Pregled posta

Prosinac, mjesec Darovinac

Nisam se ni okrenula evo prosinca. Naš mjesec tulumarenja. Što prijatelji, što pleme imamo od 4. do 31. puni program. Baš smo se natisnuli u tih 27 dana. Uz to još i Sv. Nikola, ponegdje Sv. Lucija, Božić i Nova godina. Dragi su mi ti dani, iako pokatkad nemam vremena ni uzeti zraka prije nego zaronim u pečnicu ili se penjem po prozorima:)
Ima to i jednu dobru stranu. Naučila sam kroz godinu čuti kad neki dar u dućanu zaziva nečije ime i odmah ga smjestim kod kuće na policu čudesa! Tako su je nazvala moja djeca i nikada nisu prevrtali sadržaj. I njima su bila draga iznenađenja koja su se tamo skrivala! Volim darove primati i davati. Veselim se smišljati što ću nekome darovati. Koliko će ga razveseliti. Koliko je u skladu s sa njenim/njegovim zančajkama. I ova halabuka da je nevažna vrijednost dara, kao i da jest važna, potpuno je suluda i nepotrebna. Nema darovatelja koji ne očekuje uzdraje i nema darovanog koji se ne veseli daru i ne procjenjuje ga na različite načine i ne smišlja uzdarje . To je društvena igra koju igraju svi priznali ili ne!
Jedini čisti dar tj. dar za kojeg ne očekujemo uzdarje, tvrde antropolozi, je onaj koji dajemo prosjaku. Ne slažem se s njima, jer i pri tome darivanju očekujemo, makar i podsvijesno, da nam se dar “broji” u dobra djela pa posljedično tome ... jel’ mora imati neki blagotvorni efekt na našu sudbinu, mora, bili smo dobri!
Što kaže povijest o darovima i običajima darivanja? Ljudski rod od pamtivijeka poznaje darivanje i to u obliku tzv. „darovne privrede“. Najpoznatiji takav običaj je Kula prsten na Trobriandskom otočju. Ljudi putuju čamcima stotinama kilometara u jednom smjeru da bi darovali narukvice ili ogrlice od školjki, a u drugom da bi darivali same školjke. To su muški darovi. Ženski se sastoje od palmina lišća i suknji od palminog lišća. Svako uzdarje mora biti najmanje jednako vrijedno ili vrednije od dara, ali ne i bezmjerno vrednije, tako da na kraju kruga svi završe s podjednakim vrijednostima. Na ovakav način održavaju se i obnavljaju plemenske, prijateljske i obiteljske veze na velikim udaljenostima. Na drugom kraju zemaljske kugle u Sjevernoj Americi postoji običaj Potlatch kod raznih Indijanaca od kojih je kod nas po imenu poznato pleme Kwakiutl. Običaj se održavao prilikom kakvih važnih događaja i sastojao se od ceremonijalne gozbe, plesa i darivanja. Time su učvršćivane veze unutar grupa i među grupama u plemenu. Obitelj domaćin isticala je svoje bogatsvo i snažila svoj dobar glas i položaj time što je darivala svoju imovinu učesnicima gozbe i time uvjetovala uzdarje kad darovani budu držali svoj Potlatch!
U principu dar je predmet koji darovatelj daruje drugoj osobi ne očekujući uzdarje. Uz dar je pupčanom vrpcom vezan identitet darovatelja, on na nekoj razini i jest darovatelj! Ta sposobnost predstavljanja osobe darovatelja daru daje moć, jer u daru nije samo vrijednost dara već i „vrijednost“ darovatelja. „Vrijednost“ njegove ljubavi i poštovanja, zahvalnosti i radosti... I svaki put kad pogledate ili upotrijebite dar, veza između nje/ga i vas se obnavlja i učvršćuje. To mu je osnovna svrha. To pak pobuđuje poriv k uzdarju. Dragocjeniji dar iskazuje jaču ljubav i veće poštovanje. Da ne biste shvatili krivo, pišem o darovima. Ono što se poklanja zbog koristoljublja - nisu darovi već mito!!!Darove dijelimo na one kojima izražavamo osjećaje i darujemo ih zato što nekoga volimo, poštujemo, osijećamo zahvalnost, pobožnost .. Ovi su bliži pojmu “čistog dara”, mada i za njih vrijedi pravilo što skupocjeniji to bolji.
I običajne darove darovane prigodom raznih događaja: svetkovine vjenčanja, vjerskih običaja, majčina dana, darovi solidarnosti ...
Premda, kako naša stvarnost izgleda, mišljenja sam da naši pirevi više naginju “darovnoj privredi” – gift economy- kako se to u antropologiji zove, nego čistim darovima. Što više uzvanika, i to “važnih” uzvanika to veći darovi i veće obveze uzdarja. Često tamo možemo vidjeti stvaranje obveza a da prije toga nikakvih veza, osim površnog poznanstva nije ni bilo. Pa time zapravo ne učvršćujemo vezu s nekim već ga primoravamo na vezu s nama.

I tako moj svijete, istina je da volimo darove. Istina je da vrijednošću dara pokazujemo jačinu svojih osjećaja i čvrstoću naših veza i kakvoću uzajamnosti. Tako kaže ljudska povijest, tako pokazuju i današnji običaji.
Zato se nemojte sramiti i nepotrebno obuzdavati. Darujte svojim bližnjima najskupocjenji dar koji možete darovati. To znači tri, a ne jednu ružu, ako vaš novčanik podnosi toliko naprezanje. I zaboga, ne 12 ruža ako možete darovati najviše pet! Ona/j kome darujete zna da je tih pet ruža najviše što ste mogli darovati i prema tome iskazali ste ljubav koju osijećate u punoj mjeri.
Naučite darivati, upoznajući svoje bližnje, njihove sklonosti, radosti i stremljenja. Razveselite djecu , ljubite suprugu/a, zahvalite roditeljima, poštujte prijatelje. Pokažite im to darovima. Naučite primati darove, shvaćajući vaše bližnje i njihove misli i osjećaje. Izrazite radost zbog posvećene pažnje, pokažite nježnost zbog iskazane brižnosti, iskažite poštovanje zbog uloženog truda. Zahvalite na darovima i pokažite to uzdarjem!
Darujte i budite darivani u mjesecu Darovincu!
P. S.: Ni ostali mjeseci nisu na zabranjenoj listi!


Post je objavljen 03.12.2006. u 09:49 sati.