U 2013. godini došli smo do točke da javno raspravljamo o referendumu na kojem bi svako od nas odlučivao o tome s kime će netko živjeti i kako će oni tu svoju vezu zvati. Danas, ovdje. U Europi, u Europskoj uniji. U zapadnom civilizacijskom krugu. Na tekovinama slobode, jednakosti i prava za sve ljude. Bez obzira na boju kože, ime, prezime, kome se klanjaju, koje su nacije, kojeg spola. S kim se seksaju. Glavno je da ne krše zakone i ne ugrožavaju slobodu i živote drugih ljudi. Danas, u dvadeset prvom vijeku. Ljudi su otišli na Mjesec, poslali svemirske brodove na Mars, u druge galaksije. Rade umjetne organe koji mijenjaju prave, biološke, u, do sada najsloženijem svemirskom tijelu-čovjeku. Razgovaraju danas i vide se bez žica baba podno Velebita sa unukom u Torontu. Za par dana Rusi će k nama doći s avionom u kojem nas na pet tura mogu sve presiliti na bilo koju točku na kugli zemaljskoj. A mi smo do razine sjednica Vlade i Sabora uzdigli pitanje tko ga kome stavlja. I s koje strane.
Sad se vidi da je cijela država sa svim svojim institucijama ubiti privid i iluzija. Nije tu Milanović bio daleko od istine. Kao da se sve događa slučajno, pa onda nekom ispadne dobro, a neko nejebe. Problem ovog referenduma provlači se i kroz Sabor, i Ustavni sud, tumači ga se na razne načine kroz sam Ustav. Jer, sada ispada da ništa nije točno određeno niti definirano, pa čak niti u Ustavu. I da svako može imati svoje viđenje i tumačenje i svoj način provedbe. Kao da se radi o receptu za fiš ili đem. Niti vladajuće stranke nisu načisto što mogu i smiju ,a što ne u ovom slučaju.
Samo dovođenje u pitanje osnovnih ljudskih i građanskih prava je ono što bi trebalo svakog svjesnog i slobodnog čovjeka ove zemlje užasavati. A većinu ostavlja dosta ravnodušnima. Reakcije takozvanih socijaldemokratskih i liberalnih stranaka i političara su isto mlake. Ostati će misterija zašto je uopće stvorena mogućnost da dođe do pokretanja referenduma o tom pitanju. Vjerojatno i danas vladajući imaju nekakav dogovor s nekim, to ćemo saznati tek kasnije, kada možda za neka pitanja bude kasno. Danas se radi o pitanju prava mogu li se dvije odrasle, samosvjesne osobe koje poštuju sve zakone deklarirati da su u braku. Bez obzira kojega su spola. Jer im o toj potvrdi ovisi ostvarenje brojnih građanskih prava. Ako se ovaj puta popusti i dozvoli da se o tome pitanju provede referendum, možemo li naslutiti u kojem će smjeru dalje krenuti stvari? Slijedeći su sigurno na udaru oni koji žive u tzv. izvanbračnoj zajednici. Nakon njih se može krenuti u redefiniranja značenja obitelji. I u Ustav uvesti to da obitelj mogu biti samo muž i žena, vjenčani u crkvi, sa dvoje i više djece. Sve ostale kombinacije otpadaju.
Smiješno vam je? Dvadesetih su i nacisti bili smiješni, no na isti su način počeli, kako danas s ovim kod nas počinju crkva i njihovi vagilanti. A jednaka je bila i mlaka reakcija socijaldemokrata i liberala. Znano je kako je priča sa nacistima završila. Organizacije koje kod nas propagiraju referendum, uz otvorenu podršku crkve, djeluju otvoreno diskriminirajuće, koriste nedorečenost zakona i nespremnost institucija vlasti da odsječe zmiji glavu čim ju je pomolila iz jazbine. A već su se javili glasovi da će se referendumi raspisivati i za pisma i za prava ljudi drugih vjera i nacija. Da li barem nekoga pri vlasti to podsjeća na nacističke parade po pivnicama? Uz današnje razbijanje ploča a onovremeno paljenje knjiga i razbijanje izloga. Na kraju krajeva, i mi smo na našem području imali isto leglo zla i smrti prije sedamdesetak godina. I skrivali su se na istim mjestima kao i ovi danas, iza šahovcnice i ispod oltara.
Sami ljudski motivi ljudi iz udruga koje traže referendum i crkve, odnosno biskupa i svećenstva ne mogu biti ništa drugo nego čista ljudska zloba, pakost i dobri stari hrvatski jal. Kad čovjek čuje i vidi te ljudi, naročito u zadnje vrijeme biskupe, neshvatljiva je količina mržnje koja iz njih izlazi i koju usmjeravaju prema svima koji se ne drže njihovih regula. Ponavljam još jednom: koga i na koji način ugrožavaju ljudi koji žive u vezi sa osobom istog spola? I zašto se oni ne mogu registrirati da su u braku? Koga to ugrožava i kome smeta? Kad vidite te zlobne i jalne ljude, shvatite koliko su im životi isprazni i jadni, kad pokreću toliko stvari i tolike procese da bi uništili nečiju osobnu sreću i zadovoljstvo. Razumljivo mi je takvo ponašanje svećenstva i biskupa, tu se radi o stvarima koje su njima zabranjene i iznad njihova shvaćanja, pa se može opravdati stanovita frustracija, ali ne i mržnja, koju isijavaju nemilice, a koje je u čistoj suprotnosti sa njihovim učenjem i poslanjem na Zemlji, a za što tvrde da su izabrani od Boga. No, oni su na ovome svijetu već ostvarili sebi i imovine i blaga za desetak ovozemaljskih života, a dostajalo bi i za dosta vječnoga, tako da im je sada jedina zabava zajebavanje puka. Za ponašanje običnih civila nema opravdanja niti razumijevanja. Možda tek prijateljski savjet da čitaju manje Glas koncila a više Smokvin list. Sadržajno su na istoj razini, jedino ovi potonji imaju bolje fotografije.
Ovo je opasna gruda koja može zakotrljati devastirajuću lavinu. Nadajmo se da do kotrljanja neće niti doći. Sile tame su u cijeloj svojoj veličini, broju i u svim oblicima ispuzale iz svojih jazbina. Kriju se iza raznih simbola i imena, iza križeva, domovnica, paragrafa, oltara. Bljuju svoj otrov na sve koji im se suprotstave i ne pokoravaju. U ovom trenutku su jedino institucije vlasti onaj koji može uzeti mač i odsjeći nakazama glave i pipke, pa neka se zavuku natrag u jame iz kojih su i ispuzali i neka tamo crknu. Žaljenja vrijedni nisu, a spomena samo u kontekstu nacističkog i fašističkog stroja mržnje i smrti. A oprost neka traže od Boga, ako još uopće vjeruju u njega.
Oznake: Referendum
