVORITI SE ;IMAMO POGLAVARSTVO ,IMAMO VIJEČNIČKI KLUB KOALICIJSKIH PARTNERA DEVET NAPRAMA DVA ( HDZ-a i HSS-a );IMAMO PREDSJEDNIŠTVO STRANKE. SVE SE ODVIJA PO ZAKONU I STATUTU GRADA . VI IZ OPORBE KAKO VAM DRAGO -AKO ČE TE DOLAZITI NA VIJEČE MOŽETE ;AKO PAK NEČETE ; VAŠA STVAR, IONAKO JE ZA NAS VIJEČE SAMO FORMALNOST .
To je logika «DEBELOG CRIJEVA «. Jer bit demokratskog principa koaliranja nije samo da osigura ustoličenje vlasti, čemu u ovom slučaju nije upitno,nego da u demokratskim otvorenim javnim raspravama oko pitanja koja mogu podijeliti javnost i vijećnike omogućava donošenja konačnih odluka. Tim principom se ne isključuje svrha demokracije,a to je da se kroz otvorenost rasprava procjenjuje sposobnost i odgovornost onih na vlasti ali i oporbe.
Upravo zbog neshvaćanja te biti,odnosno bolje kazano zbog zloupotrebe,ja sam kao nezavisni vijećnik isključen iz mogućnosti sudjelovanja u kreiranjima zajedničkih odluka,te stoga kako zbori gospodin gradonačelnik i ne znam o mnogim stvarima što se zbivaju u mom gradu. Jednostavno pretvoren sam u običnog građanina. Zbog toga ovo moje obraćanje javnosti ne treba drukčije shvatiti nego kao protest za takvo po meni birokratsko ponašanje vlasti. Pretvorili su oporbu u ikebane svoje nakaradno shvaćene demokracije,plačajući iz proračuna grada mjesečno 150 kuna po vijećniku. Koje li samo činovničke lakrdije,čije žrtve su i istinski visokomoralni članovi HDZ-a.
Ali nije na meni da ispravljam te deformacije u glavama ljudi koji preko dvadeset ,trideset godina i više rade u tim komunalnim institucijama grada na sličnim većinom administrativnim poslovima.
To što sam uvjerenja da od tog i takvog shvaćanja politike, vlasti i oporbe ,o tog ukočenog odnosa prema lokalnoj samoupravi,prema vodičkoj zbilji nema budućnosti,pa time ni građanskog oblika života nužnog za razvoj turističkih Vodica,neka ostane za sada upravo onako kako i razmišlja o meni «uvaženi»Gradonačelnik i njegova činovnička svita,samo kao opsesija jedne «nostalgične» duše,koja eto u dokolici kafića «ĐIR» dijeli lekcije iz demokracije.

U Vodicama 10.listopada.1997 god.
Nezavisni vijećnik G.V.Vodica

Ujedno i nositetelj Spomenice
DOMOVINSKOG RATA

- 15:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ŠTO JE U PITANJU ?

Po svemu što se događalo posljednjih godina na političkoj sceni šibenske Županije,ispada da se još jedino s pravim kormilarima možemo nečem i nadati. Samo pitanje je kako to konkretizirati ,učiniti stvarnim,u situaciji u kojoj ,a to se lako uočava,nema onog tko upravo tako ne razmišlja,pa dakle i onih kojima nije do istinske plovidbe šibenskog socijalnog pa time ni demokratskog broda.
I zaista ako činovnici na vlasti,a i politički nedefinirani oporbeni «demokrati»,stručnjaci šibenskih tvrtki a i nestručnjaci,građanska «stara» gospoda a i njihovi skorojevičanski sljedbenici,zagrebački visokoumni estradni lobi a i ovaj odlazeći umirovljenički,javno pjevuše iste socijalno-gospodarske i političke pjesme,,predstavljajući se javnosti kao jedini budući pravi kormilari Županije,onda s tim pjesmama,a i s tim ljudima nešto nije u redu. Jer otkud logika da iste pjesme pjeva vlast i oporba a Županija pred socijalnim kolapsom. Međutim političari nisu nikada javno zborili «jedino» zbog sredine kojoj pripadaju ,nego daleko,daleko više zbog samih sebe. A loše namjere ,puno lakše uspijevaju nego dobre. Upravo zbog toga potrebno je to pitanje izbora pravih kormilara do kraja javno razjasniti.

· O ČEMU SE RADI ?

Da se bez pravih ljudi i njihove zbiljske angažiranosti ne može ničem uspješno pristupiti nije sporno još od vremena lucidnih organizatora i graditelja svjetski neponovljive katedrale. Samo ljudske zajednice građene su na ljudskim strastima i interesima i njihovom uzajamnoj isprepletenošću. Pravo govoreći ,stoljećima se samo o tome i ničem drugom i ne radi. A pred tim se kako vidimo stoji još uvijek smeteno,što znači da je područje interesa pa time i zla jedno od onih o kojima se do sada najmanje javno i otvoreno razgovaralo. A da ne govorimo o politici,toj glavnoj sponi ljudske interesne međuzavisnosti,oko koje se sve vrti i o kojoj htjeli mi to prihvatiti ili ne ipak sve ovisi.

A ŠTO JE U SVOJOJ BITI POLITIKA ?

Politika je zajednički nazivnik za vladanje,vlast i vlasništvo,odnosno drukčije kazano,politika je organizirana posrednička snaga vladanja ljudskim zajednicama.
Riječ je dakle,o snazi vladanja,što možemo izraziti i na moć usmjerenja. Bez moći nema usmjerenja pa prema tome ni politike. Drugo je pitanje izvora te moći.
Radi se o društvenoj moći ,koja svoje uporište ima uvijek u ekonomskoj moći. Dakle u čijim rukama je ekonomska u tim, je rukama i društvena pa time i politička moć. Prevedeno na šibensku stvarnost to zapravo znači : TKO JE VLASNIK TLM-a
POLIPLASTA, ŠIBENSKE BANKE, SOLARISA ,VODIČANKE ITD. taj na neki način posjeduje ekonomsku pa time i političku moć na ovim šibenskim prostorima.

A TKO JE DANAS VLASNIK TIH TVRTKI ?

Koliko je meni poznato sve je to ispremiješano pa se praktično i ne zna tko je stvarni vlasnik ,iako u mnogim navedenim tvrtkama država ima još uvijek većinsko vlasništvo. Ako na stvari tako gledamo onda stranke na vlasti preko Nadzornih odbora i Uprava obnašaju poslove čuvara i ideoloških kontrolora navedenih tvrtki, što praktično znači da su oni zapravo ti pravi vlasnici.
Samo to nije uopće sporno,kao ni činjenica da će eventualnom promjenom vlasti i na tim mjestima doći do promjene ljudi. Jer to proizlazi iz logike političke moći. Ali u jednom ili drugom slučaju,ostane li postojeća vlast ili se promjeni ,država će preko svojih činovnika i dalje ostati većinski vlasnik ,pa time i nosilac političke moći na ovim šibenskim prostorima. Ni to nije sporno za ovaj oblik vladanja zajednicom. Sporno je pitanje ,kako od tog političkog «duha»temeljenog na činovničkoj logici»SJAŠI DA BI UZJAŠIO»očekivati istinsku promjenu? Jer činjenice potvrđuju da je državna administracija loš i skoro nikakav ozbiljni brigaoc (vlasnik) nad organiziranim tehnološko-proizvodnim sustavima,pogotovo naša Hrvatska .
Pošto takva politička praksa predugo traje,mi danas čak i ne znamo za neku drugu ,ona se u svojoj biti pretvorila u TEROR,u dominaciju svih vrsta gluposti.
Ako taj i takav stav nije upitan,a mislim nakon svega što nam se zbilo u gospodarstvu ne bi trebao biti,jer temeljni princip modernog demokratskog društva kojem težimo počiva na logici-;» Politika izvan banaka,izvan proizvodnje,izvan bilo kakvih organiziranih gospodarskih sustava a pogotovo izvan državnih institucija « onda dvojbe oko toga što raditi ne bi trebalo biti .
TREBA SE DAKLE OSLOBODITI TERORA BIROKRATSKE GLUPOSTI .
Prvo što se u tom procesu nameće je po meni pitanje: « Kako onemogućiti činovnike da preko jedne političke stranke posjeduju dominaciju u zajednici,a time i moć nad gospodarstvom»? Dakle ne kako državu razvlastiti,jer za to u mnogim tehnološkim sustavima ,nisu stečeni uvjeti-HEP-a,VODOOPSKRBA,CESTE,ŽELJEZNICA,ITD-
nego kako državu kao tehnološki sustav upravljanja zajednicom staviti pod kontrolu javnosti i tako je natjerati da uđe u proces racionalizacije kako institucija od kojih je sadržana tako i cjelokupnog društva.
A staviti činovništvo pod kontrolu znači ujedno s jedne strane omogućiti građanima da postanu istinski vlasnici svojih Općina ,Gradova i Županija a time i države a sa druge
izmijeniti ulogu političara koji u toj izmijenjenoj situaciji od običnih političkih ikebana postaju kreatori i animatori razvojnih procesa.
U tome je bit promjene koju tako željno već decenijima priželjkujemo.

Pošto je politički život opterećen ogromnim razlikama kako u pogledu shvaćanja i tumačenja hrvatske prošlosti tako i sadašnjosti, k tome još prepun svih vrsta nedorečenosti,posebno se to odnosi na kadrove i neosmišljene programe ,nužno se nameće potreba za konsenzusom među političkim strankama u pogledu ustoličenja navedenih demokratskih principa,u protivno možemo kao sredina propasti ili za duže ostati bez budućnosti uslijed vladavine birokratske gluposti.

Vodice 15,siječnja l995 god.
Mačukat dip.ing Slobodan

- 15:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

SKOK U DEMOKRACIJU ?

Jezik komuniciranja rekla-kazala, ophođenja bez udubljivanja ili bilo što drugo što se melje u mlinu svakodnevnog razgovora često puta je jedini način da se dođe u vezu sa stvarnošću iako ponekad rđav i zao. Jedna druga vrsta komuniciranja također govori o onome što se u stvarnosti zbiva. Pojedini članci u novinama su kao preciznije mjesto zbiljskog života. Ali i u njima se o životu zajednice isto tako najčešće samo razgovaralo. Što ćeš ,novinar je isto čovjek kao i svi ostali. Koliko puta je i on sam običan službenik koji samo referira događaje, jer ne smije prozreti stvar, da ne bi kojim slučajem postao nepotreban u blizini novina. Tu banalnu činjenicu nikako da prihvate i shvate «duhovni» lideri po kafičima, kojima je nešto od toga što se nije smjelo javno reči ipak iz «prve» ruke servirano.
Jezik javnog komuniciranja, istina, može postati precizniji ako čovjek kojem se misaono ne žuri, prodre u zbiljske tokove života. Ako suprotno običaju hijerarhijskog mišljenja, bolje kazano mišljenja onih na vlasti ,koje djeluje i sve blokira, čovjek misli samo na, ni u kojem slučaju riješene, već naprotiv otvorene probleme i poteškoće zbiljskog života. Nažalost ,dosadašnja praksa potvrđuje da se takva razmišljanja često puta ne uklapaju u običajnost svakodnevnog shvaćanja i da ona kao takva iznenađuju vlast ali bome i samu javnost. Zbog toga se i nameće pitanje
«Kako se suprotstaviti tim i takvim predrasudama i klišejima «? Jer pisati nastalo je ipak od nekome pisati. Ali isto tako nameće se pitanje, kako se suprotstaviti samome sebi, odnosno kako izaći na kraj s osobnim shvačanjima, emocijama s akumuliranim doživljajima nevremena u kojem živimo ?
Koje li zablude misli:» Ja pišem, a onaj koji me želi čuti ,čuje me «,kao da je samo po sebi razumljivo da onaj tko piše, piše jedino i samo istinu a onaj tko čita ima pred sobom isto tako golu istinu. Ispada da je istina nešto što je unaprijed dato gotovo samo treba imati hrabrosti ili vlast da se javno iznese. U što bi onda da je tako spadalo primjerice umijeće čitanja među redovima ?
Dakle ,ako se ne pitamo za porijeklo vlastitih stavova kako i na koji naćin, a i s kojim pravom prosuđivati druga ,nama tuđa ? I što uopće možemo spoznati ako unaprijed odbacujemo ono što je našoj svijesti nerazumljivo i teško ? Nije li takav odnos prema pisanoj riječi ,prema informiranju, prema idejama, u neku ruku misaono boravljenje u jučerašnjici ,u tom ograničenom kavezu vlastite taštine. Konačno vrijedi li to za onog tko javno govori i piše jednako kao i za onog tko sluša ili kontrolira javne medije-financirajući ih.
Mnogi se mogu zapitati « Čemu sad to «? Oni ne shvaćaju banalnu činjenicu a to je da se unutarnji mir hrvatskog građanina neće moći postići bez istinske slobode. A ta sloboda opet nije moguća bez istine. Istina je dakle pretpostavka slobode, a sloboda pretpostavka za taj i takav unutarnji mir. Iz toga onda proizlazi da je sloboda iskaza, sloboda govora a i odgovora, sloboda informiranja temelj u ostvarivanju tih ciljeva. Taj i takav ambijent demokratskog javnog komuniciranja nažalost nismo još uvijek ostvarili.
U shvaćanjima politike i vlasti u onom najširem smislu, a ono je po meni ključni faktor u ostvarivanju tog i takvog ambijenta, ništa se nije promijenilo. Čovjek na ovim prostorima Lijepe Naše još uvijek bivstvuje u plemenskoj svijesti gospodara i sluge u kojoj politika samo ideološki kontrolira tokove života štiteći pritom svjesno ili nesvjesno interese vladajućih. U modernom društvu za koje smo se opredijelili i o kojem svakodnevno kokodaćemo, te stvari su obrnute. Politika i političari služe razvoju društva što je u biti i svrha demokracije. Zbog toga se i nameće pitanje;»Kako taj i takav obrat ostvariti»? Kako se osloboditi od te vjekovne stege, te predrasude da je onaj na vlasti najčešće u «pravu» i on bi jedini trebao znati što je istina, ako ne zna ili nije sposoban onda ga treba promjeniti, što praktično nije ništa drugo nego samo promjena gospodara
Kako iz tih zabluda izaći ? Kako se osloboditi ? Jer izbori su samo nužan preduvjet ali ne i stvaran skok u demokraciju ! Prije svega slobodom javnog iskaza i individualnošću pisane riječi, što nije ništa drugo nego preuzimanje osobne odgovornosti za ono što javno radiš. Samo tako je moguće dobiti slobodne konkretne ljude kao javne nosioce istinskog života! Da se ne bismo krivo razumjeli, uzmimo primjerice ekološku udrugu s njihovim predivnim idejama brige o prirodi, pa time dakle i kompletnom životu na ovim prostorima koje je pjesnik nazvao Lijepom našom.
Kako stvari stoje i kako se danas shvaća i tumači demokracija u nas, ta udruga ne može na ništa okretno utjecati, jer nema svoje predstavnike u gradskim vijećima ,poglavarstvima gdje se u biti odlučuje. Ispada po tome da ta udruga i nema smisla da postoji ? Onaj tko tako prikazuje demokraciju, dakle kao odlučivanje večine, nije uopće shvatio što je ona ili pak krivotvori sadržaj tog pojma na zlonamjeran način. Zaključak većine jest samo posljednji korak u jednoj proceduri u kojoj je najvažniji postupak objašnjavanja i uvjeravanja. Ako ne dođe do sloge i sporazuma mora se o teme glasati da bi se donijela potrebna odluka. A u toj demokratskoj proceduri odlučivanja ne samo ekološka udruga nego i mnogo onih tihih apolitičnih individualaca izvrsnih znalaca u područjima svog djelovanja, koje politika obično i ne zanima dolaze itekako do izražaja. To je u biti srž demokratskog odlučivanja. Bit je dakle da svi oni koji nešto
znaju o problemu koji je na dnevnom redu mogu to javno iskazati . Stvaranjem takvog ambijenta bio bi i istinski skok u demokraciju .

U Vodicama.21.02.2006 god. Slobodan dip. Ing.Mačukat

Samoživost i raspuštenost demokracije i demagogija tako su upropastili državu Atenu,da su se ljudi kao Ksenofon i Platon zgadili na prilike u svojoj domovini u kojoj je staranje o općim stvarima bilo u rukama samoživaca i lakomislenih ljudi… Heradot

«NEMA HODANJA AKO NEMA ONOG TKO HODA « !

Ako demokracija nije hir,nego istinska potreba vremena ili bolje kazano hrvatska povijesna nužnost,ako je ona time ujedno i jedini moguć put kretanja ka novom ,boljem i nije nikakva povijesna stranputica,onda se za zastoj ili skretanje s tog puta nemamo što drugo pitati ,nego kako i na koji naćin prilazimo stvarnosti. Služimo li se pritom dijalektikom ili običnim sofizmom dnevnih interesa,pogađamo li u suštinu stvari ili poviše kao dogmatici «voluntarističkih « tradicija (trebali bi ,morali bi ) ili opet onako oportuno kao dični provincijalni ideološki skorojevići koji čine sve kako bi ostali u sedlu svojih interesnih funkcija. Dakle,postavlja se jednostavno pitanje; Da li su javni radnici,političari,akademičari ,novinari,demokratske orijentacije u rijeci hrvatskih zbivanja ili pak na njenim obalama kao duša brižni promatrači ?

JER U SVAKOM POLITIČKOM PITANJU DANAS SAMO SE O TOME I NIČEM DRUGOM I NE RADI !

U situaciji ogromnih gospodarskih poteškoća ,zar nije izvan svake pameti u Saboru kao najvišem tijelu Hrvatske države godinama već stvarati «visokoumnu «halabuku oko paragrafa i propisa i to onda preko TV-prikazivati kao mladu hrvatsku demokraciju.Svakom iole boljem poznavaocu naših prilika jasno je da se radi o birokratskom «znastvenom « obmanjivanju,dobro izvježbanog skoro do perfekcije u prošlom sistemu, koje se uspješno prenosi i na višestranačku demokraciju. Uostalom pri izboru svojih predstavnika nismo birali ljude koji poznaju zakone a oni samo o tome raspravljaju .

SAMO ŠTO SE MOGLO DRUGO I OČEKIVATI ?

Predugo se spavalo,bolje kazano vjerovalo vlasti i birokraciji da bi sad odjednom i moglo biti drukčije. Netom probuđeni čovjek .pa bio on i «znanstvenik» sanja obično najšarolikije. To međutim ne znači da je u ovom što se zbivalo i još uvijek zbiva ništa,naprotiv ,kad se osječa da se radi o nećem novom,višljem,boljem nego što je prosto mijenjanje ideoloških tapeta,onda je to i te kako značajan moment u životu jedne zajednice.Što su mnoge stvari drukčije nego što ih se i moglo uopće zamisliti nije do tog željno očekivanog novog,nego prije svega do stupnja političke i povijesne zrelosti kako nas Hrvata tako i ostalih naroda koji žive na ovim balkanskim prostorima. Posebno se te odnosi na sloj hrvatske inteligencije ,na znanstvenike,akademičare,javne radnike,dakle na nosioce hrvatskog povijesnog pamčenja.

JER ŠTO JE U SVENU OVOM IPAK JEDINA PRAVA ISTINA ?

Istina je kako kaže naš M.Krleža da smo se opet po ko zna koji put u svojoj povijesti prepustili grotlu vlastitih nagona,izgubivši pamčenje,zaboravljajući ne samo tko smo i gdje smo,nego i činjenicu da se prije ovog idejnog poroda(višestranačka demokracija)
isto tako borilo i umiralo na ovim prostorima i da je ta borba neovisno od toga tko ju je i zbog kakvih ciljeva izazvao,najčešće odvijala u bjesnilu vjekovno prisutnog latinsko-grčkog i islamskog raskola. Ovo danas,nema sumnje,izazvao je veliko srpski nacionalizam,odnosno bolje kazano ruralno-akademski SANU-fašizam,što će reći «znanstveno» četništvo.
Samo nažalost,to naše «visokoumne» javne radnike i političare ,dakle nosioce povijesnog pamčenja,ne samo da nije zanimalo ,nego još uvijek pravo i ne zanima. To se najbolje vidi po politici koja se vodila i vodi prema BH-i.
Stoga ,konačno shvatimo,da tamo gdje nije bilo i gdje zapravo još uvjek i nema slobodnih i razvijenih političkih oblika življenja ili nisu djelotvorni,što ga dođe na isto,gdje nema političkih kreativnih napetosti,političke kokretne otvorene borbe između oporbe i vlasti na jasnim pitanjima i problemima,da tamo nema i ne može ni biti proboja ka novom. U ambijentu malograđanskog nezajeravanja a u njemu mi živimo ,ako se što i događa onda to može biti samo odraz onog prošlog još uvijek ne prevladanog u mnogim svijestima,,pogotovo u onima koji su nosili antisocijalistički naboj ,u kojeg se danas s popriličnom dozom političkog licemjerstva udahnuje duh zakasšnjelog nacionalnog romantizma.

- 15:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

VRIJEME JE DA SE PRESTANE JAVNOSTI SERVIRATI POLUISTINE I LAŽI !

- 15:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Opis bloga

Linkovi

KONTAKT:

Ja tako mislim - http://macukat.blog.hr

subota, 11.03.2006.

OTOK PRVIĆ !

BUDUČNOST GRADA VODICA TEMELJI SE NA SHVAČANJU SADAŠNJOSTI I NJEGOVE PROŠLOSTI !

VRIJEME JE DA SE PRESTANE JAVNOSTI SERVIRATI POLUISTINE I LAŽI !

POLITIČKA SAMOVOLJA !

Polemika:

DUHOVNA KONFUZIJA !

LICEMJERSTVO NESPOSOBNIH !

POLITIČKI ROMANTIZAM !

FENOMEN BUNARA !

VODIČKA GLAZBA !

Poštovana gospođo B. Oreb !

OPORBA KAO IKEBANA DEMOKRACIJE !

ŠTO JE U PITANJU ?

SKOK U DEMOKRACIJU ?

VRIJEME JE DA SE PRESTANE JAVNOSTI SERVIRATI POLUISTINE I LAŽI !