Porvoo

četvrtak , 29.03.2018.

Idemo 50ak kilometara dalje od Helsinkija do gradića koji se zove Porvoo, odnosno prvoga grada u koji sam se zaljubila i zbog kojega sam poželjela posjetiti Finsku :)



Porvoo je jedan od najstarijih finskih gradova, a prometna veza s Helsinkijem je prilično dobra tako da je idealan za jednodnevni izlet ukoliko se nađete na tom potezu. Ako bacite pogled izdaleka, odmah ćete uočiti i njegovu glavnu znamenitost...



...a to je katedrala. Ako vam ovo nije poznato, sigurno vam je poznat barem vozač Formule Mika Häkkinen, koji se ovdje vjenčao:)



Iako mnogima manje poznat, Porvoo je povelju o statusu grada dobio još davne 1346. zahvaljujući tome što je bio jedan od glavnih središta trgovine. Danas se jasno može vidjeti stari i novi dio grada.



Bacimo pogled i na jedan od izloga...



...i idemo dalje.



Ono što ovaj grad čini posebnim su specifične drvene kućice crvenkaste boje...



..koje su pod zaštitom UNESCO-a, ali i prepoznatljivi simbol grada..



Iako sam svoju idealnu drvenu kućicu zamišljala negdje na osami u šumi, s nekakvim jezerom u blizini...ove su me ipak osvojile koliko god bile zgusnute i jednostavne :)



Ovo preko puta nije ni blizu finske šume, ali ipak predstavlja prvi šumski puteljak koji sam ugledala u Finskoj pa me ni blato nije spriječilo da se popnemo i vidimo ostatak ljepote koju nudi ovaj mali gradić.



Još jednom bacimo pogled...



ili dva prema dolje...



i nastavimo šetnju...



...dok ne pogledamo gradić očima umjetnika. Albert Edelfelt je bio poznati finski slikar, a rodio se u ovom gradiću koji ga je inspirirao u mnogim djelima. Baš me razveselilo što smo neočekivano naletjeli na ovo u šetnji...



Volim šume, kamenje, mahovinu...



...pa nije čudno da me ova šetnja toliko usrećila :)



Od sutra sam na putu tako da vas ostavljam neko vrijeme da uživate u ljepotama ovog čarobnog gradića, a vaše blogove ću nastojati pratiti koliko stignem :)

Oznake: Porvoo Finska

Helsinki

subota , 24.03.2018.

Probajte se sjetiti osjećaja koji se javljaju kada ostvarite nešto što dugo želite, o čemu sanjate godinama i što se ponekad čini potpuno suludim i nedostižnim. Ukoliko ne možete naći takav događaj, onda barem zamislite kako biste se osjećali da ostvarite dio svojih lijepih snova:) Tako sam i ja napokon zakoračila na Trg senata u Helsinkiju...

...bacam pogled na spomenik ruskom caru Aleksandru II....



...i nestrpljivo koračam prema Helsinškoj katedrali koja svojom arhitekturom svakako dominira navedenim trgom (kao i mnogim razglednicama grada). Do nje vode ogromne stepenice koje su navodno okupljalište mladih, turista i ostalih koji se u toplijim danima ovdje odmaraju. Iako smo imali sreće s vremenom (jer sam očekivala i puno niže temperature), bilo je dovoljno hladno da ipak nismo naišli na ljude koji ovdje sjede :)



Katedrala je sagrađena u 19. stoljeću, a za njenu ljepotu zaslužan je arhitekt C.L.Engel.



Iako je ova crkva najuočljivija...



...trg je okruženim i drugim značajnim zgradama, među kojima se ističu zgrada Vlade, zgrada sveučilišta te finska Nacionalna knjižnica koju nikako ne biste trebali zaobići. Mene je unutrašnjost jednostavno oduševila...



..a s obzirom da smo bili prošle godine, također nas je podsjetila da smo tamo baš na 100. godišnjicu finske neovisnosti.



Idemo pokušati u najkraćim crticama obuhvatiti ono važnije. Helsinki se nalazi na obali Finskog zaljeva i tako ima izlaz na Baltičko more.



Smješten je na razvedenoj obali s nekoliko poluotoka i zaljeva koji prodiru u grad što doprinosi ljepoti Helsinkija...



...riva je dakako potez na kojem možete naći štandove s nekim finskim suvenirima. Mislim da nije potrebno previše naglašavati da neke od cijena na ovom potezu postaju čak trostruko veće od onih koje se nalaze u udaljenijim dijelovima grada.



Kada već spominjemo suvenire, nezaobilazan je i posjet staroj gradskoj tržnici koja datira iz 1889. godine...



... u kojoj možete naći izvorne finske suvenire pri čemu pretežno mislim na hranu. Ako i ne mislite ovdje kupovati, mislim da svejedno trebate prošetati unutra kako biste doživjeli dio tradicije.



Tradicionalna finska hrana je onaj dio u kojem se značajno ne uklapam jer se uglavnom radi o sobovom mesu i ostalim ''sobovskim'' delicijama, kao i ribljim jelima među kojima su česti specijaliteti s lososom. Srećom pa su tu ipak i razne kombinacije bobičastog voća pa nešto ipak nalazim i za sebe:) Cijene na ovoj tržnici su za naš džep prilično visoke, no pažljivim gledanjem može se naći nekoliko podnošljivih...



...a što se tiče takvih stvari, treba posjetiti i Hakaniemi gdje je veći izbor suvenira i delicija. U okolici trga također možete probati neke od specijaliteta, popiti kavu...



..a preko puta ima i veliki supermarket u kojem možete također naći kvalitetne finske proizvode po daleko povoljnijim cijenama nego na ostalim gradskim lokacijama. Primjerice, svakako preporučam probati Fazerove čokolade koje su u supermarketima vrlo povoljne, za razliku od istih takvih koje se u centru prodaju puno skuplje. Da riješimo odmah i misterij skupe zemlje...ako ju gledate turistički, ako morate popiti alkoholno piće u kafiću ili jesti tradicionalno jelo u restoranu: da, skupa je. Ako možete preživjeti kupujući hranu u supermarketima, u mnogočemu je povoljnija nego kod nas :) mi smo, ovaj put, zaobišli restorane i odlučili se za razne kombinacije peciva i ostalih sitnica iz tog dućna.



Evo i jednog simpatičnog pokušaja trgovaca jedne od suvenirnica kako turistima izvući koji novčić..



No, da ne zaglavimo na hrani, suvenirima i ne budemo potpuno izgubljeni...



...idemo još pretrčati nekim važnijim građevinama kao što je zgrada finskog parlamenta...



...te u neposrednoj blizini Finlandia = čuvena dvorana poznatog Alvara Aalta, koja predstavlja konferencijsko i koncertno središte i u kojoj se mogu čuti najbolji finski glazbenici.



Ako krenemo spominjati čuda finske arhitekture, sigurna sam da se tu na vrhu ljestvice nalazi i jedna od najneobičnijih crkvi koju sam ikada vidjela. Riječ je o Temppeliaukion crkvi, odnosno crkvi u kamenu/stijeni. Zaista preporučam da ove fotografije pogledate na googlu jer ju nažalost nije bilo moguće slikati iz zraka kako bi se u cijelosti doživjela i kupola i okolni kamen. Zbog toga vas vodim da doživite barem unutrašnjost. Ne čudi da je brzo postala turistička atrakcija tako da se ulaz, ako se dobro sjećam, naplaćuje 3 eura, ali mislim da se i više nego isplati pogledati to u cjelini...



...druga neobična je svakako kapelica tišine ''Kamppi'' koju ćete također lako uočiti zbog neobičnog oblika i drvene građe..



..i u koju možete besplatno ući jer ju treba doživjeti, neovisno o vlastitoj religioznosti.



Gdje bi još trebalo ući? Mislim da nije loše pogledati i zgradu kolodvora s ovim lampicama...



...koja je izvana lako prepoznatljiva



Vrijeme u mjestima gdje želimo što više vidjeti prolazi nehumanom brzinom pa sam zaključila da ipak želim vidjeti i druga mjesta te se tako odrekla ulaženja u muzeje u Helsinkiju. Ipak, s obzirom na svoju opsesiju ovom zemljom, ne mogu prežaliti što nisam ušla u Finski nacionalni muzej :( Izvana mi je pažnju najviše privukla zgrada Prirodoslovnog muzeja zbog ovih simpatičnih žirafica..



Iako su u centru prevladavali stranci, onaj dio Finaca na koje sam stigla baciti oko je vrlo jednostavan. Djevojke su se očito prilagodile klimi pa ćete ih češće vidjeti zabundane u puno slojeva, u ravnim čizmama bez potrebe promoviranja novih otvorenih štikli, čak i u većem dijelu bez trunka šminke. Muški dio populacije također ne promovira svoju novu poluraskopčanu košulju s lancem u prorezu, nego sam ih čak vidjela u ski odjelima na dan kada temperature i nisu padale ispod nule :)



Što sam preskočila? aha, fontane :) Njima možda i najvažnija: Havis Amanda...



...a turistima sigurno najuočljivija fontana tzv. Bad bad boy :)



I za kraj još koji pogled...



i na ljepotu grada kada ga konačno obasja sunce:)




Napominjem da nije za svačije uši, ali evo i moje omiljene :)

apocalyptica: quutamo

Dreams come true! Finska:)

petak , 23.03.2018.

Logičkim slijedom sada bih trebala pisati o Tallinnu, u kojemu smo u hladnim, jutarnjim satima uskočili u čuveni Viking line: smjer Helsinki. Ipak, privremeno ga preskačem kako bih vas uvela u ovu, za mene, posebnu priču.

Nedavno sam na jednom blogu čitala o ''borbi'' sa svrstavanjem posta u adekvatnu kategoriju. Svi moji postovi primarno su kategorija putovanja pa s time nemam problema, no već u tom trenutku pomislila sam da trebam razmisliti o kategoriji kada se približim Finskoj. Tako sam brzo zaključila da će biti ''osobno'', a ne samo putovanje:)
Kako su ga mnogi nazivali: ''moje ludilo'' počelo je prije točno 15 godina, s današnjim datumom, kada sam prvi put rekla da je Finska raj na zemlji i mjesto koje ću sigurno posjetiti. Bila sam tada u teškom razdoblju i činilo mi se kao da ne pripadam ovdje, kao da na svijetu postoji bolje mjesto. Razmišljala sam o mjestu gdje priroda caruje, koje obiluje šumama, vodama i mojom potencijalnom drvenom kućicom u izolaciji. Tako mi je kao zemlja iz snova na pamet pala Finska.



To je bio period kada nisam putovala dalje od susjednih zemalja (i to vrlo rijetko!), kada se u mojoj okolini financijski još teže sklapao kraj s krajem i kada sam imala još mnoge važnije zadatke za obaviti i uložiti novac u druge aktivnosti i obrazovanje. Također, u tom periodu skandinavske destinacije nisu bile tako razvikane i nije bilo milijun ponuda za iskombinirati dolazak u navedeni kutak svijeta, nego tek povremena ponuda u jednoj agenciji koja je tada iznosila oko 9000kn za minimalno dana. U tom se trenutku to činilo kao nešto što se nikada neće ostvariti pa je zbog toga moja ideja loše prolazila u okolini, obično bi završilo odgovorima ''sanjaj'', ''odustani'', ''zaboravi'', ''ma možeš i na Mars, tu je negdje''. Kako je vrijeme prolazilo, pojavljivalo se sve više toga zbog čega me Finska privlačila. Informacije kao da su se lijepile za mene, oduševljenje više nije bilo na prirodi, nego se širilo na obrazovni sustav, uređenje države, mentalitet, razlike u kulturi, stavovima, vrijednostima, počele su se pojavljivati emisije u kojima sam prvi put čula i njihov jezik. Nije bilo perioda kada me ta želja puštala, svake godine sam sve više pratila svoju ''zemlju iz snova''. Vjerujem da se mnogi neće složiti s navedenim i da će sad s upitnikom na glavi pomisliti kako sam zaglibila u krivom uvjerenju, ali napominjem da sam ovo pisala kako bih približila dubinu onoga što sam godinama osjećala i s kolikim sam nestrpljenjem čekala ovo putovanje. I tako su se prije par mjeseci kockice napokon složile: nastavila sam budna sanjati približavajući se finskom tlu :)



Neki od prvih blogera koji su me pratili na početnim putovanjima možda se i sjećaju mojih vapaja za sjeverom: Finska mi je uvijek bila asocijacija kada bih pročitala da je netko postigao ono što je dugo želio, o čemu je sanjao. Primjerice, ako me sjećanje dobro služi, Lastavica je imala putopis o sinovom putovanju u Japan. Tada sam možda prvi put ''javno'' kukala da ću valjda jednoga dana i ja vidjeti Finsku. Na kraju krajeva, sam naziv bloga ima svoje objašnjenje u finskom jeziku ;) Nego, vratimo se na put i zaključak: snovi se ostvaruju :) i odmah da odgovorim na ono što je barem jedna osoba pomislila: ne, nisam se nimalo razočarala unatoč velikim očekivanjima.



Ako dolazite iz istoga smjera kao i mi, izađite na otvoreni dio broda koliko god bilo hladno: isplati se! Znam da sam previše proučavala i da zvuči luđački, ali odmah pri dolasku prepoznala sam Suomenlinnu, što bi se moglo prevesti kao finska utvrda.



Suomenlinna se proteže na 6 otočića. O njoj možete dosta naći na netu pa vas neću zamarati povijesnim detaljima. Ipak, ako vas imalo zanima Finska, preporučam da pročitate osnovne informacije vezane za postojanje i funkciju utvrde. Ostale ostavljam da uživaju u prirodnim ljepotama iste, a uskoro se vidimo u Helsinkiju :))



za spavanje:)
sibelius: spring song

ili buđenje:)
korpiklaani spring dance

Riga

ponedjeljak , 19.03.2018.

Nastavljamo gdje smo nedavno stali pa stižemo i do Latvije, odnosno njenog glavnog grada. Ako se ne varam, Riga je i najveći grad u Baltičkim državama.

Bili smo smješteni u Doma pearl hostelu. Ono što mu je glavna vrlina je lokacija, odnosno to da se nalazi maksimalnih minutu od trga i većine značajnijih znamenitosti. Sobe su višekrevetne, starinske, s minimalno prostora između kreveta, tuševi onakvi kakvi posluže kada nemaš druge. No, tamo nismo proveli puno vremena tako da je hostel imao funkcionalno sve što treba, a uštedio nam je sate lutanja do centra:)
Par metara dalje nalazi se i jedna od građevina koju ćete često sresti na razglednicama i promo fotografijama Rige, a to je Kuća crnih glava sagrađena u 14. stoljeću. Mi smo se zatekli u tijeku restauracije pa je nažalost nismo imali priliku vidjeti u punom sjaju.

Malim udaljavanjem od trga, naletjet ćete i na famoznu sklupturu Bremenskih svirača. Iako nekima obični kip, nema riječi kojima bih opisala svoje oduševljenje kada sam ih ugledala i prepoznala. Ovo je bila moja omiljena priča iz djetinjstva, pokojna baka mi ju je s veseljem pričala koliko god puta sam to poželjela. U ovom slučaju, radi se o tome da je sklupturu grad Bremen poklonio Rigi.



Ovo je također grad u kojem arhitektura crkvi dolazi do izražaja...



..a meni su posebno zapele za oko Riška katedrala...



..i Katedrala Kristova rođenja.





Još neka mjesta u Rigi koja mislim da trebate vidjeti su tzv. ''Tri brata'', kuće građene na maloj površini pri čemu najstarija datira s kraja 15. st. do najnovije u kasnom 17.st...



...Veliki i Mali cehovski dom koji su nekada bili sjedište udruženja trgovaca, a danas ćete tu naći filharmoniju i brojna svečana događanja poput konferencija, balova i slično...



...a u neposrednoj blizini i famozna crna mačka s podignutim repom na vrhu zgrade. Prema legendi, postavio ju je trgovac kojemu su odbili članstvo u Velikom cehu, s ciljem da stražnjica mačke bude okrenuta prema njihovom udruženju. Naknadno se mačka okretala, no u globalu je ipak ostala na vrhu:)



Ne bih ja bila ja da ne uočim ovakve zgrade :) pa evo i fotografija Latvijskog ratnog muzeja...



...a evo i malo prirode za odmoriti oči:)



Iako nemam fotografije jer smo taj dio morali proći doslovno trčeći, svako preporučam posjetu centralnoj tržnici koju ćete prepoznati po velikim hangarima. Ostavlja odlične dojmove i ako ju samo dođete pogledati :) Mi smo stigli ugrabiti samo razna, prefina i prilično povoljna peciva, no količina i raznovrsnost voća i svega ostaloga što se tamo nudi dovoljno privlači da se vratim tamo:)
Po gradu naravno također ima nekih suvenira, kafića, restorana i ostalih mjesta gdje možete prošetati ili odmoriti...



...ali ono što je stvarno grijeh preskočiti je Folkklub ala pagras. Ako imate sreće možete naletjeti i na kvalitetnu tradicionalnu glazbu, a ako i ne..nećete požaliti. Hrana je vrhunska, izbor piva prevelik, konobari savršeno pričaju engleski i izuzetno su susretljivi, ambijent predivan. Čak i ako ste ludi vege kao ja, nećete požaliti jer imate izbor od nekoliko zanimljivih specijaliteta. Ja sam se odlučila za krumpir punjen hrpom povrća i finim umakom. Žao mi je što je mutna fotografija, ali ipak ju stavljam jer su me oduševili :) cijene i dio ponude imate i na netu pa ako vas put odvede tamo, proučite si to;)

Današnja igra oblaka u Zagrebu

srijeda , 14.03.2018.

U strci sam s vremenom pa ne stignem sređivati nastavak svog sjevernog putovanja, a za vikend ću biti i na kratkom putu tako da ostavljam brzi pozdrav i današnju fascinaciju nebom u Zg... pa evo kratka fotovožnja, a uskoro nastavljamo gdje smo ovih dana stali;)

Vilnius

nedjelja , 11.03.2018.

Idemo malo u Litvu prošetati glavnim gradom. Vilnius se prvi puta spominje u 14. stoljeću u pismu litvanskog vojvode Gedimina. Tako ćemo i mi početi šetnju od Gediminas kule. Nažalost nismo mogli gore jer su svi putovi bili zatvoreni: zbog radova i skliskog terena.



Zato su famozna '' Gate of dawn'' uvijek prohodna pa ćemo ući u središte grada.



Ako bih morala opisati Vilnius u 2 riječi, svakako bi dobio titulu: ''Grad crkvi''.



Ono što je još zanimljivije je to da su mnogobrojne crkve relativno blizu međusobno i većinu ih je moguće obići u kraćoj šetnji centrom. Također je lako uočiti da se u Vilniusu izmjenjuju razni stilovi arhitekture: gotika,renesansa, barok, neoklasicizam...



Glavna rimokatolička crkva u Litvi je katedrala sv. Stanislava i Vladislava koja se nalazi na trgu...



...a ono što ju također čini drugačijom je fizički odvojeni zvonik, koji se nalazi par metara dalje, što je pomalo netipično za sjevernije krajeve.



Ipak, meni najdraža fotografija predstavlja Crkvu sv. Ane koja se nalazi u sklopu crkve i samostana sv. Bernarda. Crkva sv. Ane, prema legendi, toliko je oduševila Napoleona da ju je htio prebaciti u Francusku :)



Idemo dalje u drugačijem tonu...do druge strane rijeke Vilnije gdje se smjestila Užupio republika...



Na samom ulasku uočavam ovu ljuljačku, neobično smještenu na sredini rijeke. Navodno je zanimljivo iskustvo kada je vodostaj niži i kada temperatura vode nije u konkurenciji s temperaturom zamrzivača, no zato ipak treba pričekati ljepše vrijeme...



Užupis se prevodi kao ''druga strana rijeke'', a okrug se proglasio samostalnom republikom 1. travnja 1997. te se taj dan slavi svake godine. Ukratko bi se moglo opisati kao boemska četvrt...



...čije su glavne preokupacije umjetnost i humor.



Na sjevernoj obali rijeke Neris nalazi se tzv. Šnipiškes, odnosno novi gradski centar. To je poslovna četvrt koju se lako prepoznaje po novim, modernim zgradama..



...ali ja ipak uvijek zastanem kraj onih starijih ;)



Što se tiče suvenira, oni najuporniji ostaju i po kiši i svakako preporučam kupnju na štandovima jer se može naći zanimljivih sitnica i dogovoriti oko cijene. Primjerice kvalitetan magnetić sam ovdje platila 1e, dok sam običnu razglednicu na kiosku (ne znajući kolika je cijena) platila 1,5e :O



Relativno blizu centra ima i dobar sopp centar u kojem se isplati kupovati hranu i ostale potrepštine za boravak tamo. Kod nas na automatu možete uzeti kavu, voće ili slatkiš, a u ovom centru možete naći i kontaktne leće:)



Vrijeme je za zasluženi odmor, pukom srećom išli smo provjeriti vrh sopp centra te našli odličan i povoljan kafić s idealnim pogledom na Vilnius:)

Varšava

srijeda , 07.03.2018.

Teško da postoji čovjek koji ne zna ništa o patnjama koje se vežu za Poljsku te o povijesti Varšave kao grada kojeg je posebno obilježio II. svjetski rat. Stoga, ne čude uočljivi spomenici podignuti u čast borcima za slobodu Varšave.



Iako nastojim ići naprijed, ovo je grad u kojem je nemoguće izostaviti povijest: duge i teške borbe koje su Poljaci prolazili u gradu kojemu je gotovo svaki dio bio srušen, razaran ili okupiran. Potresnu priču, po meni, možda najbolje dočarava spomenik malog vojnika, malog borca koji je podignut u spomen dječjih vojnika koji su bili dio Varšavskog ustanka. Nažalost izuzetno loše vrijeme, ledeni vjetar i kiša nisu mi dozvolili predugo zadržavanje u ovom dijelu pa je zbog toga i fotografija mutnija... no, ako i ne znate priču, ono što biste sigurno uočili je prevelika kaciga u odnosu na glavu i tijelo.



No, idemo se polako odmaknuti u drugom smjeru...



S obzirom da me dvorci, utvrde ili čak i same zidine uvijek obore s nogu, ne čudi da me fascinirao Barbakan koji je ujedno i jedna od glavnih turističkih atrakcija...



Ipak, najuočljivija i najviša je zgrada Palače kulture i znanosti...



..iako je mnogima trn u oku, lagala bih kada bih rekla da nije bilo fascinantno vidjeti je iz blizine. Gore također postoji vidikovac s kojega se pruža dobar pogled na grad, no kiša je bila neumorna i prilikom našeg posjeta to nije bilo moguće pogledati...



..lako ćete ju ugledati i po mraku...



S obzirom na sve navedeno, valja naglasiti da se Varšava razvila u pravo sjedište kulture, zabave...mjesto u kojem se isprepliće staro i novo, u kojem se stvorio paralelan svijet starih priča i modernizacije. Iako se na prvu ne uklapaju, u ovom je slučaju lijepo vidjeti moderne zgrade kako ponosno strše...



...dok je s druge strane očuvala (obnovila) sve ono što je potrebno da grad diše posebnom energijom, da sačuva srž i dušu onoga lijepoga...



...onoga što zavolite na prvi pogled...



...onoga što vam ni vrijeme ne može pokvariti :)



Ipak, ako vas takva šetnja umori...



...možete iskoristiti vrijeme u toplome i probati neki od odličnih specijaliteta. Mi smo našli neki nepoznati restorančić koji se našao prvi na putu kada je vjetar bio toliko jak da me doslovno pomicao u stranu. Po ulasku sam odmah uočila okvir kakav sam dugo tražila za ogledalo, a u njemu svoje omiljene crvene makove. Nema nikakve posebne priče, jednostavno mi je prekrasno vidjeti ih tako crvene u polju:)



a onda napokon probali i tradicionalni pierogi. Odabrala sam naravno vege verziju s kupusom i sirom, no postoji stvarno puuno različitih varijacija što se tiče punjenja tako da vjerujem da će zadovoljiti svačiji ukus:)



Što se tiče sitnica, vrhunskih poljskih slastica (posebno čokoladni bomboni koji se kupuju na vaganje) preporučam sopp centar u kojem je izbor zaista ogroman po izuzetno povoljnim cijenama:)

Krakow

subota , 03.03.2018.

Povratak izgubljenih :)
Dok se organiziram i podsjetim kako sve skupa funkcionira, vama ostavljam fotošetnju kroz kišni, ali predivni, Krakow.
Pozdravljam sve vas koji ste ovdje slučajno ili namjerno zalutali, posebno moje stare blogere ako su još uvijek aktivni... puno se toga dogodilo od mog posljednjeg posjeta blogu, no svakako bilo je i lijepih (pa i savršenih) putovanja tako da nastavljamo gdje smo stali;)

Oznake: Krakow, put