Ljubav kroz riječi jedne žene
U miru i tišini
Jutros, prolazim pokraj šetališta pape Ivana Pavla II. Neuobičajeno je mirno. Sve klupice u parku, u hladu. Prazne. U obližnjem kafiću, peru terasu. Produžim pedesetak metara do kioska, uzmem kavu i sjednem na klupicu.
Lastavice i vrapci piju iz potočića. Kos me znatiželjno promatra. Mir i tišinu remete(začuđujuće) rijetki auti. Preko puta, iza visokog zida, je groblje. Razmišljam o prolaznosti, o tome, kako znamo reći da nemamo vremena, zaboravljajući da nas tamo gdje žurimo, čeka svo vrijeme onoga svijeta.
Nevoljko, dižem se. Vrijeme je kući poći. Prolazim drvoredom lipa. U svoj svojoj ljepoti i raskoši, procvjetale su i mirišu perivojem.
Na povratku prolazim pokraj grma, skoro ocvalih ruža.
Iako "vremešne", lijepe su i mirisne. Baš kao čovjek i život.
05.06.2022. u 22:27 | 8 Komentara | Print | # | ^
