Ljubav i brak

JA: «Ti si mamina curica!»
KĆER: «Nisam, nisam, cujica. Ja sam Lolica» (zove se Laura, ali rijetko kada kaže Laula, najčešće je Lola. I mi je tako, ponekad, zovemo. Ostat će joj kao nadimak, vjerojatno.)

KĆER: «Mama nema više mjeka u cicama!».
JA: «A tko je popapao svo mlijeko?»
KĆER: «Tata je svo mjeko popapao Loli. Nema vise.»

Tata je sočno opsovao. Kćer, naravno, odmah pokupila nove riječi.
KĆER (objašnjava noni): «Tata je jekao kujac. Mama je jekla konac. Nije, nije, konac nego kujac!»
(Pokušala sam izokrenuti riječ, ali, očito, bezuspješno : ))

KĆER (zabezeknutoj pranoni): «Mama ima piku. Tata ima pišu. Tata nema bebu. Beba izađe van na piku!»
(Ponosim se njenim poznavanjem anatomije i zaključcima :) Gledala je slike poroda i saznala istinu. )

Kćer je čula kako Muža zovem «mužu». Sada se, Tati, ponekad, obraća ovako:
KĆER: «Tata, mamin mužu, dođi buzo Loli!».

Kćer grli mene, pa Muža i govori «Lola voji mamu puno. Lola voji tatu puno.»
JA: « I ja volim tvog Tatu!»
KĆER: «Ne, mama. Voji camo Lolu, ne voji tatu!».
(Posesivka mala!)

Muž i ja smo se, nešto, pokačili i nadglasavali se, naravno, uz povišeni ton.
Kćer je gledala malo mene, malo Muža.
KĆER: «Mama, ne ljutiti tatu. Mama ljubi tatu!»
(Posesivnosti nestaje zbog «mira u kući»).

Ovo su nedavne «fore». Morat ću ćešće zapisivati jer mi je to super, a zaboravim.

Baš, nešto, razmišljam...
Dođe On, jedan dan, doma i kaže «Znaš, ja tebe volim, jako volim...Ali, znaš, uskoro će, u našu kuću stići Nova Žena...Voljeti ću vas isto..Svaku na svoj način...Zbog Njenog dolaska, vjeruj mi, uopće se neće promijeniti stvari između nas...I dalje ću biti tvoj Muž, kao i Njen...Doduše, u početku, će mi Nova Žena oduzimati dosta vremena..Potrebno joj je puno pažnje i malo vremena da se navikne na novi dom i na nas»...
Bunila se, ne bunila se, isto mi se piše. Nova Žena je na putu i, uskoro, će nam stići.
Došao je i taj dan.
Stvarno je umiljata i prekrasna. I puno mlađa od mene.
Rođaci, prijatelji...Svi su došli vidjeti Novu Ženu. I nose joj poklone. Tu i tamo se netko sjeti i mene i donese mi neki poklončić.
U šetnji svi Je gledaju, hvale...Zanima ih koliko jede, kako spava...
Prije su svi pozdravljali mene, raspitivali se o meni, mene su hvalili, bila sam posebna, zvijezda, jedina...
Najgore je što mi svi govore da moram voljeti Novu Ženu, da ćemo kroz koju godinu biti prave prijateljice...A meni, Ona, ponekad, ide jako na živce...
Sva je cmoljava, balava i, ne znam zbog čega, svima je to preslatko.
Ja bih da nestane.
Zbog čega mu je bila potrebna Nova Žena...Ima mene...Buuuuuuuu!!!!!
Ne brinite, nisam «skrenula»...Uživila sam se u ulogu Kćeri kojoj će stići Braco ili Seka...
Kraljica će trebati dijeliti prijestolje. Zanima me kako će to prihvatiti.

Muškarac voli onu koja ga privlači.
Ženu privlači onaj kojeg voli.
Sjetila sam se, danas, te dvije rečenice. Naučila sam ih na predavanjima iz Psihologije intimnih odnosa.
Zvuče istinito.
Razmišljam, malo, o sebi, svojim vezama. S Mužem sam toliko dugo da mi se, ponekad, čini kako nije bilo veza prije njega.
A, opet, s druge strane, neke veze, čak i platonske, na meni su ostavile takav trag da su me, nepovratno, izmijenile.
Zbog njih sam ponekad bolja, nemirnija, tužna, vesela...I ne žalim, doista ne žalim niti zbog jedne.
Muž mi je rekao kako nikada ne bi mogao biti, u vezi, sa ženom koja ga fizički, seksualno, ne privlači. Ono-nema šanse.
Ja, pak, mislim, a to sam i potvrdila, da mogu biti s muškarcem koji me fizički ne privlači. Kroz upoznavanje, druženje, mi postane drag. Upoznam ga, svidi mi se što sam upoznala, zavolim ga..I počne me privlačiti.
Intelekt mi je sexy.
To mom Mužu nije jasno.
Iako sam, češće, padala na zgodne tipove koji su me fizički privukli, dogodilo mi se da ostanem PAF zbog nekoga tko, uopće, nije moj tip.
Da sada tražim dečka izgled mi ne bi bio bitan. Bolje rečeno, ne bi bio presudan.
Znači li to, gore navedeno, kako su žene stabilnije, kako vole trajnije?
Lako je naći nekoga tko te fizički privlači. Nestaje li, tada, ljubav prema pratnerici? Uostalom kada nekoga gledaš svaki dan izgubi svoju čar.
Ljubav je trajnija od privlačnosti.
Ne znam gdje se dogodio paradoks jer su istraživanja pokazala kako se žene lakše zaljube i odljube dok je, za muškarce, to dugotrajniji proces.
Neki dan je Muž upao u kupaonu baš kada sam se oblačila. Imala sam crni, čipkasti body i baš sam navlačila traperice (još stanem u spušteni struk : ) )...Reakcija je, naravno, bila pozitivna...Mmmmm..»Pozitivna» je preblagi izraz ; )
Kaže, meni, Muž, nešto u stilu:» Zbog čega, po kući, šetaš u trenerci, širokim majicama...Super si mi ovako». Ma, mislim....Mužu, dragi, jer je, doista, nespretno kuhati, spremati, trčati za Kćerkom u korzetu i uskim hlačicama...
Uostalom na to bi se brzo naviknuo pa bih trebala smišljati nešto drugo za željeni efekt.
Sve su lijepe cure, vani, kada ih vidiš sređene, u pomno odabranoj robi, frizuri, šminki...Šetaju li tako po kući? Čisto sumnjam.
I ljubavnice nose tangice, čipkice, čudesa...Ne vidiš je u bapskim gaćama koje dobro drže uložak kad imaju stvari...Ne vidiš je niti neizdepiliranu, osim ako se ne pališ na «čupave»...
Ma, da, ljubavnice i služe, samo, da budu lijepe i seksi za povremeno, ne zauvijek.
Ajme, nabrijala sam se na temu...Čula sam nešto o nekome što mi se nije svidjelo...
Ne, ne, nema veze s mojim Mužem...Imam nekoliko čipkastih bodija, zlu ne trebalo : )

Snijeg pada...
Neobična tišina.
Inače, uvijek, kroz prozor kancelarije dopire brujanje, zujanje, lupanje, škripanje...
Totalno OOOOOOMMM vrijeme!
Najrađe bih pijuckala čaj, grijala ruke na šalici, pustila neku laganu muziku i gledala kroz prozor, ali ne mogu. Radim.
Uzela sam kratku pauzu da vam se javim.
Ne pišem, nažalost, redovito. Na poslu pokušavam svaki trenutak iskoristiti za «nešto korisno».
Nakon objave mog novog stanja čisto sumnjam da ću još dugo raditi. Na određeno sam. Zbog toga, sada, slažem sve po abecedi, brojevima...Tako da se može snaći onaj tko dođe poslije mene.
Ja sam, inače, vizualni tip. Znam gdje mi što stoji po boji fascikle, po mjestu gdje je odložena i sl....Priznajem: kaotično za tuđe oko.
Kada dođem kući, ako mi Malena i Muž dozvole, zaspim oko osam, osam i pol...Samo me sasiječe umor. Jedva čekam drugo tromjesječje: tzv.zlatno doba trudnoće.
Btw, neki dan, na komentar kolege kako bih trebala početi razmišljati o drugom djetetu jer će Kćer, još malo, dvije godine, šefica je rekla «Ona će zatrudniti kada joj ja dam dozvolu!».
Eh, šefice, šefice, kada bi, samo, znala... : )
Ove dane moram ići vaditi krv. Baš me zanima što će reći na ispričnicu ginekologa...
Ma, i tako, planiram svih obavijesititi u dvanaestom tjednu trudnoće..Ako mi ranije ponudi ugovor na neodređeno, reći ću odmah...
Srećom ne povraćam. Jedem, svako toliko, male obroke...Pijem bijelu kavu da me malo «digne»..Inače imam nizak tlak..Funkcioniram, na poslu, normalno. Čak ulažem veći napor i više energije.
Kako je to jadno...S jedne strane se propagira veći natalitete, a s druge strane, trudnica, se osjeća kao da je nešto ukrala...Kao da radi nešto ilegalno. Kao da šefici nešto duguje jer je trudna...
A tek mlade mame ili mlade nevjeste prilikom zapošljavanja...Poslodavci bi trebali znati da se žena s djetetom bolje organizira, lakše nosi sa stresom i da ozbiljnije shvaća posao, jer neće lako dobiti drugi.
Izostanci? Ne mora ih biti. Ja sam, zbog Kćerke, sve skupa, izostala 2 sata s posla. Više su izostajale neudate kolegice.
Osim toga, koliko neudatima treba da zatrudne i da one otiđu na «komplikacije u trudnoće»?
Deset, petanest minuta...Možda više ako imaju sreće :)

Da mi je spavati....Ziiijevvv!
Kažu da je to normalno i da će proći, ali ja se osjećam, konstantno, kao da je jedanaest navečer i očajnički mi treba krevet, san....
Tako se nisam osjećala s Kćerkom.
Sjedim na poslu, ovo tipkam, pored mene, netaknuta, šalica kave...Da samo uzmem gut želudac bi mi izašao na nos.
Konstantna mučnina.
K tome, jutros, sam otkrila krvavi trag na gaćicama. Nadam se da nije ništa ozbiljno. Čut ću se s doktoricom.
Prva trudnoća je blažena.
Možeš odmarati, ležati, šetati, čitati...A moja mala zvrkica ne da mi ništa od toga.
Ja legnem na kauč, a ona će «Mama, budi se...Ne nanati...Hopa-cupa, mama!»..A meni želudac hopa-cupa.
Onda se, malecka, rasplakala s krokodilskim suzama «Mama ljuti mene!»...
Intervenira i Tata, ali uzalud, Ona hoće Mamu!!!
Razmišljam hoću li nešto pojesti, za marendu, ili ne...
Naručit ću topli sendvič...
Samo da ova letargija što prije prođe!!!

Bili kod doktorice. Kasnili...Uf, mrzim kasniti! Ne volim, bez veze, trošiti tuđe vrijeme. Htjela sam odmah zvati i reći da ću kasniti 15 minuta, ali me Muž spriječio uvjeravajući me kako ćemo doći na vrijeme.
Naravno, On je odgovoran za kašnjenje.
Odmah sam uletila kod doktorice. Krasna, ljubazna, zrači pozitivno...Odmah znaš da će sve biti OK.
Ispričala joj simptome, izjadala se, navela bojazni...
Ona će, mirno, sa smješkom «Hajmo se pogledati i ostaviti crne misli».
Skidam se, penjem se na «kobilu»...
Pipka me «Aha, opet gljivice...tipično za trudnoću. Uterus mekan...Trudnoća je pitanju...».
Pitam ja «Je li sve OK?». «Idemo pregledati ultrazvučno».
Vidim da je ozbiljna. Gledam ekran. Poznato mi iz prve trudnoće...Vidim plod...Kuca srce!!!!
Doktorica me pogladila po ruci «Evo našeg malog prijatelja ili prijateljice...Živahan je..Sve u redu...».
Oči mi se zasuzile...
Za svaki slučaj dala mi Dabroston jer sam, po njenim riječima «krhka» i «nježna», a i krvarila sam.
Čak su mi i spolni odnosi dozvoljeni : )
Kaže mi «Vidimo se za mjesec dana!».
Sve se, nekako, slaže...
Na proljeće bismo trebali biti u svom stanu, blizu none, blizu vrtića, škole, igrališta...
Prijatelj mi je rekao, ako dobijem otkaz, da će me prijaviti kod sebe, ima privatnu firmu, tako da ću dobivati, ipak nešto više nego na birou i tako to...
Pusa svima!!!

Mene je ova nemogućnost postanja iznervirala...A nije lijepo nervirati trudnice : )
Htjela sam vam, odmah, još suznih očiju napisati novosti.
Dakle, Muž kupio Baby check...Odmah sam išla piškiti u plastičnu čašu, umočila štapić, položila na ravnu površinu i....čekala. Nisam niti pročitala koja je crta kontrolna, a koja označava trudnoću.
Stajala sam iznad veš mašine, na kojoj je ležala «spravica» i čekala....Jedna roza, druga roza...
Ok, što znače dvije crte? Koliko roza treba biti? Je li previše blijeda?
Iskopala sam iz smeća uputstva...Pročitala o lažnim pozitivnim rezultatima... Gotovo nemogući.
Zagrlila Muža i plakala.
Onda su krenule dvojbe, trojbe, četvorbe....Pa zbog čega me steže, zbog čega taj ružni iscjedak, pa je li Kćer premala da bi imala bracu/seku, pa ja radim na određeno, pa možemo li to emocionalno i financijski i svakako...A sve, u meni, se smije tim pitanjima i zna da su ona normalna, i sve u meni zna da će sve biti baš kako treba.
Kćer voli male bebe. Pitali smo je ako bi ona jednu malu bebu da živi s nama, da nana s nama, papa cicu....A Ona će, k'o iz topa «Mama, odi kupi bebu!».
Imam trudnu prijateljicu i Kćer s ogromnim zanimanjem proučava trbuh. «Mama, tu nana beba».
Nismo još nikome, osim ja vama i kumi, Muž kumu, rekli za trudnoću. Čekamo potvrdu ginekologa. Ne želimo baku, nonu, didu, nonota, pranone...Dizati na noge. Kada bude sličica u ruci onda ćemo reći. Malena nas može «cinkati» jer tu i tamo pokaže moj trbuh i kaže «Beba»...Čuje naše razgovore i pamti.
Malo me frka zbog posla. Znamo kako u našoj državi prolaze mlade mame...Ja ću biti dvadesetdevetogodišnja mama s dvoje djece!!!!
Dobro pa radi nona sitterica. Planiram Kćer upisati u vrtić s 3 godine...Taman bi se taj događaj poklopio s prestankom porodiljnog....Lagano bih je navikavala. Nona, nadam se, ne bi imala ništa protiv čuvanja mlađeg....Ma, dugo je to razdoblje...Vidjet ćemo....
Kćer je dosta vezana za mene i očekujem ispade ljubomore...Opet, s druge strane, više ćemo se družiti nego sada...Možda mali braco/seka bude mirna beba (pošto je Kćer živahna za dvoje)....
Sve je to veliki, slatki, izazov!!!