Po svemu što se događalo posljednjih godina na političkoj sceni šibenske Županije,ispada da se još jedino s pravim kormilarima možemo nečem i nadati. Samo pitanje je kako to konkretizirati ,učiniti stvarnim,u situaciji u kojoj ,a to se lako uočava,nema onog tko upravo tako ne razmišlja,pa dakle i onih kojima nije do istinske plovidbe šibenskog socijalnog pa time ni demokratskog broda.
I zaista ako činovnici na vlasti,a i politički nedefinirani oporbeni «demokrati»,stručnjaci šibenskih tvrtki a i nestručnjaci,građanska «stara» gospoda a i njihovi skorojevičanski sljedbenici,zagrebački visokoumni estradni lobi a i ovaj odlazeći umirovljenički,javno pjevuše iste socijalno-gospodarske i političke pjesme,,predstavljajući se javnosti kao jedini budući pravi kormilari Županije,onda s tim pjesmama,a i s tim ljudima nešto nije u redu. Jer otkud logika da iste pjesme pjeva vlast i oporba a Županija pred socijalnim kolapsom. Međutim političari nisu nikada javno zborili «jedino» zbog sredine kojoj pripadaju ,nego daleko,daleko više zbog samih sebe. A loše namjere ,puno lakše uspijevaju nego dobre. Upravo zbog toga potrebno je to pitanje izbora pravih kormilara do kraja javno razjasniti.
· O ČEMU SE RADI ?
Da se bez pravih ljudi i njihove zbiljske angažiranosti ne može ničem uspješno pristupiti nije sporno još od vremena lucidnih organizatora i graditelja svjetski neponovljive katedrale. Samo ljudske zajednice građene su na ljudskim strastima i interesima i njihovom uzajamnoj isprepletenošću. Pravo govoreći ,stoljećima se samo o tome i ničem drugom i ne radi. A pred tim se kako vidimo stoji još uvijek smeteno,što znači da je područje interesa pa time i zla jedno od onih o kojima se do sada najmanje javno i otvoreno razgovaralo. A da ne govorimo o politici,toj glavnoj sponi ljudske interesne međuzavisnosti,oko koje se sve vrti i o kojoj htjeli mi to prihvatiti ili ne ipak sve ovisi.
A ŠTO JE U SVOJOJ BITI POLITIKA ?
Politika je zajednički nazivnik za vladanje,vlast i vlasništvo,odnosno drukčije kazano,politika je organizirana posrednička snaga vladanja ljudskim zajednicama.
Riječ je dakle,o snazi vladanja,što možemo izraziti i na moć usmjerenja. Bez moći nema usmjerenja pa prema tome ni politike. Drugo je pitanje izvora te moći.
Radi se o društvenoj moći ,koja svoje uporište ima uvijek u ekonomskoj moći. Dakle u čijim rukama je ekonomska u tim, je rukama i društvena pa time i politička moć. Prevedeno na šibensku stvarnost to zapravo znači : TKO JE VLASNIK TLM-a
POLIPLASTA, ŠIBENSKE BANKE, SOLARISA ,VODIČANKE ITD. taj na neki način posjeduje ekonomsku pa time i političku moć na ovim šibenskim prostorima.
A TKO JE DANAS VLASNIK TIH TVRTKI ?
Koliko je meni poznato sve je to ispremiješano pa se praktično i ne zna tko je stvarni vlasnik ,iako u mnogim navedenim tvrtkama država ima još uvijek većinsko vlasništvo. Ako na stvari tako gledamo onda stranke na vlasti preko Nadzornih odbora i Uprava obnašaju poslove čuvara i ideoloških kontrolora navedenih tvrtki, što praktično znači da su oni zapravo ti pravi vlasnici.
Samo to nije uopće sporno,kao ni činjenica da će eventualnom promjenom vlasti i na tim mjestima doći do promjene ljudi. Jer to proizlazi iz logike političke moći. Ali u jednom ili drugom slučaju,ostane li postojeća vlast ili se promjeni ,država će preko svojih činovnika i dalje ostati većinski vlasnik ,pa time i nosilac političke moći na ovim šibenskim prostorima. Ni to nije sporno za ovaj oblik vladanja zajednicom. Sporno je pitanje ,kako od tog političkog «duha»temeljenog na činovničkoj logici»SJAŠI DA BI UZJAŠIO»očekivati istinsku promjenu? Jer činjenice potvrđuju da je državna administracija loš i skoro nikakav ozbiljni brigaoc (vlasnik) nad organiziranim tehnološko-proizvodnim sustavima,pogotovo naša Hrvatska .
Pošto takva politička praksa predugo traje,mi danas čak i ne znamo za neku drugu ,ona se u svojoj biti pretvorila u TEROR,u dominaciju svih vrsta gluposti.
Ako taj i takav stav nije upitan,a mislim nakon svega što nam se zbilo u gospodarstvu ne bi trebao biti,jer temeljni princip modernog demokratskog društva kojem težimo počiva na logici-;» Politika izvan banaka,izvan proizvodnje,izvan bilo kakvih organiziranih gospodarskih sustava a pogotovo izvan državnih institucija « onda dvojbe oko toga što raditi ne bi trebalo biti .
TREBA SE DAKLE OSLOBODITI TERORA BIROKRATSKE GLUPOSTI .
Prvo što se u tom procesu nameće je po meni pitanje: « Kako onemogućiti činovnike da preko jedne političke stranke posjeduju dominaciju u zajednici,a time i moć nad gospodarstvom»? Dakle ne kako državu razvlastiti,jer za to u mnogim tehnološkim sustavima ,nisu stečeni uvjeti-HEP-a,VODOOPSKRBA,CESTE,ŽELJEZNICA,ITD-
nego kako državu kao tehnološki sustav upravljanja zajednicom staviti pod kontrolu javnosti i tako je natjerati da uđe u proces racionalizacije kako institucija od kojih je sadržana tako i cjelokupnog društva.
A staviti činovništvo pod kontrolu znači ujedno s jedne strane omogućiti građanima da postanu istinski vlasnici svojih Općina ,Gradova i Županija a time i države a sa druge
izmijeniti ulogu političara koji u toj izmijenjenoj situaciji od običnih političkih ikebana postaju kreatori i animatori razvojnih procesa.
U tome je bit promjene koju tako željno već decenijima priželjkujemo.
Pošto je politički život opterećen ogromnim razlikama kako u pogledu shvaćanja i tumačenja hrvatske prošlosti tako i sadašnjosti, k tome još prepun svih vrsta nedorečenosti,posebno se to odnosi na kadrove i neosmišljene programe ,nužno se nameće potreba za konsenzusom među političkim strankama u pogledu ustoličenja navedenih demokratskih principa,u protivno možemo kao sredina propasti ili za duže ostati bez budućnosti uslijed vladavine birokratske gluposti.
Vodice 15,siječnja l995 god.
Mačukat dip.ing Slobodan
Post je objavljen 11.03.2006. u 15:18 sati.