Ljubav kroz riječi jedne žene
U košmaru današnjice
U vrtlogu misli
Rađa se ljutnja
Po, tko zna koji put
Pojedinac bijesni
Dok svijet svijet šuti
Poludjeli umovi
Naličjem svijesti
Mijenjaju lice svijeta
Nebo uzorale dalekometne rakete
Spaljenu zemlju
Natapaju potoci krvi
Pogaženo cvijeće
Zalijevaju nevine suze
Nedosanjani snovi
U košmaru
Prerano odrastanje
U izbjegličkoj koloni
Radost je sužanj straha
Nada i ljubav
Provlače se kroz rovove
Mržnje i ludila
Od zaglušujuće detonacije
Majčin krik svijet ne čuje
A ....svi smo ispod kože crveni
Majčinim mlijekom podojeni
Svatko nekoga ima i nekog voli
Svatko se svome Bogu moli.
Prekoračimo mržnju i rovove
Mirom i skladom izgradimo domove
Budimo čovjek,
Budimo ljudi koji jedan drugom
Preko nišana ne sudi!
Na Istoku, rumenom od srama
Sunce se rađa
Iznad ljudske kaljuže
Krhke i nježne proljetnice
Glave dižu !
Objavljeno u Dimenzija pjesme
