Ukoliko Željka Markić ne uspije sakupiti dovoljan broj potpisa za referendum koji bi joj omogućio lakši ulazak u Sabor, bilo bi lijepo od doktora da joj omoguće nesmetani ulazak u duševnu bolnicu. Razlike između te dvije institucije u Hrvatskoj jedva da i ima

Oznake: Referendum

U 2013. godini došli smo do točke da javno raspravljamo o referendumu na kojem bi svako od nas odlučivao o tome s kime će netko živjeti i kako će oni tu svoju vezu zvati. Danas, ovdje. U Europi, u Europskoj uniji. U zapadnom civilizacijskom krugu. Na tekovinama slobode, jednakosti i prava za sve ljude. Bez obzira na boju kože, ime, prezime, kome se klanjaju, koje su nacije, kojeg spola. S kim se seksaju. Glavno je da ne krše zakone i ne ugrožavaju slobodu i živote drugih ljudi. Danas, u dvadeset prvom vijeku. Ljudi su otišli na Mjesec, poslali svemirske brodove na Mars, u druge galaksije. Rade umjetne organe koji mijenjaju prave, biološke, u, do sada najsloženijem svemirskom tijelu-čovjeku. Razgovaraju danas i vide se bez žica baba podno Velebita sa unukom u Torontu. Za par dana Rusi će k nama doći s avionom u kojem nas na pet tura mogu sve presiliti na bilo koju točku na kugli zemaljskoj. A mi smo do razine sjednica Vlade i Sabora uzdigli pitanje tko ga kome stavlja. I s koje strane.
Sad se vidi da je cijela država sa svim svojim institucijama ubiti privid i iluzija. Nije tu Milanović bio daleko od istine. Kao da se sve događa slučajno, pa onda nekom ispadne dobro, a neko nejebe. Problem ovog referenduma provlači se i kroz Sabor, i Ustavni sud, tumači ga se na razne načine kroz sam Ustav. Jer, sada ispada da ništa nije točno određeno niti definirano, pa čak niti u Ustavu. I da svako može imati svoje viđenje i tumačenje i svoj način provedbe. Kao da se radi o receptu za fiš ili đem. Niti vladajuće stranke nisu načisto što mogu i smiju ,a što ne u ovom slučaju.
Samo dovođenje u pitanje osnovnih ljudskih i građanskih prava je ono što bi trebalo svakog svjesnog i slobodnog čovjeka ove zemlje užasavati. A većinu ostavlja dosta ravnodušnima. Reakcije takozvanih socijaldemokratskih i liberalnih stranaka i političara su isto mlake. Ostati će misterija zašto je uopće stvorena mogućnost da dođe do pokretanja referenduma o tom pitanju. Vjerojatno i danas vladajući imaju nekakav dogovor s nekim, to ćemo saznati tek kasnije, kada možda za neka pitanja bude kasno. Danas se radi o pitanju prava mogu li se dvije odrasle, samosvjesne osobe koje poštuju sve zakone deklarirati da su u braku. Bez obzira kojega su spola. Jer im o toj potvrdi ovisi ostvarenje brojnih građanskih prava. Ako se ovaj puta popusti i dozvoli da se o tome pitanju provede referendum, možemo li naslutiti u kojem će smjeru dalje krenuti stvari? Slijedeći su sigurno na udaru oni koji žive u tzv. izvanbračnoj zajednici. Nakon njih se može krenuti u redefiniranja značenja obitelji. I u Ustav uvesti to da obitelj mogu biti samo muž i žena, vjenčani u crkvi, sa dvoje i više djece. Sve ostale kombinacije otpadaju.
Smiješno vam je? Dvadesetih su i nacisti bili smiješni, no na isti su način počeli, kako danas s ovim kod nas počinju crkva i njihovi vagilanti. A jednaka je bila i mlaka reakcija socijaldemokrata i liberala. Znano je kako je priča sa nacistima završila. Organizacije koje kod nas propagiraju referendum, uz otvorenu podršku crkve, djeluju otvoreno diskriminirajuće, koriste nedorečenost zakona i nespremnost institucija vlasti da odsječe zmiji glavu čim ju je pomolila iz jazbine. A već su se javili glasovi da će se referendumi raspisivati i za pisma i za prava ljudi drugih vjera i nacija. Da li barem nekoga pri vlasti to podsjeća na nacističke parade po pivnicama? Uz današnje razbijanje ploča a onovremeno paljenje knjiga i razbijanje izloga. Na kraju krajeva, i mi smo na našem području imali isto leglo zla i smrti prije sedamdesetak godina. I skrivali su se na istim mjestima kao i ovi danas, iza šahovcnice i ispod oltara.
Sami ljudski motivi ljudi iz udruga koje traže referendum i crkve, odnosno biskupa i svećenstva ne mogu biti ništa drugo nego čista ljudska zloba, pakost i dobri stari hrvatski jal. Kad čovjek čuje i vidi te ljudi, naročito u zadnje vrijeme biskupe, neshvatljiva je količina mržnje koja iz njih izlazi i koju usmjeravaju prema svima koji se ne drže njihovih regula. Ponavljam još jednom: koga i na koji način ugrožavaju ljudi koji žive u vezi sa osobom istog spola? I zašto se oni ne mogu registrirati da su u braku? Koga to ugrožava i kome smeta? Kad vidite te zlobne i jalne ljude, shvatite koliko su im životi isprazni i jadni, kad pokreću toliko stvari i tolike procese da bi uništili nečiju osobnu sreću i zadovoljstvo. Razumljivo mi je takvo ponašanje svećenstva i biskupa, tu se radi o stvarima koje su njima zabranjene i iznad njihova shvaćanja, pa se može opravdati stanovita frustracija, ali ne i mržnja, koju isijavaju nemilice, a koje je u čistoj suprotnosti sa njihovim učenjem i poslanjem na Zemlji, a za što tvrde da su izabrani od Boga. No, oni su na ovome svijetu već ostvarili sebi i imovine i blaga za desetak ovozemaljskih života, a dostajalo bi i za dosta vječnoga, tako da im je sada jedina zabava zajebavanje puka. Za ponašanje običnih civila nema opravdanja niti razumijevanja. Možda tek prijateljski savjet da čitaju manje Glas koncila a više Smokvin list. Sadržajno su na istoj razini, jedino ovi potonji imaju bolje fotografije.
Ovo je opasna gruda koja može zakotrljati devastirajuću lavinu. Nadajmo se da do kotrljanja neće niti doći. Sile tame su u cijeloj svojoj veličini, broju i u svim oblicima ispuzale iz svojih jazbina. Kriju se iza raznih simbola i imena, iza križeva, domovnica, paragrafa, oltara. Bljuju svoj otrov na sve koji im se suprotstave i ne pokoravaju. U ovom trenutku su jedino institucije vlasti onaj koji može uzeti mač i odsjeći nakazama glave i pipke, pa neka se zavuku natrag u jame iz kojih su i ispuzali i neka tamo crknu. Žaljenja vrijedni nisu, a spomena samo u kontekstu nacističkog i fašističkog stroja mržnje i smrti. A oprost neka traže od Boga, ako još uopće vjeruju u njega.

Oznake: Referendum

Papa Franjo nastavlja sablažnjavati svoju tvrdolinijašku svećeničku kliku i teškom artiljerijom razarati njihove, čvrsto u srednjovjekovne poglede i razmišljanja ukopane bedeme shvaćanja i propovijedanja Kristova nauka. Samo Svevišnji zna koliko je svećenika primio sebi na slavu u trenutku kada je papa na pitanje o stavu crkve i poglavara o homoseksualcima odgovorio "tko sam ja da im sudim". Možemo samo zamisliti kako su se u tom trenutku osjećali naši, hrvatski sveti pastiri. Da se niti do danas nisu uspjeli sabrati vidljivo je iz javnih nastupa zadnjih dana, gdje su bijesnih pogleda sijevali na sve oko sebe i poput hijena grizli na svakog tko im je dopao ralja. Da naši biskupi skinu svoje fensi kapice, vjerojatno bi im se počelo pušiti iz glava. Jer, ono što su čuli od svojeg vrhovnika previše je za njih, jasno je svakom, s obzirom na njihova dosadašnja razmišljanja i stajališta.
No, nastavila je ovih dana vatikanska jedinica driblati svoje dekadentne suigrače u stilu svoga zemljaka u Meksiku '86. Poslao je papa naputke svojim biskupima da se među pastvom raspitaju o problemima razvoda, homoseksualaca, sklapanja homoseksualnih brakova, usvajanja djece od strane homoseksualnih parova. Tražio je da mu jave kako crkva gleda na to, kako pomaže svojim članovima po tim pitanjima. Vjerujem da je to naše biskupe razorilo kao što je argentinski avion razorio britanski razarač kod Malvina, četiri godine prije nego što je Engleze razorila argentinska "božja ruka". To su bila pitanja o kojima se u crkvi do sada nije niti raspravljalo niti razmišljalo, odnosno, pravilo se da takvo nešto ne postoji. A stavovi hrvatskih biskupa prema tim skupinama ljudi bili su neznatno oštriji od onih nacističkih prema nearijevcima.
A sada to pita Broj jedan!!
Poljak je obilazio svijet i dosta uspješno proširio bazu na Afriku i Latinsku Ameriku. Preračunati Nijemac se držao bankarskog sektora i teške ratne industrije. A sada se jedan Argentinac postavio kao pravi kapetan krstarice Galaktičke Republike. U samom je Vatikanu čvrsto preuzeo konce u svoje ruke i pregrupirava i preraspoređuje trupe po terenu, ali inzistira da se u obzir uzmu specifičnosti svakog područja i razmotre problemi lokalnog stanovništva. Ipak čovjek dolazi sa prostora gdje su ljudi utjehu, nadu i vjeru u teškim trenucima izazvanim desničarsko-imperijalističkom politikom tražili pod skutima crkve ili u okrilju lijevih, populističkih pokreta. A jednima i drugima je zajedničko to da su proizašli iz istog, Kristova nauka.
Naši harlekini u grimiznim haljama su od toga daleko kao i Dinamo od osvajanja lige prvaka. Oni su se vrlo ugodno smjestili i u kalupe fašističko-kvislinške nakarade iz '41. kao čuvari židovskih dragulja, a i u one suvremene, istokarene od nacionalističko-kriminalne klike. Stvorili su odnose u kojima se čestiti katolici nisu prepoznavali i percipirali po poštivanju božjih zapovjedi i zakona, nego po visini donacije ili zvonika koji su podigli. I lijepo je netko ovih dana zaključio: najviši su zvonici upravo tamo gdje je najveća duhovna i moralna bijeda.
U Hrvatskoj je crkva posljednjih mjeseci otvorila dva dosta široka fronta. Pomažu joj u tome vagilanti i jataci, okupljeni u udruge i grupe građana. Jedan je front onaj oko referenduma o braku, čiji ishod može uvelike narušiti ugled zemlje i značiti divovski korak unatrag na području građanskih i ljudskih prava. Sam po sebi referendum je velika glupost. Da cijela zemlja treba odlučivati o tome s kim će netko i kako živjeti i kako će se zvati to što oni žive, a pritom ne krše ustav, zakone niti ikoga ugrožavaju, može se dosjetiti samo netko tko je slabouman, iskompleksiran, isfrustriran i duboko psihički poremećen.
Crkva i udruge koje stoje iza toga u ovom slučaju mogu biti motivirani jedino čistom zlobom, pakošću i prisilnim nametanjem svojih stavova i doktrina, te dubokom mržnjom prema svima koji ne misle kao i oni. Crkva se, na kraju krajeva, u posljednje vrijeme tako i ponaša prema svima koji ne padaju ničice pred njom i ne ljube joj skute.
Kako će to što dvije žene ili dva muškarca žive zajedno u ozakonjenoj vezi utjecati na kvalitetu i smisao života biskupa, članova udruga i političara koji im to žele zabraniti? Ako se zabrani poštaru da se vjenča sa kondukterom i da se upišu kod matičara da su u vezi, kako bi mogli ostvariti neka ustavom zajamčena prava, hoće li zbog toga naglo porasti BDP? Hoće li više ljudi dolaziti na misu, hoće li kardinal dobiti na lotu!? Hoće li premijer vratiti pune torbe natrag u proračun? Hoće li Goluža konačno prejebati Karabatića? Neće, naravno. No, biskupi se podmuklo cere i trljaju ruke, veseleći se po onoj staroj domobranskoj- ne treba se moja krava oteliti, bitno je da susjedova crkne!

Drugi je front priča oko zdravstvenog odgoja u školi. Dio koji se odnosi na seksualni odgoj. I tu su duhovni pastiri sa svojim potjeračima prvi za dati mišljenje. Tu je potpuno neshvatljivo ponašanje roditelja, kojih se ta cijela stvar i najviše tiče. Biste li dali da vam djetetu krajnike operira poštar, samo zato jer je iz vaše stranke? Ili, da vas u avionu vozi medicinska sestra, samo zato jer vam je simpatična? Ili, da vam instalacije postavlja fotograf, samo zato jer je jehovin svjedok kao i vi? Naravno da ne bi, ma koliko oni inzistirali na tome. Ako bi pretjerali, pozvali biste policiju ili doktora. Kako onda ljudi nemaju povjerenje u obrazovni sustav i stručnjake koji su sastavili školski program, bez uvažavanja nekakvih sektaških primjedbi!?
Kako bilo tko može misliti da se po pitanju uvođenja seksualnog odgoja u škole treba uvažiti mišljenje ljudi kojima je o seksu strogo zabranjeno misliti, govoriti i prakticirati ga!? Pa oni po zakonima i propisima svojega reda i po specifikaciji svojega posla i zanimanja nemaju i ne smiju imati pojma što je to seks! Ali su si uzeli za pravo da nečijoj djeci govore o tome. O masturbaciji svoje stavove i razmišljanja djeci želi nametati čovjek unezvjerenog pogleda i sumanutog izraza lica, koji je javno na televiziji izjavio da su mu glavne kvalifikacije da djecu uči o masturbaciji to što nije nikada masturbirao!
Dobar dan, javljam se na oglas za profesora hrvatskoga. Koje su vam kvalifikacije? Ne znam čitati ni pisati, a ni kako se drži olovka u ruci. Vi ste taj koga tražimo!
Tko bi pri zdravoj pameti želio da mu djeca danas-sutra izgledaju i ponašaju se kao dotični nepoznavatelj onanije? Ako je on konačni rezultat suzdržavanja od masturbacije, kupite malome odmah dvd "Vježbajte s Renatom Sopek". On će već znati što treba dalje. Kao što smo to svi znali. To su, jednostavno, prirodne stvari, koje imaju svoj tijek i svoje vrijeme. Možda se i svi biskupi, svećenici i njihovi pomoćnici ponašaju tako oholo, mrgodno i pakosno jer su, kako bi se to narodski reklo, previše nadrkani? Možda bi smanjenje napetosti na jednom području rezultiralo smanjenjem napetosti na svim područjima? Na kraju krajeva, treba provjeriti dali sve radi optimalno. Doktor prvo secira žabe, pa onda leš, pa tek onda operira živog čovjeka. Zašto bi ovaj nauk bio drugačiji?
Ne radi se ti ni u pitanju svjetonazora. Kakav je to svjetonazor koji ima za cilj ne educirati djecu kako da se zaštite od bolesti ili kako da gledaju na pornografiju, i kako da se zaštite od pritisaka na sebe po pitanju seksualnosti? Ne radi se ni o tome da su biskupi, svećenici i civili iz udruga kompetentni za takve stvari, jer nisu. Svoje mišljenje mogu izražavati svi, ali inzistirati na tome da se njihovi stavovi (u ovom slučaju laički) uvažavaju je svinjarija.Ne žele se pačati u razvoj i genetiku sjemena kukuruza, niti u uzgoj novih vrsta goveda, ali se guraju u proces odgoja i obrazovanja djece. Oni koji o tome ne znaju ništa, koji nikada neće imati djecu jer im je to strogo zabranjeno žele učiti djecu svih nas o stvarima koje su im isto strogo zabranjene. Jeli to samo malobrojnima čudno, ili smo stvarno zaprašeni iz zraka teškim halucinogenima?
I dalje će se događati maloljetničke trudnoće, širiti će se spolne bolesti. Zato treba djecu i roditelje o tome educirati i razgovarati s njima o tome. To neće nestati samo zato jer se mi pravimo da takvo nešto kod nas ne postoji. Ili ako se uvede crkvena formula za sve- suzdrži se ili neka ti zabrane! Recite sportašu da se više sigurno neće ozlijediti ako se prestane baviti sportom.
Najpokvarenije je i najlicemjernije, ipak, stajalište crkve da se djeca izvrgavaju pretjeranoj seksualizaciji i nametanju seksualnih sadržaja. A prvi susret sa seksualnim sadržajem imaju upravo u crkvi, na vjeronauku, na koji su prisiljena ići. Kada im u dobi od desetak godina o seksu priča čovjek kojemu je to tabu tema. Objašnjavajući im prije ispovijedi značenje sintagme " ne sagriješi bludno". A u školi im ljudi koji su za to školovani i educirani ne bi smjeli pričati o tome. Zato, roditelji, razmislite kome povjeravate djecu. Pokušajte se sjetiti koliko ste puta čuli da su djeca seksualno zlostavljana u školi. A koliko je u zadnje vrijeme na vidjelo izašlo slučajeva zlostavljanja od strane svećenika. Koje po tom pitanju ne nadzire nitko. A kad se takve gnjusne stvari i otkriju, onda ih biskupi razmještaju po drugim župama, poput šahovskih figura. A onima koji o tome progovore, uz javnu porugu i osudu crkva prijeti i vječnim ognjem, jer nisu dozvolili svetom čovjeku da im preusmjeri malo božje ljubavi i milosti.
Na oba se fronta bitka zaoštrava. Svakom tko ima imalo soli u glavi i ne boji se misliti svojom vlastitom glavom, jasno je da su sile zla i mraka ovaj put skrivene iza oltara i prijetvornih osmjeha ispod grimiznih kapica. I da se svetim križem opet ne šire istina i ljubav, nego mržnja, zavist i jad.
Žalosno je sve to. Ništa se po tim pitanjima nije promijenilo još od vremena Victora Hugoa. Koji je svojevremeno izrekao aksiom o odnosu religije prema čovjeku. "U svakom je selu luč- učitelj i gasitelj te luči- svećenik".

Oznake: papa, Referendum, seksualni odgoj