Ljeljin izvor

Eto, partili su!
Tić sa svojim vječnim smiješkom . Svakome se dobrodušno smije i u svačije ruke rado ide. A ne, ima on svoje ja. Samo probajte eksperimentirati s njegovom papicom! A kako se tek sestri smije. Njihov odnos je poseban. Na njen glas je s burnim veseljem reagirao već u pupi. I tako je i dan danas. Čuje li samo glasak ili osjeti njen miris oko mu zaiskri, odmah je spreman na nove huncutarije. Potezanje kose, žvakanje medvjedića, lupanje nogama, isprobavanje glasnica...
Tajfunić se polako pretvara u sinjorinicu . Oduvijek je to dijete voljelo krpice i neizbježnu roza boju. Ali to postaje pomalo nepodnošljivo, ta opsesija ružičastim. Našli smo i tome lijeka, bar privremeno. Ustanovili smo da joj otrovna travnato zelena stoji genijalno. Pa da, dijete je plavo s plamenim odsjajem. S pjegicama i svime što uz to ide. Biti će belaja kad odraste . Boljeznam će morati uvesti naoružanu gvardiju!
Malavelika je postala smirena mlada žena. Vidni pomak na bolje. (Misli mama, uvijek ko kobac spremna zaštiti svoje ptiće, koji to više nisu, luda ženska glavo) Vratio joj se njen humor.
Ne, Prijestolonasljednik nije doveo Gospođicu , ako ste se to pitali. Mišljenja je, da njega u slijedećih par godina očekuju velike turbulencije, pa ne bi htio nikome davati lažnu nadu. Pošteno.
Uglavnom ovih petnaest dana, osim uobičajeno oko delicija krutih , tekućih i onih u mezzo agregatnom stanju, život nam se vrtio oko najmlađeg člana. Guza mu je malko svojeglava i nekoliko puta na dan napetost raste i pada u pelenskom području ! Otkrio je čari šetnje! Prvi dan je prespavao skoro cijelu šetnju. Drugi pola a treći, i sve ostale dane, bio je budan. Da mu ne bi štogod promaklo. Huncut jedan!
A onda se pomalo razčistila atmosfera. Prvo je Prijestolonasljednik krenuo natrag u metropolu. O da, jedna od turbulencija! Zatim je naša južnjačka „čerga“ krenula svojim putem.

Naveče, s nogama na tamburinu i glavom u oblacima pijuckamo vino nas dvoje i ... sram vas bilo ako ste što maliciozno pomislili!

Sve se svodi na Timona Atenjanina:

Jednu večer Timon Atenjanin pije bevandu sa svojim pajdašem.
Nakon podulje tišine, i poviše kantarosa vina, veli mu pajdo: Kako je dobro, nikoga nema! U to ime živio!
Timon će na to: Živio! Da ni tebe nema, bilo bi savršeno!

Ode jučer i Zlatni u metropolu.