Marketing
Dreams come true! Finska:)
Logičkim slijedom sada bih trebala pisati o Tallinnu, u kojemu smo u hladnim, jutarnjim satima uskočili u čuveni Viking line: smjer Helsinki. Ipak, privremeno ga preskačem kako bih vas uvela u ovu, za mene, posebnu priču.
Nedavno sam na jednom blogu čitala o ''borbi'' sa svrstavanjem posta u adekvatnu kategoriju. Svi moji postovi primarno su kategorija putovanja pa s time nemam problema, no već u tom trenutku pomislila sam da trebam razmisliti o kategoriji kada se približim Finskoj. Tako sam brzo zaključila da će biti ''osobno'', a ne samo putovanje:)
Kako su ga mnogi nazivali: ''moje ludilo'' počelo je prije točno 15 godina, s današnjim datumom, kada sam prvi put rekla da je Finska raj na zemlji i mjesto koje ću sigurno posjetiti. Bila sam tada u teškom razdoblju i činilo mi se kao da ne pripadam ovdje, kao da na svijetu postoji bolje mjesto. Razmišljala sam o mjestu gdje priroda caruje, koje obiluje šumama, vodama i mojom potencijalnom drvenom kućicom u izolaciji. Tako mi je kao zemlja iz snova na pamet pala Finska.
To je bio period kada nisam putovala dalje od susjednih zemalja (i to vrlo rijetko!), kada se u mojoj okolini financijski još teže sklapao kraj s krajem i kada sam imala još mnoge važnije zadatke za obaviti i uložiti novac u druge aktivnosti i obrazovanje. Također, u tom periodu skandinavske destinacije nisu bile tako razvikane i nije bilo milijun ponuda za iskombinirati dolazak u navedeni kutak svijeta, nego tek povremena ponuda u jednoj agenciji koja je tada iznosila oko 9000kn za minimalno dana. U tom se trenutku to činilo kao nešto što se nikada neće ostvariti pa je zbog toga moja ideja loše prolazila u okolini, obično bi završilo odgovorima ''sanjaj'', ''odustani'', ''zaboravi'', ''ma možeš i na Mars, tu je negdje''. Kako je vrijeme prolazilo, pojavljivalo se sve više toga zbog čega me Finska privlačila. Informacije kao da su se lijepile za mene, oduševljenje više nije bilo na prirodi, nego se širilo na obrazovni sustav, uređenje države, mentalitet, razlike u kulturi, stavovima, vrijednostima, počele su se pojavljivati emisije u kojima sam prvi put čula i njihov jezik. Nije bilo perioda kada me ta želja puštala, svake godine sam sve više pratila svoju ''zemlju iz snova''. Vjerujem da se mnogi neće složiti s navedenim i da će sad s upitnikom na glavi pomisliti kako sam zaglibila u krivom uvjerenju, ali napominjem da sam ovo pisala kako bih približila dubinu onoga što sam godinama osjećala i s kolikim sam nestrpljenjem čekala ovo putovanje. I tako su se prije par mjeseci kockice napokon složile: nastavila sam budna sanjati približavajući se finskom tlu :)
Neki od prvih blogera koji su me pratili na početnim putovanjima možda se i sjećaju mojih vapaja za sjeverom: Finska mi je uvijek bila asocijacija kada bih pročitala da je netko postigao ono što je dugo želio, o čemu je sanjao. Primjerice, ako me sjećanje dobro služi, Lastavica je imala putopis o sinovom putovanju u Japan. Tada sam možda prvi put ''javno'' kukala da ću valjda jednoga dana i ja vidjeti Finsku. Na kraju krajeva, sam naziv bloga ima svoje objašnjenje u finskom jeziku ;) Nego, vratimo se na put i zaključak: snovi se ostvaruju :) i odmah da odgovorim na ono što je barem jedna osoba pomislila: ne, nisam se nimalo razočarala unatoč velikim očekivanjima.
Ako dolazite iz istoga smjera kao i mi, izađite na otvoreni dio broda koliko god bilo hladno: isplati se! Znam da sam previše proučavala i da zvuči luđački, ali odmah pri dolasku prepoznala sam Suomenlinnu, što bi se moglo prevesti kao finska utvrda.
Suomenlinna se proteže na 6 otočića. O njoj možete dosta naći na netu pa vas neću zamarati povijesnim detaljima. Ipak, ako vas imalo zanima Finska, preporučam da pročitate osnovne informacije vezane za postojanje i funkciju utvrde. Ostale ostavljam da uživaju u prirodnim ljepotama iste, a uskoro se vidimo u Helsinkiju :))
za spavanje:)
sibelius: spring song
ili buđenje:)
korpiklaani spring dance
Post je objavljen 23.03.2018. u 21:03 sati.