Polemika:
POLITIČKO LICIMJERSTVO !
Čovjek nije ono što govori, misli ,i misli da misli, nego ono što i kako radi. Dakle ,kako djeluje i što radi ili što je radila SDP Šibenik u proteklom razdoblju ,nije i ne može biti ono što javno iznosi njezin predsjednik, nego ono što govori šibenska politička praksa.
A ona potvrđuje da mnoge stvari oko promicanja demokratskih oblika življenja u ovim prostorima ne stoje baš najbolje, iako su mnogim političkim djelatnicima u javnim istupima puna usta domovine i demokracije. To se najbolje uočava kod pitanja javne kontrole ponašanja vlasti, što je temelj demokracije. Za takvo stanje i takav odnos najodgovornija je upravo ta stranka. Stara je demokratska istina «Kakva oporba takva vlast i obrnuto «
Stoga je veoma bitno biti na čistu s time. Primjerice, biti načistu da demokracija nije trenutni hir, moda, da ona nije nikakva nova ideološka presvlaka, koju samo treba obući, kako su to mnogi javni djelatnici shvatili, nego neprikosnovena nužnost bez koje nema budućnosti. Ona, dakle, nije javno trabunjanje, nego teška i neprikosnovena borba u koju treba uložiti podosta napora.
Takav odnos na javnoj političkoj sceni nije moguć bez aktivne i toj svrsi podložne oporbe. Te stvari su valjda jasne ! A što šibenskoj javnosti nudi ta glavna oporbena stranka ? Ona ,kad se malo bolje stvar sagleda, nudi političko partnerstvo postojećoj vlasti, što nije ništa drugo nego podaništvo. Istina, oduvijek je bilo uputno ne suprotstavljati se «moćnima» a veoma korisno varati slabe i nemoćne. U tom slučaju treba držati jezik za zubima a ne u ime cijelog jednog pokreta javno trabunjati kako se ono što radi predsjedništvo SDP-a isplati šibenskoj ljevici. Gospodo, bivši «drugovi» zar nije upitno upitati se :» KOME SE TO ISPLATI «? Stvarno, zar su svi oni napori u prošlosti, sva ona nastojanja da se ljudskije živi na ovim prostorima promašaji kojih se danas treba stidjeti ili je u pitanju sasvim nešto drugo. Primjerice ,egzistencija vas nekolicine, potreba da se vlada sredinom po svaku cijenu ? Opet se kroz Vas potvrđuje ono narodno:»Čiji kruh jedeš njegovu pjesmu i pjevaš»? Mnogi nosioci lijevog nasljeđa ili bolje kazano bivšeg Saveza komunista, nažalost, još uvijek su birokrate i činovnici, dakle čista podanička svijest. Stoga je sasvim normalno da rade na tome kako bi legalizirali svoju činovničku i podaničku poziciju. Od nečega se mora živjeti, a oni kao mnoge stvari bolje znaju od postojeće vlasti ! To je u biti njihov politički kredo .
Ljudi s ljevici, radnici, beskućnici, nezaposleni,prognanici, ugroženi to nije njihova stvar. Važno je zaštititi svoju birokratsku kastu, pa zato javno i upozoravaju vlast da ostavi na miru njihove članove na funkcijama ,direktore, referente itd. To što je pet tisuća zaposlenih već praktično ostalo bez posla i što će zbog toga šibensko gospodarstvo i cijela Županija doživjeti kolaps to nisu njihovi problemi. Oni će te stvari možda rješavati kada im vlast dopusti promjenu imena, kad postanu socijal-demokratska stranka. Kojeg li samo političkog licemjerstva !
Stoga, treba konačno shvatiti da se praktično ništa nije promijenilo, pa ni način razmišljanja, a time ni «ideologija». Zapravo ograničeni birokratski um i dalje vlada ovim prostorima samo na perfidan način. Oni su jednostavno ateistički romantizam u kojem smo do sada boravili i koji je povijesno prevladan, zamijenili
»religioznim» koji je trenutno u modi. Radi se o istim moralnim i ideološkim postavkama kad je u pitanju ponašanje vlasti. To je ono poznato:»Morali bi, trebali bi, dakle čisti voluntarizam. Sve je to normalno, jer su i jedan i drugi romantizam izašli iz iste kršćanske svijesti. Sv.Augustin je odavno izrekao misao:»SAMO ATEIST MOŽE BITI DOBAR KRŠČANIN – SAMO KRŠČANIN MOŽE BITI DOBAR ATEIST «
Birokracija kao birokracija nije nikada vodila računa o ideologiji i simbolima. Ona se uvijek bavila samo ovozemaljskim poslovima, dakle svojim interesima. Njezin najveći interes je da izbjegne javnu kontrolu nad svojim djelovanjem. U tome itekako uspijeva. Što se tiče ideologije, ona samo pravi uslugu politici. Primjerice, jučer je radila sve da izolira ekstremnog religioznog romantičara, danas to prešutno radi s komunistima, iako je u njenim redovima bezbroj bivših komunističkih licemjera. Ali, što ćeš kad se financijski isplati biti licemjer.
Tako eto stvari stoje oko te najbrojnije oporbene stranke i njezinog rukovodstva. Ona pravo govoreći ne nudi partnerstvo vlasti jer ista je preko mnogih činovnika u njenim rukama, ona samo nastoji i dalje stvari zamagljivati.
U Vodicama 01.prosinca l991 god
Slobodan dip.ing.Mačukat
Reagiranje predsjedništva SDP-a u osamnaest točaka .
DA LI I ČIJE POLITIČKO LICEMJERSTVO ?
U tvrdom uvjerenju da uredništvo «Šibenskog lista» nema ništa s člankom «Političko licemjerstvo»potpisanim od Slobodana Mačukata, mišljenja smo da je spomenuti tekst u najboljem slučaju mogao biti tiskan među «Pismima čitalaca».
Zato odmah prelazimo na odgovor Slobodanu Mačukat.
Budući da građanina S.Mačukata prvenstveno zanima čovjek po onome kako i što radi to se kao ljudi i nećemo osvrtati na istinu po kojoj je čovjek također misaono,osjećajno,spoznajno,religiozno i mnogovrsno nadareno biće. Takva redukcija čovjeka na samo jednu dimenziju dugo je izazivala osjećaj protivan stavu režima koji ju je uveo, provodio i izdizao na razinu jedine istine. Zbog toga je SDP drugačije kvalitete od boljševičke partije.
No vratimo se na ono u čemu nas građanin S.Mačukat priznaje, a to je rad i radni učinak u kojima on nije s nama zadovoljan.
PRVO,šibenska politička praksa je rezultat ukupnog djelovanja i nedjelovanja svih građana, pa nije ni krivnja za neuspjehe ni zasluga za uspjehe samo na jednoj ili nekoliko stranaka.
DRUGO, što se sve može zamjeriti našoj političkoj stvarnosti stvar je ukusa i pojedinačnih kao i grupnih gledanja, ali nije ukusno bez provjere sve to svaliti na leđa jednom čovjeku, jednoj grupi ili jednoj stranci. Institucije sudstva i postoje zato da se utvrdi što je što pa tek onda sudi.
TREĆE ,presmiono je zaključiti, da je sukladan odnos dviju stranaka rezultirao iskrivljenjem demokratskih oblika u čemu se tobože radi političko i ideološko presvlačenje po mjeri i ukusu kako on kaže «mnogih političkih djelatnika»jer čista logika navodi da se svaka suradnja dviju ili više stranaka može opteretiti takvim optužbama.
ČETVRTO,,poznato je da se opozicija prema poziciji (vlasti ) ne mora nužno u svakom razdoblju očitovati u međusobnom sukobljavanju nego da se konstruktivan odnos sastoji u ravnoteži oko zajedničkog društvenog interesa. Onaj tko misli da lijeva ruka treba poništavati snagu desnoj kad je u pitanju nošenja važnog i dragocjenog tereta, propagira odnos neproduktivan i rušilački. Takvu slobodu ,da u ovim trenucima ometamo jedni druge ne može sebi dopustiti ni jedan odgovoran građanin,a prisvojiti je nema pravo nitko.
PETO ,proglasiti političko partnerstvo podaništvom nije moguće u zdravoj logici, bez obzira na to imamo li primjera da se pojedinci ili grupa podanički ponašaju. Ne slažemo se, da je uputno ne suprotstavljati se moćnima i «moćnima» jer u prvom slučaju čovjek bi se odrekao sebe, a u drugom dokazao bi da se plaši utvara.
ŠESTO, budite čovjek i uprite prstom u pojedinca, grupu i stranku koji varaju slabe i nemoćne-kako Vi napominjete, te pred vlašću i javnošću iznesite o kojoj koristi se radi. Neka ovaj poziv ne zvuči oštro jer ako se stvari ne izvedu na čistac onda netko drugi ima pravo govoriti o nečijem trabunjanju.
SEDMO, ne slažemo se s naputkom S.Mačukata da onaj tko vara treba držati jezik za zubima iz jednostavnog razloga što i to može biti šansa ostati neotkrivenim premda za društvo štetnim.
OSMO, Predsjedništvo SDP –a u Šibeniku pripada i vodi svoju stranku ,ne vodi nikakav pokret i ne smatra se jedinim predstavnikom ljevice. Formulaciju Vaše rečenice ne shvaćamo samo kao golo nabrajanje termina, jer njihovo ponavljanje uz ime naše stranke u drugim situacijama dopustilo bi mnogovrsna tumačenja, a naš stav je određen.
DEVETO, uvjereni jesmo i u tome, valjda nam dopuštate smijemo govoriti da ono što radimo je korisno u općoj dobiti, pa nas ne brine pitanje kome se sve isplati ni na ljevici ,ni u centru kao ni na desnici. Sretni smo što radimo za zajedničku dobrobit.
DESETO, tko se to stidi onih napora u prošlosti koji su išli za tim da se ljudskije živi na ovim prostorima i što je to nešto drugo što vi ,građanine Mačukat spominjete ? Na čiju prljavu igru pomišljate ,a djelomično kao da želite ukazivati ?
Čiju smo to egzistenciju poboljšali radom u ovom Predsjedništvu tj.komu smo pribavili vlast i koju smo to cijenu kada ,gdje i kome platili ? Nije li protivurječno tome uvjerenju i tvrdnji odmah u idućoj rečenici narodnom poslovicom isticati ,da se jede kruh onoga čiju se pjesmu pjeva ? Kažite onda S.Mačukat ,tko kome isplaćuje.
JEDANAESTO, možda bi se nekim birokratima pored niza zamjerki mogla upisati i podanička svijest. Vi dokazujete i dokažite činovnicima, da im je svijest čisto podanička, jer mi ih mnoge znamo kao uspravne i dostojanstvene ljude i radnike.
DVANAESTO, nosioci lijevog nasljeđa nisu nužno članovi bivšeg SK,a istinski su ljevičari prvi i najžešće ustajali protiv njegove prakse i bili su u pravu, vidi se. Kad razlučimo te dvije kategorije, onda se lako složiti oko mana ne samo podaničkih.
TRINAESTO, nikada nismo tvrdili da bilo što bolje znamo od nekog drugoga valjda nije zabranjeno javiti se da nešto znamo. Zamjeriti nam na tome može se isto tako kao zamjeriti radniku ili stručnjaku što se javlja na natječaj za njegov posao i tvrdi da ga zna obavljati. ( Drugi put i drugom sugovorniku ili protugovorniku o tome zašto nismo više bili uključeni u poslove za koje nismo tražili ni plaće ni položaje.
ČETRNAESTO, ljudi s ljevice radnici beskućnici ,nezaposleni, prognanici i ugroženi nisu promakli našoj brizi-kako vi tvrdite-jer mi smo :
a. Uveli pravnu i savjetodavnu pomoć besplatno za sve građane.
b. Skupili oko 300.000 dinara pomoći.
c. Štitili ugrožene, a zbog «ugroženih» nismo htjeli biti ugroženi.
d. Ako pomišljate da smo štitili direktore i referente onda provjeriti što smo i na koji način poduzimali i jesmo li do kraja bili odmjereni. Niste jedini koji nas tako prikazuje ali se nitko od njih ne trudi upoznati se sa stvarnim činjenicama.
e. Ako možete i znate pomoći navedenim kategorijama naših ljudi pokušajte npr. osnovati svoju agenciju, stranku ili pokret koji će to riješiti, ali nemojte uvećavati svoj ugled tvrdnjom da biste na našem mjestu sve to ljudima riješili. Slobodni smo vam prepustiti mjesto svakog od nas pa i kompletno se povući,. Dajte kad već dajete naslutiti pa to na opće zadovoljstvo riješite.
PETNAESTO, za kolaps privrede u Šibeniku zabrinuti smo kao i svi čestiti građani sada i odmah bez obzira na to kako će nam se stranka zvati; usput ne vidimo vezu između naziva jedne stranke i stanja u privredi. Dopustite nam istaći istinu da se pripadnici ove stranke u dosadašnjem ratu osvjetlali obraz i razuvjerili sve one ,koji su mislili da zbog ovih ili onih uvjerenja nećemo možda braniti interese svoga naroda. Dapače, bili smo prvi među strankama koji su ukazali na opasnosti i točno predvidjeli što nam prijeti. Dokazali smo, da zbog izgubljene vlasti nismo ni bjesni ni uvrijeđeni nego, naprotiv da znamo na ozbiljnim zadacima odano ( ne samo korektno)surađivati. Nismo sigurni, ali čini se da to nekima izgleda kao podaništvo.
ŠESNAESTO. licemjerstvo i ateistički romantizam dotakli ste ,vjerujemo, usput, jer u vašoj prvoj rečenici zanima vas čovjek samo kao djelatnika ,a ovo su van djelatničke kategorije. No, kad ste već dotakli složit će te se s nama, da se čovjek na ocjeni tih svojstava lako prevari kao što se po Halilu Džubranu 79 svjedoka o Isusu, sinu Božjem lako prevario i nisu bili dorečeni. Bravo, Sv.Augustin –koga Vi citirate-je mislio i izrekao vrlinu u tome što je čovjek u stanju promijeniti se ,u to je šansa da postane bolji ,pa zašto bi neki ljudi zabranili nama promijeniti ime stranke i poboljšati joj ponašanje.
SEDAMNAESTO, koliko je nama poznato, a dade se provjeriti da je tako ,birokracija je obrnuto nego što vi tvrdite, upravo vodila računa o ideologiji i nešto manje o simbolima, a mi kanimo voditi računa o idejama i sadržajima jednako ovozemaljski kao i duhovnim .
OSAMNAESTO, kraj vašeg testa odnosi se na birokraciju, spominjete i vlast i kombinacije ali o tome ne bismo htjeli pretresati. Ovime je naša rasprava s građaninom S.Mačukatom s naše strane završena.
U Šibeniku 11 .prosinca .1991 god. PREDSJEDNIŠTVO SDPH
Šibenik
Moj odgovor 21.prosinca 1991 god.
ŠTO JE U PITANJU ?
Način na koji je reagiralo predsjedništvo SDP-a na moj članak»Političko licemjerstvo potvrđuje ono na što sam i želio ukazati. Naime, potvrđuje da je zbog utjecaja činovničko birokratskog duha na politiku te stranke (misli se na ogranak Šibenik ) mnogo lijevo orijentiranih ljudi ostalo bez političkog kompasa i da se kao politička bića više ne snalaze ni u prostoru ni u vremenu. To je ,kako ja na to gledam velika opasnost kako za ukupni politički život tako i za suživot kao povijesnu nužnost na ovim šibenskim prostorima.
Sjetimo se sam, onih sedam tužnih dana panike, straha uslijed suludog i ničim opravdanog razaranja srpske soldateske, kao i velikih nadljudskih napora izvanrednih pojedinaca da se to zaustavi, spriječi, prevlada. Kako su se u tim trenucima osjećali ljudi s ljevice i lojalni građani srpske nacionalnosti»snajperisti»to oni sami najbolje znaju. Fakti govore-nikakve političke stranke, nikakva organizacija, nikakav demokratski princip, sve je u tom suludom hiru jednostavno nestalo-samo široka duša hrvatskog naroda učinila je svoje. Kroz Tomu, Antu, Nenu, Jolu i ostale, meni neznanih omogućila je životu da i u tim i takvim trenucima bude moguć, podnošljiv.
A bilo je momenata čovjeku do tada nezamislivih na ovim prostorima, koje poneki nažalost ,nisu izdržali. To su jedini fakti dosadašnjeg političkog demokratskog suživota-otkad je uvedena višestranačka demokracija. Zar nije licemjerno sada u ime tih spontanih ljepota ubirati političke poene, javno se hvaleći kako su oni iz SDP-a jedina stranka bez nacionalnih obilježja ( intervju predsjednika SDP-a ) Možda tamo negdje u nekom drugom prostoru ali ovdje u Šibeniku za sada sigurno ne.
Istina postoje neke razlike u njihovu političkom ponašanju prema onom jučer, na što se oni posebno pozivaju. Kao oni nisu više «BOLJŠEVICI».To se zapravo očitava u tome što oni danas, ne zato što to žele ,nego što moraju javno izricati svoje stavove. Prije je bilo dovoljno između sebe izmijeniti mišljenje i stvar je politički bila gotova. Naravno tako više ne ide. Ispred njihovih političkih ambicija i namjera postavila se javnost kojoj ne mogu samo tako nametnuti stav kako su u pravu. « A bili su do sada gotovo uvijek u pravu» .To nema dvojbe zbunjuje. Njima zapravo nikako ne ide u glavu vrlo jednostavna stvar, a to je da se za svoje stavove treba javno boriti ,a tko je u pravu ostavljeno je pravnoj državi. Politika se u to ne može više kao prije miješati iako i dalje nastoji. Dakle, to što sam javno iznio i što sad iznosim ,ako nije pravno kažnjivo a nije, ne da se više ničim izmijeniti-kao ni činjenica da su oni reagirali kao u dobra stara vremena u «osamnaest točaka «. Javnost na koju se to odnosili i zbog koje je sve to napisano, primila je onako kako je primila. Na primjer ,meni bliski dobro ! O tome kako je javnost to stvarno primila ne zna se, jer je svježe. A moguće je i da nije za upotrebu ?To su jedini pravi fakti oko svega toga.
Istina ,kod javnog izražavanja pisanim riječima, a to je ono što se odnosi na mene, ali i na njih ,ne važi ono : «Nisam tako mislio»- jer kako kaže naš Krleža: « Čovjek upravo misli onako kako govori i piše». Zbog toga se i nameće pitanje:»Kako je moguće kolektivno misliti «? Jer ispada da su svi zajedno pisali odgovor i pritom isto mislili u osamnaest točaka. Po tome svi su izgledi da su oni jedinstveni politički um-što će reći
«JEDNOUM « . Da nije tragično zbog nevremena u kojem danas živimo bilo bi više nego smiješno. Čovjek bi ,na primjer, sad mogao na temelju njihovog političkog iskaza napisati osamnaest članaka-jer oni su kad čovjek malo bolje pogleda otvorili ništa manje nego toliko novih tema. Na to bi oni ,koliko poznam taj duh, opet reagirali sa osamnaest točaka po svakom članku i tome onda ne bi bilo kraja. Sjetimo se samo slučaja «Olivari» do danas nerazjašnjenog šibenskoj javnosti. Ali što ćeš, to je ta birokratska logika-zamutiti, zakukuljiti, zamagliti, kako se stvar ne bi prozrela.
A o čemu se u biti radi ?
Radi se o slobodi medija, o individualnosti pisane riječi o traženju istine o nama samima na ovim šibenskim prostorima, jednom riječju ,radi se o demokraciji. Pošto je traganje proces sam po sebi pun stranputica, kontrola nad njim u zajednici koja želi biti demokratska ujedno je i kontrola nad demokracijom, bolje kazano njeno ukidanje.
Samo se o tome i ničem drugom radilo !
Stoga ,ako je ovo što se zbilo vjesnik nekih budućih odnosa na javnoj šibenskoj informativnoj sceni, a to će se saznati tek onda ako bude moguća i javna kritika vladajuće svijesti a ne samo oporbe, onda sve ovo ima nekog smisla.
I da budemo odmah na čistu –to ne ovisi samo i jedino o gl.urednika i redakcijskog kolegija lista.
U Vodicama 16.12-1991 god.
Slobodan dip.ing.Mačukat
Objavljeno u Šibenskom listu 21.12.1991 god.
Sl.Dalmacija za rubriku «reagiranja»
TKO JE SPASIO ŠIBENIK ?
Kako stoje stvari,ipak još uvijek se pravo ne zna tko je i na koji način u onih sedam teških i tragičnih dana spasio Šibenik Stoga ne bi trebalo olako davati ocjene o tome,pogotovo ne u stilu srušili smo dvadeset i četiri aviona,toliko i toliko transportera,brodova itd,mi smo grad «Heroja».
Što ako sutra kad se sve ovo smiri,kad se četnički Idioti potjeraju s našeg prostora i kad demokracija uistinu prevlada i postane vladajući duh na ovim balkanskim prostorima Ti neznani junaci imaju nešto do sada nepoznatog reći ili dodati ?
Što ,ako se upitaju « gdje su one noći kad su došli tenkovi na most bili odgovorni ? Što su radili,kakve odluke donosili i koje zapovjedi izdavali i da li su te zapovjedi bile u skladu s situacijom ? Ako nisu ,a što ako nisu ?
Kazati ,bili smo iznenađeni ,zar to onda ne znači da smo opet kao u «Dobra stara vremena» svi jednako odgovorni ? Ili na primjer izjaviti:Brinuli smo se koliko smo mogli ! Zar se nitko drugi osim njih «odgovornih» nije u tom trenutku brinuo ?
O kome su se primjerice tih noći brinuli kuhari raketiranog hotela Punte ? Tko su ti divni ljudi ? Da li uopće znamo kako su njihova jela utjecala na raspoloženja ljudi ? Isto tako da li smo se upitali: « Kako nije bilo iznenađeno medicinsko osoblje,doktori,medicinske sestre,apotekari,vozači prve pomoći «?Kako su oni sve to izdržali ? Oni među njima koji nisu uspjeli izdržati,kako su se osiječali ? Da ne govorimo o tome kako je pored svega što se zbivalo bilo vode,struje,kako su radili telefoni i kako nas je radio Šibenik neprestano izvještavao:» Kako smo saznali iz Centra za obavještivanje,neprijatelj je iz svojih uporišta «…Tko su opet ti ljudi ? Gdje su se nalazili i kako su dolazili do informacija ?
Koliko pitanja,isto tako i nepoznanica. Što možemo kad je nama ljudima svojstveno da teško dolazimo do istine. Pravo govoreći,mi stvari ocjenjujemo tek kad prođu. Stoga se i nameće pitanje:» Kako ocijeniti nešto što je prošlo a ne biti pristran ,previše subjektivan ? Da li je uopće i moguće isključiti osobne želje,maštu,interese,svoj pogled na svijet ? Jer kako kaže naš Jure Kaštelanin:» Želje su kao i disanje «!
Samo,ipak Šibenik je spašen . Tko ga je spasio ?
Da su tenkovi Srbo-soldateske došli na most i da su odstupili to su nepobitna fakta.
Zašto su odstupili ? Zašto su se iznenadno vratili ? Zašto su odustali od prvobitne namjere ? Tko ih je natjerao na povlačenja ? Kažu naša artiljerija s Žirja. A tko im je davao koordinate ? Tko je prvi javio da su tenkovi na mostu,topiljkarke u kanalu,avioni u zraku ? Garda,policija . Da li je uz njih još netko motrio ? Ako je,gdje se nalazio ? Da li je bio na sigurnom ? Ako nije,što je u tim trenucima doživljavao ?
Evo što kaže jedan od tih veoma hrabrih ljudi : « Sedam dana i sedam noći ,na brdu visoko gore,sve je kao na dlanu,most,tenkovi,granate padaju oko nas,vjerovatno su nas otkrili. Sve gori,pravi pakao,ipak nas naši čuju,vičemo u mikrofon,sto metara livo,dobro je samo naprijed. Ovaj put ih imamo « Oni su se zaista poslije toga povukli,ali ne samo zbog Žirja kaže mi susjed,nego i zbog nas «dibji» Vodičana onih dolje u polju. Znamo svaku čuku,zid bunju,grm,među nama je bilo iskusnih lovaca,uzeli smo onako spontano puške i ajde. Jednostavno rečeno zbunili smo ih . Pitam ga :» Tko je sa vama komandirao «? Tko može «dibjima» išta naredit ? Šalu na stranu ali takav je trenutak bio,sve je nekako došlo samo od sebe,lovačke puške,di koja bomba,vjekovni nagon za opstankom,za obranom doma,Boban,Buva,Krizni štab,TV Vodice….
Svi su oni dakle i Garda i Policija i artiljerija sa Žirja i Centar za obavješćivanje i njihovi hrabri motrioci na terenu,medicinsko osoblje,održavaoci,kuhari,reporteri i mnogi drugi znani i neznani u samotoku svojih nagona borili i brinuli za svoj Šibenik. Među njima ima «desnih» i «lijevih» i «malih» i «velikih « Hrvata ali i Albanaca,Srba, i Muslimana,vrijednih i hrabrih Katolika ali i starih još neistrošenih «komunjara». Oni su samo još jedan u nizu dokaza da od dolaska na ovo tlo naš čovjek nikada nije bio ozbiljno i kvalitetno organiziran. Dakle,ni knezovi,ni kraljevi,ni admirali,ni generali ,ni biskupi,ni sekretari,ni direktori,ni činovnici nisu ništa nikada u tom pogledu nešto značajnog ostvarili,čast izuzecima. Ali su zato uspješno jašili i svojatali taj naš Uskočki,Gusarski,Partizanski, i Gardijski samotok,tu našu vjekovnu težnju ,biti svoj na svome,obraniti po svaku cijenu svoj dom. Upravo je zbog toga Demokracija naša velika povijesna šansa da se u tom pogledu izvrši obrat,da vlast konačno služi narodu,građaninu.
U Vodicama 26.svibnja l992 god .
Tekst nije objavljen tada nego uz malu nadopunu prilikom polemike oko knjige «OBADVA OBADVA « profesora Livakovića.
|