Ljeljin izvor

Cordelia me prozvala. Da objasnim nadimak i naziv bloga. Nemam ništa za, kao ni protiv ovakvih "lanaca".
To pridonosi juicy štimungu bloganja! Malo pikanterije. Ili malo manje. Već prema temperamentu
Elem, Ljelja obožava cvijeće. U fazama. Jedno vrijeme ljubim orhideje, drugo tratinčicu. I tako u nedogled. Koliko god vrsta cvijeća ima. I boja. fazna Ljelja
U vrijeme sazrijevanja odluke (da se držim bilinstva i bilinstvu pripadajućih izraza) da otvorim blog ludovala sam za irisima. Prelistala sam internetom sva moguća društva ljubitelja perunika. Samo u Engleskoj ih ima... o joooj što sam sve tada vidjela... sline su mi curile za bojama i oblicima. Kod nas raste 12 vrsta samoniklih perunika! Jeste li znali da kod nas rastu dva endema: iris illyrica s obale Dalmacija


ljekovito, ljekovito




i iris croatica s kopna Medvednica








U ovoj posljednjoj perunici uživali su i Japanci!
U svakom slučaju i iris i perunika su bile zauzete. Čvrsto u naručju bloga. Nema načina da ih zavedem i odvedem sa sobom! Tako švrljajući blogom i knjigama dođoh do belaja. Pardon Belaja, V. U tim tekstovima pronađem zašto sam kao dijete taj cvijet zvala bogišom. Posvećen je Perunovoj ženi Peruniki . Ponekad nosi teomorfno ime a ponekad se zbog tabua naziva općom imenicom. Zavisno od vjerskih običaja u pojedinoj zajednici. Eee... nije to sve. Ova supruga vrhovnika i gromovnika Peruna , Perunika, ima dodirnih točaka s Ljeljom, ponegdje i zamjenjuje ime s njom, buđenjem prirode u proljeće, rodnosti... uopće svakog obilja, ahem, pa se tako vezuje uz boginju Peruniku. Direktnim načinom: u sjeverozapadnoj Hrvatskoj perunika se zove ljelj, ljeljuja izvedenica iz Ljelja...
A kako cvijet ne smijem ostaviti bez vode, jer će uvenuti, brzo sam našla izvor da se na njemu napaja

Park perunika u Gornjoj Stubici


Ajmo djevojčice, ajmo dječaci: JJA, lady morenza, lolina, brod u boci, čuvitar :)))

Kako sam zadnjih godina Užgana Ljelja tako stalno otvaram prozore. Ko ih zatvori magarac je bio. E, tako sam lijepo zaspala pri širom otvorenim prozorima. Mirisalo je na ozon poslije višednevnog rominjanja kišice. Visoko gore, iznad zemlje, gdje se vide samo oblaci. I munje, kad su u motu...
Mislila sam da sanjam da sam se probudila! Mora da sam oslijepila, ne vidim ništa osim bjeline! Nešto me bijelo, lelujavo, vlažno obuhvaća! Podvlači se pod krevet... Gusta mliječna, ljepljiva, hladnjikava nigdjezemska atmosfera. Svi zvukovi prigušeni. Jedva sam se odlijepila od nadrealističkog prizora. Hmmm, može li se to zvati prizorom kad zapravo ne vidiš ništa. Ni vlastite prste na po metra od nosa?
Brže sam podigla ruku do lica da provjerim. Ah, tu je. Samo malo nestaje kad je odmaknem. Je, ludoga li sna! I onda se, okrečući se oko svoga boka, puknen po nosu. Kakvi san! Pravi, pravcati bubotak na ličnu izbočinu.
Potom se valjalo odvući na posao. Uprkos ozljedama! Za inat magli! U dvorištu naslijepo pronađem brrrmbača. Pipkam okolo, naokolo volana tražeči prekidač za maglenke. Sve na naopakoj strani! Uspjela sam popaliti sva svjetla u svim dužinama i sve brisače u svim brzinama prije nego li sam ga našla. I radio je počeo kriještati! Tu je, klik i polahko se počnemo kotrljati prema gradu. U luci (kako znam da je luka, ne znam, pogađam) ne razaznajem gdje prestaje cesta i počinje riva, ni gdje prestaje riva i počinje more! Boduli su nestali!!! Plovim! Lebdim! Ajme, može li ovi brrrmbač moj bit i hovercraft ujedno? Dokle seže kopno, majko mila?
Iznebuha doklizi narančasto oko! Dobije oko ruku, ruka tijelo, tijelo glavu. Maše okom, ah lanternom. Zagrmi u mukloj tišini očovjekotvoreni kiklop:
-Gospoja ne morete daje. Ako vas pustin tamo parkirat se, nećet moći cili dan do sutra izaći!
Stresao me glas bez odjeka! Ipak mi je laknulo, jer sam razumjela da sam još uvijek na cesti, da sam na pravoj cesti. Doduše na krivi datum
- Okreni se gospoja, a gospoje ti, di ću se okrenit, šta je livo, šta desno, a naprid, a natrag!?!?!? Bumbaka ti! I nekako moj brrrmbač pametniji od mene nađe pravi smjer i skrovito mjesto.
Otplivala sam oklijevajući do posla kroz svo to mlijeko. Slijepljenih kosa, mokra lica, udišući i izdišući maglu s metalnim okusom na nepcu. Preživjela sam.
Evo prošlo podne, puhnula burica, rastjerala maglu, sunce zasjalo,
Ukazalo se more!
Na pol metra od brrrmbača


Dodatak, 24. 02. 2007. Podne


Vremenska prognoza: ujutro sunčano, poslijepodne naoblačenje

Vidim da je auditorij podijeljen glede vremenskih granica u automobilizmu. Stoga sam odlučila podijeliti s vama svoje misli. Doduše malo razbarušene. Žensko sam, pa će te mi gledati kroz prstiće:))) Ne ćemo (novi/pretpotopni pravopis) se blamirati u javnosti. Moje misli i ja.

Pažnja, pažnja: ovo nije za one koji redovito mijenjaju aute svako 3-4 godine.
Ovo je za nas škrce koji mislimo da auto mora trajati vječno, ili samo malo kraće od nas

Auto se mijenja ako su se promijenile potrebe ili je nastao prvi veći kvar. Ili su na vidiku veće promjene u načinu života pa to zahtijeva intervenciju. Nama se događa ovo zadnje.
a) Ustanovili smo da bi naš Žućo u dogledno vrijeme ostario, i mi skupa s njim. Više ne bismo imali mogućnosti za veće popravke ili zamjenu. Žuće naravno!
b) Ne želimo biti u kreditu neposredno pred mirovinom. Ne želimo biti u velikom kreditu, kad već moramo posuđivati novac nek je što manje i što kraće.

Tvrdi glas, sad je čas, kredit što manji, auto što bolji.

Prvo treba opipati puls novčaniku

Prihodi:
a) stalni prihodi X 12= toliko
b) povremeni prihodi X 1 = toliko
c) povrat poreza = toliko

ukupni prihodi = suma 1

Rashodi:
a) fiksni rashodi (stanarina, struja, voda, telefon, internet, komunalije, smeće, benzin)
X 12 = toliko
b) hrana, higijena X 12 = toliko
c) Povrat poreza X 1 = toliko
d) odjeća, obuća X 12 = toliko
e) darovi/zaokruživanje X 1 = toliko
f) registracija i osiguranje auta X 1 = toliko

ukupni rashodi = suma 2

Suma 1 - Suma 2 = Suma 3
Suma 3 - Zaokružinje 2 = Suma 4
Suma 4 : 12 = Maksimalna mjesečna rata kredita

Naravno da treba naštimati ratu na što manji iznos od maksimalnog al' nek se zna di je limit!

Onda opipavamo puls autima

Negativni bodovi:
1. Sve najskuplje marke ispadaju iz natječaja (razlozi koji hoćete, moji su granica života)
2. Sve marke koje nemaju servis u mom gradu ispadaju
3. Sve marke čiji su servisi unisono ozloglašeni također ispadaju

Pozitivni bodovi:
1. Svi automobili u koje možemo stati visinom i širinom. Prvenstveno nas dvoje, ali i kontrolna skupina sa stražnjih sjedala donosi dodatne bodove
2. Svi automobili u kojima su nam koljena u ravnini sica a ne ušiju
3. Svi automobili kojima za parkiranje ne treba nogometni stadion

Tehnički bodovi:
1. ABS, VSE, ESP ... i sve ostale kratice
2. Sigurnost 5 zvjezdica
3. Ugljični monoksid ispod 160 jedinica
4. Dostupnost dijelova
5. Snaga motora
6. Nije obvezno, ali me veseli ako sam gasi svjetla i radi još neke sitnice bez mog miješanja- to već spada u komfor, ali ajmo reć da je tu na mjestu

Financijski bodovi:
1. Potrošnja goriva mala
2. Održavanje podnošljivo
3. Cijena pristupačna, mnogo
4. Popust popriličan
5. Procjena starog auta pristojna

Omjer između pulsa novčanika i pulsa autića određuje voznu konstantu.

Skoro zaboravih što sam još naučila po autosalonima: Auto za spizu, auto za šetnje po gradu, auto za kratkonjice, auto za dugonjice, auto za slobodno vrijeme, auto za sportsko slobodno vrijeme, auto za safari, auto za mlade obitelji, auto za stare? dobrostojeće obitelji, auto za poslovna putovanja, auto za pokazivanje plemenitosti buđelara?!?

- None, koliko je Žućo star? - pita me Tajfunić. Ona mu je ime dala!
- Osma godina, vršnjak ti je! - odgovorih.
- Ajde, mama više je ispuho, riješi ga se! - umiješa se Malavelika.
- Mogla bi i ti mama nešto mlađe u ruke dohvatiti! - priključi se Prijestolonasljednik.
- I temperamnetnije! - zaključi Zlatni!
- A ne, nećete me nagovoriti na to razbojstvo!

Odoše oni a meni ostade višak vremena, i višak misli, te tako krenuh u šetnje. Zdravlje, fit i nes!!! Ali navike su čudna stvar. Ne umijem besciljno lutati. Moram izmisliti neki zadatak. Odlučih tako, nevoljko doduše, da “cilj” bude pronalaženje Žućine zamjene. Ma to je samo finta, nemam razloga Žuću otpisati. Šetnje će dobit zabavnu svrhu, koja zapravo i nije svrha! Samozavaravanje, kako to istinito zvuči!

I da vam kažem što sam našla po autosalonima.
Prvo: Velike kočije s jakim motorima. Ma nemamo mi dovoljan broj dobrih cesta za vozit ih svaki dan.
Drugo: Dulji je takav auto od većine ulica u gradu.
Treće: Ako jače ubrzam završit ću u susjednoj županiji sigurno, a možda i državi.
Četvrto: Nesretni sic je negdje daleko dole, trebam alpinističku opremu! Kako je spuštati se strminama pitajte speleologe!
Peto: Volan takve mrcine na mojim koljenima! Ja bih se s mrcinom drukčije razgovarala.
Šesto: Kad taknem gas letim, ne vozim. Ja sam inače prizemni tip.
Sedmo: Moram instalirati vinč za podizanje Zlatnoga iz zavaljenog u uspravni položaj.
Osmo: Iako štedljivi loču benzin ko smukovi.
Deveto: Dizelaš manje troši i u litrama i u lipama al ja nemam tih kuna za platit ga.

Pa opet iz početka natjeravam prodavače u želji da saznam što radi što, koliko troši(m), i na zadnju koliko lijep može biti. I skup. Manji auto, mali auto!

Prvo: Toliko je mali da mi dosiže do pupka!
Drugo: Motorić k’o penta, ajde de ima i nešto jače.
Treće: Toliko je kusast da stane u mišju rupu!
Četvrto: Gas u dva ekstrema ili izdiše ili je u susjednom gradu prije nego si promislio gdje ćeš!?
Peto: Sic kao gore i još i gore!!!
Šesto: Za koljena uopće nema mjesta!
Sedmo: Zlatni ne stane unutra, jedino da ga dekapitiram?!
Osmo: Štede na svemu, benzinu, dizelu, širini, visini samo na novcima ne. Nisu uvjerljivi!

Što volim modernu tehniku!
Zašto sam se uspuhala oko tako nevažne stvari? Samo se igram! Tako i onako ne kanim Žuću mijenjat!
Vidi, vidi tamo su još dva autosalona koje sam previdjela! Lijepa šetnja!