Ljeljin izvor

Gledam kroz prozor Zagreb pomalo mijenja ruho. Kako vi Zagrebčani spavate s ovim tramvajima koji grebu mozak?
Polako učim hodati. Sporo je a zapravo se ne bih trebala žaliti obzirom na dvije ozbiljne operacije u dva mjeseca. Ima još dosta hoda do uspjeha ali računam da svaki korak,doslovno, znači boljitak. Jedino me žalosti gubitak humora. Nekako postajem opora, čak i sujevjerna. Da se ne urečem, phu, phu,phu.
Trebala sam u dogledno vrijeme u Krapinske toplice ali su odgovorili da im je smanjen broj kreveta i da ne mogu primati pacijente nego samo one koji su "sredili" kuk u prvoj polovici godine. Pamtite i padajte samo po nalogu HZZO-a od siječnja do lipnja!!!
Morat će uvesti posebne obrasce da se vidi da imate službeno odobrenje za pad. Samo u našoj zemlji,nikad prije viđeno, navalite dok nije istekao rok.
Slatkice nisi valjda ti s ekipom razvalila Krapinske toplice!!!

Oznake: dignity therapy

Hvala vam svima na ohrabrenju i podršci. I da znate držim vas za riječ i na dalje. Taman sam uhvatila dah kad eto novih komplikacija. Sad idem u metropolu na "ples". Skupo, otmjeno i sa stilom.
Stojte mi dobro, a nadam se da ću i ja ustati.

P.S. nabavih neku opremu (invalidsku) za kupaonicu i proizvođač mi poručuje na ambalaži: Yes, you can. Žarko se ufam da znaju što pišu:)))


Dignity therapy

Sanjam da sam kopriva.
Ne moram ni puno žariti, tek toliko da grom zna.
Oporuka napisana.
Moji najdraži uz mene.
Srce, ne u peti, u središtu zemlje.
Pišemo se ako upali.
Ako ne, stojte mi dobro!
Ma u svakom slučaju stojte mi dobro.

Oznake: dignity therapy

Ovo mu je drugi Božić u 2013.

Moji su božićni kaktusi zamijenili noć za dan, zapravo ljeto za zimu, i procvali u punom sjaju.

Prijestolonasljednikove navade glede mladih dama uvijek su bile tajanstvene i maglovite. Samo je lani napravio iznimku i svojoj bolesnoj mami pokazao slike, objavio ime, pričao izletničke pričice i čak dozvolio da mama kuša njene muffine. Bili su dobri a ja tuka ne pitala recept, ono nije važno, ionako je u familji. I tako me moj DS zabavljao mjesecima, a onda su anegdote postale kraće, rjeđe, manje duhovite sve dok izvor nije potpuno presušio. Na koncu konaca jedva je procijedio da ona više nije u igri.
Ma mama ko mama, nakon nekog vremena nasluti promjene i pitam ga kako se zove nova mladica, a on opet po starome šuti ko zaliven. Njegov zagonetni smiješak se opet pojavio na vlas isti kao prije moje bolesti.
Po tome sam zaključila da sam ozdravila

... bila sam u Splitu.











Bura je dimila, bilo je: svuci, obuci i tako bezbroj puta.

Kiši! Pada! Pljušti! Rominja! Daždi!

Putujući autoputem za Zagreb gledam napuštena polja koja polako zarastaju grmljem i stabaljem. Još samo malo i imat ćemo nove prostrane i hladovite šume. Eto kako se umnaža nacionalno bogatstvo ništa ne radeći.

Skoro na svakom odmorištu duž autoputa neki tipovi su počinili zločin iz strasti nad žičanim ogradama. Kliještima. Iza razrezane žice, već na brisanom prostoru, počinje govnarska zona. Bje mnoštvo blijedih guza koje su lagodno mjesečarile pod svijetlim sunašcem.

Na Klinici, za dobar dan, rekoše mi: zašto ste došli k nama u Zagreb ... opterećujete nas ... snosite posljedice pogrešne odluke ...

Priznajem, malo sam opterećena ovako naprednim tretmanom.
Da mi je na vrijeme bilo ukazano na moju grešnost, a bilo je prilike, zadovoljila bih se i manje naprednim tretmanom kako i priliči pravoj grešnici.

Bijah u Zagrebu. Samo na dan. Bučan i zatrpan ljudima i kotačima. U centru možeš jesti ili ko kralj ili ko uličar. Nema sredine.
Vidjeh sjedače na Cvjetnom. Tamo samo naši "novinari" nailaze na selebritije. Celebrities pak ne stoluju tamo i zato su za naše "istraživačko novinarstvo" neuhvatljivi.
Da mi proste Zagrepčani ma parking na Cvjetnom me spasio lutanja, i ovako betežnoj priuštio košaricu malina.
Obnovila sam malkice uspomene na Mesničku i Tuškanački prolaz - plesnjaci i ljetno kino i tako to. Mladost, ludost! Ali sasvim lijepa ludost.
Vidjeh nekad lijepe stambene zgradice pretvorene u ružne poslovne zgrade. Šarm obiteljskih gnijezda pretvoren u poslovnjačku kasarnu. Neočekivana sjenovita stabla usred betona. I pokoju klupicu. Baš sam se slatko odmorila.
Nema fotki, žao mi je ali pored onolike medicinske dokumentacije fotić mi je bio pretežak za nošenje a kamo li za okidanje.
A propos te dokumentacije pitanje gospodinu ministru zdravlja Ostojiću:
Zašto moj osobni liječnik ne može jednim klikom vidjeti i preuzeti nalaze specijalista ma gdje oni bili? I obratno, zašto specijalist u Zagrebu ne može vidjeti nalaze specijalista u drugoj medicinskoj ustanovi bilo gdje u Hrvatskoj?
Ovako se nalaz tiska na papir pa ja taj nalaz nosam od obiteljskog do drugog, pa trećeg ... specijaliste, koji po prirodi stvari moraju te nalaze imati i uzimati u obzir, a oni to s papira prepisuju na komp i gube vrijeme umjesto da ga posvete mom i vašem zdravlju!
Izgovor o tajnosti podataka je samo izgovor, jer sve ono što ja znam o sebi, pa čak i ono što ne znam, već se nalazi u nekom državnom kompjutoru svakoj šuši na izvol'te.
Do slijedećeg puta zdravi i ohlađeni bili.

P.S. kad vrate pisanje akcenata u hrvatskom pravopisu onda ćete znati što ono "puta" znači.