Sretan Božić i Novu godinu, |
Pogled kroz naš prozor
Polako pada noć a s njom i tišina. Mjesečev srp naginje se kroz prozor a paučinasti oblaci premrežuju sivo nebo. Morskom površinom burin nestašno švrlja po nebeskom odrazu. Jedan jači ćuh vjetra donosi miris mora i borovine. Mjesečina se uznemirila na tren a onda opet pala u tišinu i mir...
Moj Zlatni i ja uživamo svake tihe večeri ovaj mir. Za to nam ne treba ni vikendica, ni vila pokraj mora. Ni boravak u hotelu. Čak nam ne treba ni novac, ni jedna jedincata lipa. Dovoljno je da izađemo na naš balkon ili se nalaktimo na prozor. Sa smiješkom u tišini uživamo, sa smiješkom se u tišini gledamo. Mi smo prekaljeni stari par. Dječji vrtić i antibiotici u ritmu s budilicom su za nama. Jednadžbe s dvije nepoznanice i sastavi s naslovom: Kako sam proveo praznike, su za nama. Akne i prve tinejđerske ljubavi su za nama. Lijepo nam je, more nam miriše kroz prozor, gledamo mjesečinu na morskoj površini i sitna bodulska svjetla preko puta. Mi smo prekaljeni stari par Nigdje nam više nije zabranjeno kasniti, osim ako to sami sebi ne zabranimo. Ne moramo trčati mrtvu trku s četiri rasporeda sati. Ne trebaju nam ceduljice i magnetići na vratima hladnjaka. Ne moramo panično brojiti kutije šibica iako smo ih ostavili izvan nestaškova dohvata. Blaženi mir. I miris borova s vjetrom. Mi smo prekaljeni stari par. Rat, bombe i skloništa su za nama. Nestašica vode, struje i sapuna su za nama. Prijemni ispiti, fakulteti, seminarski radovi, luda i rijetka literatura su za nama. Adolescentska lutanja, traženja i nalaženja su za nama. Lavanda i ružmarin na balkonu spokojno mirišu. Mi smo prekaljeni stari par Zvrrrrr, zvrrn, zvrn, zvrrrrrn ... zvoni zvono na vratima. Kroz odškrinuta vrata prohuji kovitlac zlatne kose. Nagazi me na žulj, didu pokosi preko koljena, i zapovjedi naša vragoljasta unučica: None ja ću sok! Dida ljujaj me! A onda, lukavica, ispali salvu: skuhaj none njokice, molim te , dida daj mi nove igrice, molim te , none idemo na kupanje, molim te , dida pokaži kompjutor, molim te , none želim zlatne cipelice, molim te , dida slikaj me, molim te , none pričaj priču, molim te , dida hajdemo šetati, molim te ... Molim te, prestani dijete moliti. Mi smo uzrujani stari par! P.s. Ako vam se tekst na momente čini odviše sladunjav što ću vam ja. I meni je pokatkad. Ali tako se Zlatnome iskupljujem za cinične životne stavove s kojima mora živjeti ako misli, a misli još uvijek, sa mnom podijeliti med i otrov do kraja! |
Mirisi, blato i timijan, brdski
Vrlo volim krimiće. One u kojima do zadnjeg ili skoro do zadnjeg ne možeš otkriti tko koga, jel sad ili prije. Pa su mi tako omilile i forenzičke serije. Zaista samo prva, majka svih ostalih spinova, vrijedi. I nešto malo Miami, kad više gledam arhitekturu i folklor mjesta, nego što pratim crvenokosog.
Što sam htjela reć, ah da, taman se sjednem da ću pogledati a oni zapale reklame. Deterđent sad miriše kao omekšivač, 2 u 1. Omekšivač osvježava mirisom kao lotos. Pa oblačići obavijaju miomirisom dom. Pa ona seksistička vješalica, ruglo ljudske mašte, al pali jer miriše... Sve takve reklame, naputci, ohrabrenja, navođenja, preporuke, in/out opaski ... ima li još koja riječ da sam zaboravila? Insomma nitko više ne smije mirisati po sebi nego samo po mirisima i to samo onima koje preporuča manekenka 1, manekenka 2, glumica s Oscarom i glumica bez Oscara, glumac koji govori engleski s latino naglaskom ... E da, Jja je kriva za sve, jer je svojim Prvim mirisom i svojom Smrdljivkom iz vlaka zapalila vatromet u mojoj glavi. Što nas je spopalo kao vrstu? Nitko više ne podnosi ni miris vlastita tijela a kamo li miris neke druge osobe. Ne govorim o smradu, većem ili manjem, to odavno nije opcija. Od kada su otkrivena svojstva sapunike u prapovijesti. U pećini!!! I drijenkov štapić kao četkica za zube! Doduše vele da su se naši djelomični preci, Iliri, kupali jednom godišnje, kad su hodeći za stokom prelazili rijeku. Potoci i vododerine su preplitki da bi se to moglo okarakterizirati kupanjem! Odonda se stanje popravilo. Pa su Rimljani izmislili i doveli do savršenstva terme, wellnes centre antičke civilizacije . Pa su ih Zapadnjaci zatvorili. Pod motom da čisto tijelo zagađuje duh ! Onda su Zapadnjaci, tumarajući istokom, načuli, a neki i oprobali, za wellnese bajnog Istoka! One iste rimske terme sada obložene plavom majolikom. Ispunjene mirisima eteričnih ulja. I Šeherazada je naveliko imala svoje prste u tome ! Ali mi smo Zapadnjaci temeljiti. Znamo bolje od svih kako se to radi! Toliko čak, da je svaki dom dobio vlastite terme ! Na wc sa ispiranjem trebalo je čekati nekoliko tisuća godina ali se isplatilo . Tu nam nije uspjelo preuzti tradiciju Istoka. Mohenjo Daro je predaleko i predavno. Svaki se dan najmanje jednom temeljito operemo i isperemo. Do guljenja kože. I dlaka. Osim onih na glavi. Prvo slijedi kemijski otrov za sprečavanje vonja pod pazuhom. Nakon toga obvezatni oblog od namirisane mašćobe! Da popravimo štetu koju smo sami nanijeli vlastitoj koži. I uklonimo svaki, pa i najmanji trag vlastitog mirisa. Blože sačuvaj da netko nanjuši moje feromone! Jedinim šmrkom me razotkrije ! Feromoni su, isto kao i otisci prsta, jedinstveni mirisni otisci svake pojedine osobe. Ima ih više vrsta no ovdje se spominju oni zaduženi za opstanak vrste! Ili da budem uljuđena, zaduženi za ljubav ! Gle čuda nalaze se u znoju i ... i ostalim otpadnim vodama . Reklamiraju naš zdrav genetski kod, poželjne nasljedne osobine, čak i dostupnost feromonski odgovarajuće žen(s)ke/mu(žjaka)škarca. Naklonosti između dvoje bude se s prvim, feromonskim, mirisima . Ako nismo obrijani, namazani, premazani i naliveni umjetnim mirisima. A jesmo. I dajemo lažne signale! Evo znanstveno dokazanog primjera: na osnovi feromonskih mirisa žene biraju dominantnog muškarca za oca potomstva, ali na temelju tih istih feromonona za hranjenje i odgajanje potomstva biraju "papučare". Oni su bolji roditelji! Naša vrsta radi na kemijski čip ! Možemo se podijeliti na mirisne tabore. Uniformirana vojska istomirisnika ! Taborska grupacija jednakomirisnica . Brrr koja oflaktorna zbrka. Ne znaš s kime govoriš, kome se udvaraš. Jesi li maloprije baš njoj rekao isto, pa se sad ponavljaš , ili si joj prešutio nešto misleći da si joj već rekao, pa da se ne ponavljaš . Ti bokca svi signali pobrkani. I svatko, ama baš svatko, dobije pogrešnog sumirisnika, ha! |
Prosinac, mjesec DarovinacNisam se ni okrenula evo prosinca. Naš mjesec tulumarenja. Što prijatelji, što pleme imamo od 4. do 31. puni program. Baš smo se natisnuli u tih 27 dana. Uz to još i Sv. Nikola, ponegdje Sv. Lucija, Božić i Nova godina. Dragi su mi ti dani, iako pokatkad nemam vremena ni uzeti zraka prije nego zaronim u pečnicu ili se penjem po prozorima:) Ima to i jednu dobru stranu. Naučila sam kroz godinu čuti kad neki dar u dućanu zaziva nečije ime i odmah ga smjestim kod kuće na policu čudesa! Tako su je nazvala moja djeca i nikada nisu prevrtali sadržaj. I njima su bila draga iznenađenja koja su se tamo skrivala! Volim darove primati i davati. Veselim se smišljati što ću nekome darovati. Koliko će ga razveseliti. Koliko je u skladu s sa njenim/njegovim zančajkama. I ova halabuka da je nevažna vrijednost dara, kao i da jest važna, potpuno je suluda i nepotrebna. Nema darovatelja koji ne očekuje uzdraje i nema darovanog koji se ne veseli daru i ne procjenjuje ga na različite načine i ne smišlja uzdarje . To je društvena igra koju igraju svi priznali ili ne! Jedini čisti dar tj. dar za kojeg ne očekujemo uzdarje, tvrde antropolozi, je onaj koji dajemo prosjaku. Ne slažem se s njima, jer i pri tome darivanju očekujemo, makar i podsvijesno, da nam se dar “broji” u dobra djela pa posljedično tome ... jel’ mora imati neki blagotvorni efekt na našu sudbinu, mora, bili smo dobri! Što kaže povijest o darovima i običajima darivanja? Ljudski rod od pamtivijeka poznaje darivanje i to u obliku tzv. „darovne privrede“. Najpoznatiji takav običaj je Kula prsten na Trobriandskom otočju. Ljudi putuju čamcima stotinama kilometara u jednom smjeru da bi darovali narukvice ili ogrlice od školjki, a u drugom da bi darivali same školjke. To su muški darovi. Ženski se sastoje od palmina lišća i suknji od palminog lišća. Svako uzdarje mora biti najmanje jednako vrijedno ili vrednije od dara, ali ne i bezmjerno vrednije, tako da na kraju kruga svi završe s podjednakim vrijednostima. Na ovakav način održavaju se i obnavljaju plemenske, prijateljske i obiteljske veze na velikim udaljenostima. Na drugom kraju zemaljske kugle u Sjevernoj Americi postoji običaj Potlatch kod raznih Indijanaca od kojih je kod nas po imenu poznato pleme Kwakiutl. Običaj se održavao prilikom kakvih važnih događaja i sastojao se od ceremonijalne gozbe, plesa i darivanja. Time su učvršćivane veze unutar grupa i među grupama u plemenu. Obitelj domaćin isticala je svoje bogatsvo i snažila svoj dobar glas i položaj time što je darivala svoju imovinu učesnicima gozbe i time uvjetovala uzdarje kad darovani budu držali svoj Potlatch! U principu dar je predmet koji darovatelj daruje drugoj osobi ne očekujući uzdarje. Uz dar je pupčanom vrpcom vezan identitet darovatelja, on na nekoj razini i jest darovatelj! Ta sposobnost predstavljanja osobe darovatelja daru daje moć, jer u daru nije samo vrijednost dara već i „vrijednost“ darovatelja. „Vrijednost“ njegove ljubavi i poštovanja, zahvalnosti i radosti... I svaki put kad pogledate ili upotrijebite dar, veza između nje/ga i vas se obnavlja i učvršćuje. To mu je osnovna svrha. To pak pobuđuje poriv k uzdarju. Dragocjeniji dar iskazuje jaču ljubav i veće poštovanje. Da ne biste shvatili krivo, pišem o darovima. Ono što se poklanja zbog koristoljublja - nisu darovi već mito!!!Darove dijelimo na one kojima izražavamo osjećaje i darujemo ih zato što nekoga volimo, poštujemo, osijećamo zahvalnost, pobožnost .. Ovi su bliži pojmu “čistog dara”, mada i za njih vrijedi pravilo što skupocjeniji to bolji. I običajne darove darovane prigodom raznih događaja: svetkovine vjenčanja, vjerskih običaja, majčina dana, darovi solidarnosti ... Premda, kako naša stvarnost izgleda, mišljenja sam da naši pirevi više naginju “darovnoj privredi” – gift economy- kako se to u antropologiji zove, nego čistim darovima. Što više uzvanika, i to “važnih” uzvanika to veći darovi i veće obveze uzdarja. Često tamo možemo vidjeti stvaranje obveza a da prije toga nikakvih veza, osim površnog poznanstva nije ni bilo. Pa time zapravo ne učvršćujemo vezu s nekim već ga primoravamo na vezu s nama. I tako moj svijete, istina je da volimo darove. Istina je da vrijednošću dara pokazujemo jačinu svojih osjećaja i čvrstoću naših veza i kakvoću uzajamnosti. Tako kaže ljudska povijest, tako pokazuju i današnji običaji. Zato se nemojte sramiti i nepotrebno obuzdavati. Darujte svojim bližnjima najskupocjenji dar koji možete darovati. To znači tri, a ne jednu ružu, ako vaš novčanik podnosi toliko naprezanje. I zaboga, ne 12 ruža ako možete darovati najviše pet! Ona/j kome darujete zna da je tih pet ruža najviše što ste mogli darovati i prema tome iskazali ste ljubav koju osijećate u punoj mjeri. Naučite darivati, upoznajući svoje bližnje, njihove sklonosti, radosti i stremljenja. Razveselite djecu , ljubite suprugu/a, zahvalite roditeljima, poštujte prijatelje. Pokažite im to darovima. Naučite primati darove, shvaćajući vaše bližnje i njihove misli i osjećaje. Izrazite radost zbog posvećene pažnje, pokažite nježnost zbog iskazane brižnosti, iskažite poštovanje zbog uloženog truda. Zahvalite na darovima i pokažite to uzdarjem! Darujte i budite darivani u mjesecu Darovincu! P. S.: Ni ostali mjeseci nisu na zabranjenoj listi! |
< | prosinac, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |