Ljeljin izvor

Piše Rudarka da leti u Firencu. Zavidim joj ljuto i žuto. U pamet mi dođe moje guštanje po Firenci. Izvještaj o njenom čitati ćemo uskoro. Ovo je samo anegdotica s Ljeljinih landranja .
Bilo je pustopašno! Autobus je kretao iz grada kojem Londra nije ravna. Onda potkovastom rutom oko Jadrana, usput kupeći putnike, do druge strane u brežuljkastu Toskanu. Sve ženskinje na stručnom putovanju. U širokim nabranim suknjama do poda, zlatnih sandala, napiturane od glave do pete. Spremne potrošiti zadnju liru skrivenu u potpetici. Za mlađe i najmlađe: to vam je novac koji su Talijani koristili prije eura i poskupljenja
Imale smo i vodičku sobom, vještu brbljavicu, sve je propise o carinjenju znala, kao i o izbjegavanju iste. Upute o tome gdje i kako sakriti blago pred carinicima bile su iscrpne i temeljite.
Prvi dan u Firenci bio je proviđen talijanskom vodičkom i obilaskom grada. Santa Maria della Fiore (katedrala) zatvorena radi popravaka, kružimo trgom oko nje i vodička melje, bruji. I pitam ja s kojeg kantuna se vidi Donatellov Zuccone? I veli ona da to nije za nas! Capra! Odvede nas brže bolje u Bibliotecu Laurenzianu. Izmelje datume, imena dva, ajmo, gotovo, vanka! Pitam ja, a papirusi, a Vergilije a Bocaccio!!! Nije to za vas. Odbrusi capra i krene van.
Popodne sastanak s caprom u crkvi Santa Croce! Opet brabonja, datum, širina, visina i dužina crkve. Ima krstionicu, ima freske. Finito, veli ona. A Giottove freske? pitam ja! Nije to za vas, i sebi u bradu, slavi! Capra nijedna! Ostavim ja kozu i sve ovce s njom i odoh svojim putem.
Dok su dame birale rižu, mjerkale sireve, njušile kafu, isprobavale cipele, ja sam s knjigom u ruci obašla cijelu Firencu. I Giotta, i Donatella, i Michelangela na bis, i Ognissanti s Botticelijevim freskama , i Uffici i Arno i Ponte Vecchio. Za večerom sam na zahtjev trgovačkog auditorija opisivala što sam sve vidjela i gdje sam sve bila. Moje se druge čudom čudile čega sve ima u Firenci osim sira i kafe. Isto su mi zamjerile što uludo trošim vrijeme
Predzadnjeg, kišnog, dana dok su one harale sijenskom robnom kućom pronašla sam najbolju knjižaru u gradu. U dijelu Firence gdje turisti rijetko zalaze. U prizemlju sam odmah pazarila više od deset naslova. Na katu još toliko. Na kraju sam dobila ključ od Dipartimento dell'arte, gdje sam na miru provela cijelo popodne čitajući, uzdišući, i prebrojavajući koliko još lira imam i mogu li kupiti još ovu, pa onu knjigu ili možda onu tamo. Bogme, bio je popriličan knjižarski ceh !
Krenusmo natrag. Autobusom sipi riža kao na svadbi, vonjaju sirevi odozgo, odozdo i u sredini. Zrna kafe puckaju pod nogama.
Nakon posjete carici Teodori u Ravenni nastaje strka. Valja izbjeći carinjenje pod svaku cijenu. Dozvoljenu ili ne! Riža se presipa iz kutija u vrečice, sirevi se premataju, mortadela sjecka i dijeli na više porcija po autobusu. Čepovi i poklopci na kozmetici odvaljeni, lica i ruke namazani "načetim" kremama. Čak su i razverđinali nekoliko boca s vinom. Odjeći su posmicane etikete, cipele zamazane blatom , nova odjeća zgurana i zgužvana po zakucima torbi i kofera. Kako ja ništa vrijedno spomena nisam kupila , zamole me da uzmem nešto dječje robe. Ajde, vazda padam na djecu, neka bude.
Nakon šušura i mušura stigosmo do slavne Kozine.
Carinici mrki, ljuti, glasno se deru, prijete štrajkom . Ko bi reć da se ovi Slovenci mogu tako derat? Ko bi reć da bi htjeli štrajkati!? Ajme nama, di smo baš sad intrali na carinu. Ajde, veli fant, svi van, sa svom prtljagom na banak, svak pored svojih torbi. Na parove razbrojs, jedan, dva, jedan, dva...
Jesam spomenula da autobus vonja sav po raznim prehrambenim delicijama? Ma samo su po mirisu mogli rebnut carinu i ne bi ništa falili. Ali ne, hajd na vjetar vani i pokazuj crevca.
Sve u strahu i za svadbenu rižu, babinu kafu i kumin sir, gurkajući i snebivajući se tako, izguraše me na početak dugačkog banka. Prva! A dobro, prije će sve bit gotovo. Pa ko živ ko mrtav! I veli mrki fant: Vaši koferji? Otprite! Otvorim kovčeg a ono knjige. Uredno bi u tri reda stale da nije carinik su dvije ruke zaronio u kovčeg i ispadne ih par na banak. Jedva se pomaknem pod zmijskim pogledom i pokupim jadnice. Gleda fant malo knjige, malo mene, pa opet malo knjige. Gleda me fant, podigne obrvu u pravcu torbe i veli: Otprite. Povučem patent, a ono opet knjige u dva sloja. Bila je i jedna Burda! I počne se carinik ceriti , pa smijati , pa razjapi žvale i stane urlikati od smijeha. Zove svoje fantje nek dođu vidjeti čudo. Jedna nora ženska same knjige ima. Svi carinici u smjeni izredali redaljku na mojim knjigama! Svaki virnuo i pipnuo da se uvjeri da ne sanja. Toliko im je bilo smiješno i zabavno da su zaboravili na Index librorum! Jesam im uljepšala dan, svima! Kaj pa je, so ženske dalmatinke, ne ...
Pa nisu to prve knjige koje vidite u životu!? Valjaju se oni i dalje od smijeha, jedan odbrusi nešto šefu i nastavi se kreveljiti dok onaj prvi ne podvikne, sve smijući se: No, no zaprite in zemite si koferje in nazaj v autobus knjigoljupke.
Zgrabih žustro svoje knjige, one svoju kafu i rižu pa bježi.
Pa kad netko reče da knjige nisu korisne!

Hvata me panika! Na mom blogu tamo desno u boksu niz imena meni dragih blogerica/a. Malo, malo jedno ime više ne piše. Još malo, malo, pa nestane cijeli blog. Lista sve tanja. Ima još blogova koje volim čitati, jako. Ali me sad strah da ne prestanu pisati ako ih usidrim tamo desno. Sve me nekako grize savijest da sam ih urekla?! I to baš sad kad sam dobila veliki rođendanski dar: lap top. I veli Zlatni: Eto, sad se možeš blogirati do mile volje!!! Da blogirati! Ublogirati do zadnjeg tračka svijesti!
Ne voli Zlatni kupovati. Ne voli razgledati po butigama u potrazi za najboljim rješenjem. Mrzi kad mora uspoređivati cijene. Ne voli ni misliti na kupovinu. Mrzi pomisao da mu treba nova stvar. Bijesni prilikom spomena potrebe za kupovinom. Pjeni se na liste, papirnate i ine. Ljut je kad otkrije da je potrošio pjenu za brijanje i da mora po novu. Zaškarpuni kad mora obući cipele da ode do butige. Mjesecima se naganja oko termina za kupovinu košulje. Ma bi ja to sama obavila, ali je stiglo obavještenje da na ove nove kravate treba košulja s posebnim ovratnikom?! I radije hoda sa šupljim cipelama nego da ode u butigu. Nije škrt. Ako će to netko drugi obaviti umjesto njega dat će on i dvostruko, bez oklijevanja.
Zašto on mora misliti o tako glupim stvarima? I gubiti vrijeme na budalaštine. Neš' ti ko' da je Rockfeller pa gubi sto tisuća dolara u minuti.
Taj mrzitelj trgovanja našao je vremena da pronađe pravi komp, da ubaci potrebne programe, da ugovori bežični spoj na internet, organizira puntamenat inženjera, kompa i interneta, da sve to upakira, stavi čak i fjok :)))
Crvić radi i ne da mi mira.
Grize, gricka ... jel' to meni dragi veli: Ostavi me na miru? Ne diraj moje krpice?

Sinoć sam gledala film. Kill Bill 1! Vidjela sam uzbuđene tekstove kad je izašao. Pohvale! Popis glumaca nije loš. Ni redatelj, ni ostalo. I gledam, gledam i ne vjerujem očima! Od filma prave strip. A ne, ne mislim ovom rečenicom da prebacuju sadržaj iz jednog medija u drugi. Iako to čine samo u obrnutom smislu. Točnije je reči da film prave na način stripa. To je kao da pravim štrudel od jabuka načinom i mirodijama za pitu zeljanicu!!!
Jesam ljubitelj stripa. Crni mačak, Alan Ford i Asteriks tri su sasvim različita načina izražavanja ali moji ljubimci među stripovima. I dan danas dio mog društva nosi nadimak: Braća Dalton Ne što nema priče, ne što glumci ne glume već samo pokazuju koliko dugo mogu držati lične mišiće nepokretnima, ne što su scene besmislene, u svim tim izljevima kečapa stakleni pod je kristalno čist i proziran već ni priča ne drži vodu. Ma nema je!!! Motivacija lebdi u zraku. "Umjetničko" prenemaganje od početka do kraja.
Crvić kopka i ne da mi mira pomisao da autor prezire gledatelje.
Grize, gricka ... jel' to veli: Vidite koliku idiotariju vam mogu prodati? Glupani bolje niste ni zaslužili!

Eto, partili su!
Tić sa svojim vječnim smiješkom . Svakome se dobrodušno smije i u svačije ruke rado ide. A ne, ima on svoje ja. Samo probajte eksperimentirati s njegovom papicom! A kako se tek sestri smije. Njihov odnos je poseban. Na njen glas je s burnim veseljem reagirao već u pupi. I tako je i dan danas. Čuje li samo glasak ili osjeti njen miris oko mu zaiskri, odmah je spreman na nove huncutarije. Potezanje kose, žvakanje medvjedića, lupanje nogama, isprobavanje glasnica...
Tajfunić se polako pretvara u sinjorinicu . Oduvijek je to dijete voljelo krpice i neizbježnu roza boju. Ali to postaje pomalo nepodnošljivo, ta opsesija ružičastim. Našli smo i tome lijeka, bar privremeno. Ustanovili smo da joj otrovna travnato zelena stoji genijalno. Pa da, dijete je plavo s plamenim odsjajem. S pjegicama i svime što uz to ide. Biti će belaja kad odraste . Boljeznam će morati uvesti naoružanu gvardiju!
Malavelika je postala smirena mlada žena. Vidni pomak na bolje. (Misli mama, uvijek ko kobac spremna zaštiti svoje ptiće, koji to više nisu, luda ženska glavo) Vratio joj se njen humor.
Ne, Prijestolonasljednik nije doveo Gospođicu , ako ste se to pitali. Mišljenja je, da njega u slijedećih par godina očekuju velike turbulencije, pa ne bi htio nikome davati lažnu nadu. Pošteno.
Uglavnom ovih petnaest dana, osim uobičajeno oko delicija krutih , tekućih i onih u mezzo agregatnom stanju, život nam se vrtio oko najmlađeg člana. Guza mu je malko svojeglava i nekoliko puta na dan napetost raste i pada u pelenskom području ! Otkrio je čari šetnje! Prvi dan je prespavao skoro cijelu šetnju. Drugi pola a treći, i sve ostale dane, bio je budan. Da mu ne bi štogod promaklo. Huncut jedan!
A onda se pomalo razčistila atmosfera. Prvo je Prijestolonasljednik krenuo natrag u metropolu. O da, jedna od turbulencija! Zatim je naša južnjačka „čerga“ krenula svojim putem.

Naveče, s nogama na tamburinu i glavom u oblacima pijuckamo vino nas dvoje i ... sram vas bilo ako ste što maliciozno pomislili!

Sve se svodi na Timona Atenjanina:

Jednu večer Timon Atenjanin pije bevandu sa svojim pajdašem.
Nakon podulje tišine, i poviše kantarosa vina, veli mu pajdo: Kako je dobro, nikoga nema! U to ime živio!
Timon će na to: Živio! Da ni tebe nema, bilo bi savršeno!

Ode jučer i Zlatni u metropolu.

Vidim da vas je moj prošli post vezao lancima pedestogodišnje zbrke. Da se malo iskupim proslijeđujem zato ovaj lanac. Možete glasno njime zveckati!
Pjesmo, Pjesmo, da imam samo malo više sluha pa da ti vratim milo za drago. Ovako me morate memerirati

1. Dok ne pročitam knjigu ne jedem, ne pijem i ne spavam. Dobro, dobro, jedem, malo.
2. More je moj element, sve dok vidim dno.
3. Nema tice do prasice, a ni pripadajuća jabuka nije za bacit
4. Do rata bila sam od dvije riječi, danas sto u minuti su mi malo.
5. Ohola sam, uvjerena da sam ja ja i kad sjedim na prijestolju i na "prijestolju"!

A sad vi dolje, dragi moji, nastavite memetu. Vaš vlastiti post i izbor vaš je:
a) pet stvari koje nismo znali o vama
b) pet aplikacija koje su promijenile vaš svijet

Atlantik
Da Vinci
JJA
Monoperajanka
Seoska idila

I da proslijedite lanac sv. Meme na slijedećih pet blogera/ica

UPDATE, bolje rečeno ispravak i to debeli

Budući da sam krivo shvatila i tako navela da i moji štioci naopako shvate meme evo kratkog prijevoda definicije:

Meme (čitaj miiim) jedinica kulturne informacije, u obliku nekog ponašanja ili ideje, koja se prenosi verbalno i opetovanim izvođenjem od jednog uma (osobe) ka dugome umu (osobi).
Laički rečeno ideja koja se širi, prenosi iz generacije u generaciju i s vremenom mijenja oblik i značenje slično kao geni. Znanstvena disciplina koja proučava meme zove se memetics prema paru: gen : genetika imamo onda par meme : memetika.
Postavke je razvio svima nama znani Richard Dawkins u knjizi "Sebični gen", iako osnova svega toga dosiže u antiku čak! Na to ga je navela Darwinova teorija o evoluciji živih bića, a Dawkins smatra da i ljudske kulture evoluiraju.

Zaključak: Darwin je kriv za sve :)))

Na Wikipedii pod natuknicom: meme - imate daleko opširnije razrađen pojam i sve što uz to spada, pa tko voli nek izvoli :) izgleda da sam uspjela staviti i link!

meme

Živjele jednom davno tri morske vile, tri posestrime. Tri morske vile imenjakinje bosim nožicama šljapkale plićakom. Tri posestrime na istoj poljani tanac vezle i sudbe plele. Tri imenjakinje, jedna crnokosa, jedna plavokosa, jedna crvenokosa, zagledale se u jednu slavensku dušu s Baltika, sinjih očiju sjevernog mora. I nekada davno, prije pedesetak godina, počupale se tri vile imenjakinje oko plava oka. I jedna bi odabrana, druga bi prijateljica , i treća bi odbačena . Kako je život tekao dalje to je sadržaj neke druge priče a ovdje je dostatno reči da su radile isti posao u tri susjedne sobice. Cijelih njihovih života do zadnjeg zločestog daha, do posljednje kapi krvi i prve mirovine.

Ovo je iskaz svjedoka :

Po povratku na posao pala sam sa stolice. One radne, navodno ergonomske. Ma samo slikovito rečeno, ne trebate se brinuti . U tri sobe radimo nas pet. 1 + 1 +3! Ono 1+1 nema veze s radnim procesom već je rezultat datuma zapošljavanja , samo je sudba bacila kockice tako! A u onoj + 3 = zajednička soba za tri, mlade i ne više tako mlade, gracije + još tri osobe na pola radnog vremena svaka = to je zapravo pet u svakom trenutku ! Mislim, ima nas preko 300 ali najbliža radna okolina, nas pet do osam.
Peta, posljednja od tri vile imenjakinje, ode u mirovinu. Prva (nasljednica radnog mjesta i prva kolateralna žrtva, ali i žustra pletilja mrsiteljica) sazna preko gluhog telefona dan poslije!
Izšulja se Peta bez riječi! Bez oproštaja! Potajice! I pošalje Četvrtoj (nasljednica drugog radnog mjesta i druga kolateralna žrtva) ključe od radne sobe i stola. Tajom, kući! Polako, nekom prije nekom poslije, počinje svitati. Fatalna ljubavna priča nakon pedest godina dobiva epilog. Kakva Scarlett, barem se dvadeset ljudi i žena tijekom godina žestoko dohvatilo, a nekoliko i pogubilo glave, radi tog Homme fatal! Zapravo više nitko, osim rijetkih, ne zna uzrok svemu tomu . Ta je svađa (sada svedena samo na dvije nasljednice radnih mjesta(!)) neznanim načinima i krivudavim putevima sudbe klete stigla do 2007. godine!!! U zajedničku sobu. I Četvrta, najmlađa, jedne noći preseli iz zajedničke u novu sobu . Ne, ne radimo u smjenama! Ostavi za sobom vlastiti radni materijal. I radni materijal se začarobira u novu sobu zaslugom kolegica, pola rođendanski, pola novogodišnji poklon! . I bi Četvrta uvrijeđena ! Ona bi radila u samo svojoj radnoj sobi. Po radni materijal bi dolazila u zajedničku sobu . Kad god joj treba . Kad joj puhne . Kad joj se ćakula . Tako bi sebi stvorila potrebne idealne radne uvjete. A zajednička soba bi postala autobusni kolodvor . Pa bi lijeva strana jednadžbe s početka teksta izgledala ovako: 1+1+(1+3+3), a desna ovako:

E onda je mala Perica dreknula: DOSTA!
Hehehe, zna se koja je mala Perica, mala od oke!
I još:

Reorganizacija!

Četvrtoj evo njena sobica. Hoće biti sama svoja gazdarica , da joj nitko ne zabada nos , pa evo joj samostalnog posla i sama odgovara za zasluge i nema više vađenja na radne (ne)prilike ! Neodvisna država Četvrta!
Onih 3x1/2 odlazi na druge geografske širine . Nije Mongolija, tu negdje!
Zajednička soba pada u zapanjenu tišinu. Zabrinuta i nesklona noćnim avanturama, a i to joj je jedino zajedničko. Što se može napraviti od jedne averzije? Nakon južnjački temperamentne rasprave, upadica i dobacivanja međusobnog ona, mrska zajednička soba, reagira kreativno. Ipak nismo za baciti! Čuli smo mi za timski rad. Danas je to svaka druga riječ u The Economistu! Znate ono, jedan raširi list papira, drugi pljune u sredinu, treći presavije list papira preko pljuvačke a četvrti zagladi rukom sve to! Odlučili mi i proglasili se timom. A nije baš tako jednostavno ali nam je pošlo za timom . Tri bezvoljne mačke dok si rekao miš preobražavaju se u tri lavice. Sjajnog krzna i njegovanih pandži na gotovs ! Svaka radi jednu fazu posla , koju najbolje zna, koju najviše voli ! I stvarno je rezultat bolji. Trebati će redovito čitati one engleske novine :)))
Da zaključim: tajne operacije su vrlo zanimljive i uzbudljive . Nepredvidljive ! I jer su tajne, i dobro planirane, i munjevito izvedene imaju dobar rezultat! !
Natprosječan za one protiv kojih su vođene!

Svim svojim blog prijateljicama i prijateljima čestitam novu godinu i želim vam puno sreće a naročito zdravlja u
2007.

Posebno vam želim strpljenja s blog editorima!

Blogeditorima pak zahvaljujem što su me, ovakvog spamera kakav jesam, onemugućili da vas i dalje napastvujem.
Ako budu uspješni osloboditi ću vas i od potrebe čitanja ovog bloga.