Baš, nešto, razmišljam...
Dođe On, jedan dan, doma i kaže «Znaš, ja tebe volim, jako volim...Ali, znaš, uskoro će, u našu kuću stići Nova Žena...Voljeti ću vas isto..Svaku na svoj način...Zbog Njenog dolaska, vjeruj mi, uopće se neće promijeniti stvari između nas...I dalje ću biti tvoj Muž, kao i Njen...Doduše, u početku, će mi Nova Žena oduzimati dosta vremena..Potrebno joj je puno pažnje i malo vremena da se navikne na novi dom i na nas»...
Bunila se, ne bunila se, isto mi se piše. Nova Žena je na putu i, uskoro, će nam stići.
Došao je i taj dan.
Stvarno je umiljata i prekrasna. I puno mlađa od mene.
Rođaci, prijatelji...Svi su došli vidjeti Novu Ženu. I nose joj poklone. Tu i tamo se netko sjeti i mene i donese mi neki poklončić.
U šetnji svi Je gledaju, hvale...Zanima ih koliko jede, kako spava...
Prije su svi pozdravljali mene, raspitivali se o meni, mene su hvalili, bila sam posebna, zvijezda, jedina...
Najgore je što mi svi govore da moram voljeti Novu Ženu, da ćemo kroz koju godinu biti prave prijateljice...A meni, Ona, ponekad, ide jako na živce...
Sva je cmoljava, balava i, ne znam zbog čega, svima je to preslatko.
Ja bih da nestane.
Zbog čega mu je bila potrebna Nova Žena...Ima mene...Buuuuuuuu!!!!!
Ne brinite, nisam «skrenula»...Uživila sam se u ulogu Kćeri kojoj će stići Braco ili Seka...
Kraljica će trebati dijeliti prijestolje. Zanima me kako će to prihvatiti.
Post je objavljen 23.02.2005. u 13:04 sati.