Danas u Hrvatskoj postoji stanoviti nesklad između društvene stvarnosti i njenog političkog izraza. Dvije slike uzajamno koegzistiraju ne poklapajući se. Jedna koju daje rezultat izbora, druga dublja koja se najčešće pojavljuje prilikom spontanih prosvjeda ,koji nisu popraćeni solidarnošću ostalih. Takvo ponašanje građana u modernom svijetu naziva se ugodno ropstvo.
U ovom našem slučaju radi se o zaostaloj ,nažalost još uvijek dominirajućoj plemenskoj svijesti gospodara
i sluge, koja u svojoj biti uvijek očekuje od gospodara ( vlasti ) da nešto poduzme, kako bi se ispravili poremećaji u životu zajednice.
To postojeće stanje političke svijesti građana do sada najbolje koriste dvije vodeće političke stranke HDZ i SDP. Preciznije kazano ,hrvatsko glasačko tijelo podijeljeno je na čiste vojnike svojih uvjerenja ,koji neovisno o stanju u državi i političkim strankama, unaprijed glas daju svojoj opciji . Takvih demokratski ograničenih umova u glasačkom tijelu , istina nema više od 37% ,ali pošto su ostali zbunjeni i izgubljeni u ovom nevremenu to presuđuju. Upravo zbog toga vodeće stranke HDZ-a i SDP-a iako je u društvu stanje iz dana u dan sve lošije još uvijek vode glavnu riječ na političkoj sceni. I ne samo to, nego čine sve kako bi i dalje ostalo takvo stanje političkog duha . Najbolja potvrda toga su njihovi koalicijski partneri koji nakon suradnje sa njima najčešće propadaju i stalna tenzija da se u javnosti podgrijava ideološki raskol iz drugog svjetskog rata.
A što je zapravo u svemu ovom što nam se zbilo ipak jedini prava istina ?
Istina je kako kaže naš M. Krleža ,da smo se opet po tko zna koji put u svojoj povijesti prepustili grotlu vlastitih nagona, izgubivši pamćenje, zaboravljajući ne samo tko smo i gdje smo, nego i činjenicu da se prije ovog idejnog poroda (višestranačka demokracija ) isto tako borilo i umiralo na ovim prostorima i da je ta borba neovisno od toga tko ju je i zbog kakvih ciljeva izazvao ,najčešće odvijala u bjesnilu vjekovno prisutnog latinsko-grčkog i islamskog raskola.
Ovo sada, nema sumnje ,izazvao je veliko srpski nacionalizam, odnosno bolje kazano, ruralno-akademski SANU-fašizam, što će reći «znanstveno»četništvo.
Nažalost ta nepobitna povijesna činjenica ne samo da je zanemarena od strane nosioca hrvatskog povijesnog pamćenja ,nego ih uopće nije ni zanimala. Njima je po onom kako su se javno ponašali većina njih bilo najvažnije da ih se pusti na javnu scenu kako bi pokazali svoje visokoumne retoričke mogućnosti.
Uostalom ,a to se ne može pobiti ,da HAZU-i sve ovo vrijeme sukoba na Balkanu šuti kao zalivena ,dok njeni članovi okolo povijesno kokodaču na javnoj sceni.( D. Brozović, Bilanđić ) .Dakle ako je ta institucija ispolitizirana pa time jalova i nesposobna da štiti duhovne i povijesne vrijednosti hrvatskog naroda, što onda očekivati od ostalih . U takvom shvaćanju demokracije od strane nosioca povijesnog pamćenja ne mogu se ustoličiti zakoni racionalizma ,kao nužan uvjet vladajućih prema hrvatskoj zbilji. Upravo zbog toga se i dobre stvari gube u šumi općih gluposti.
Uzmimo samo kao primjer pretvorbu gospodarstva. Po logici stvari ona je morala biti temeljni okvir budućih ekonomskih odnosa koji donose boljitak Hrvatskoj. Riječ je o okviru kojeg su morali prihvatiti ,pa time poštivati i javno zastupati svi relevantni čimbenici u društvu, kao što su političke stranke, sindikati, sabor, vlada, predsjednik republike, akademija znanosti i umjetnosti, vjerske zajednice, mediji. Mi smo, pak, od svega toga kako vidimo napravili lakrdiju. Ili, primjerice AVNOJ-e granice koje su u svojoj suštini povijesni okvir hrvatske države. Još je naš M. Krleža u svoje vrijeme upozoravao ,da je njihovom uspostavom završen u povijesnom zaostatku srednji vijek na ovim prostorima, tko bude dirao u njih vračat će vlastiti narod u prošlost. Nakon svega što se zbilo nije potreban nikakav komentar. Sve nam to ukazuje da se neke stvari kao što su AVNOJ, pretvorba gospodarstva, antifašizam ,sloboda i odgovornost medija i javnih radnika, pogotovo političara, moraju konačno staviti na svoje mjesto u javnosti , uprotivno nema budućnosti.
U Vodicama 10.veljače.2006 god. Slobodan dip. ing. Mačukat
Post je objavljen 11.03.2006. u 15:02 sati.