Ljeljin izvor

Dolazim iz familje koja već generacijama posjeduje zemlju u cvjetnom loncu. Dobro, dobro, bilo je više od jednog lonca a borami bile su u jednom trenutku i dvije bačve pune puncate lijepe crne masne i plodne zemlje.
Odrasla sam na cvjetnoj taraci i jedan cvjetni balkon jako mi je nedostajao. U starom stanu ograda je bila betonska i to se ljeti doslovno pretvaralo u sotonski kotao. Čak bi se i roba osušila u 10 minuta! U novome stanu balkon je krasan, ograda prozračna. Odahnula sam sve do trenutka dok nisam sjela na njemu popit kavicu :( Kao da si u amsterdamskom izlogu! I sijevne meni, nesuđenoj vrtlarici - pardon - balkonarici, da ja tu ogradu lijepo ozelenim, da postane cvjetna oaza doma moga. Štono kažu Englezi: flower screen.
I to vam je išlo ovako:
Hoću puuuno cvijeća, džunglu na balkonu. Za sve one godine kad sam zurila u beton minimalno dva lonca po jednoj godini i plus po dva lonca za svakog ukućanina za dobru mjeru!
Nema veze što živim na visokoj razini s koje vidim od Prvića do Iža. I levanat, jugo, maestral i tramuntana me stalno naizmjenice napuhuju.
Pa sam okretala po glavi razne ideje i rješenja, neuka, nespretna ali puna volje.
Najbolje je nabaviti biljku penjačicu sve će pokriti i vuk sit a koza cijela. Ruža? O ne ima trnja a unuci na vidiku! Pasiflora? Joj zimi onda nema sunca drugim biljčicama! Bugenvilija? Odviše je izložena. Pavitina? Ne podnosi vjetar. Osim toga požderati će mi željeznu ogradu. Glicinija? Ona će mi požderati zid. Ostaje dakle pelargonija, verbena i neke druge vrste, ali preživi samo pelargonija. Vruće, ona se noću digne, vjetar je prekine ona nastavi rasti, cvjeta cijelu godinu ... nisu mi baš prirasle srcu ali praktičan um veli drž, i zapameti ovu se biljku ne da ubit!
Malo je prekratka da prekrije ogradu znači treba neke grmiće s donje strane da dosegnu visuljke i tako ću doboti privid džungle! Riješila sam eto glavnu stvar.
I tako je započelo eksperimentiranje. Redom su otpale hortenzija, skimija, hoste, kamelija, božur ... Egzote i "egzote" neće pa neće pošumiti moj balkon. Jedino što raste je ona pogan od đirana, rođak pelargonije. Nije mi prirastao srcu, ali praktični um veli drž i zapameti ovu se biljku, ne da se ubit!
Okušam se ja na mediteranskom bilju. Ono ima jednu manu cvjeta samo jednom godišnje, a ja bih nešto što cvjeta svako malo. Dobro žrtvovati ću cvat za izdržljivost. Mirta, viburnum, ružmarin, kadulja, lavanda ... I za sve svi se zaklinju da su otporne na klimu i živine! Lažu kad vam to kažu!Onda su počele puzajuće napasti, bubice, ljepljivice, bijele leteće napasti, pa pletaće napasti (pauci) crvene i bijele, pa se netko igrao Picasoa po listovima ... Pogine sve osim đirana. Svi ti crveni vragovi i crne sotone dolaze s muhama koje uzlazna struja uz neboder uzdiže u apoteozi na moj balkon. Pa se tako fino slade mojim biljem! MOJIM!
A ne, nećete vi meni pojest moje biljčice! Imam ja coca-colu za vas, aha! Pomogne mjesec do dva a onda sve nanovo. Pa otopina od koprive s deterdžentom i kvasinom, pa fundačom i crnom kavom, pa paprom, pa diditijem, pa biokilom, pa ...
pa dva put godišnje pranjem lonaca varikinom i stavljanje nove zemlje - ovo postaje sve skuplje! Istrijebila sam više kuna nego napasti! Iziskuje sve više napora i umjesto da me razonodi postaje noćna mora!
Pa sam pribjegla ekološkoj sadnji, znate ono lonac s kadifom (umjesto gredice u vrtu) između lonaca s dugim cvijećem! Naizmjenice s loncima s divljim lukom i nevenom! Ništa, nula, utaman!
Pa hodočašća poljoapotekama od Zadra do Grada i natrag, sve sama pakiranja za 100 ha. Balkonsko cvijeće znaju prodavati ali ne znaju nabaviti bubomor za taj isti balkon! Dabogda sa 100 ha morali ručno skidati krumpirove zlatice!
Cvjećarnice su opet posebna priča. Najčešće prodaju cvijeće kao je krumpir, da prosti krumpir!
Iznenada, i sasvim nezasluženo s moje strane, pojavi se dobra vila s rješenjem. Dok sam čekala paketić moja cvjetna groznica je rasla do neslućenih razmjera. I tako sam skoro izbezumljena od sreće kupila pregršt sadnica usprkos sitnom glasiću koji je insistirao na čekanju, dok se ne obavi deratizacija i dezinsekcija!
I onda je za kaznu grunulo četverodnevno jugo i ofurilo svo to moje cvijeće i prije nego što je uspjelo malo poživjeti na mom balkonu:(
Pogađate, điran je (uglavnom) preživio!

Ovo je nesretna metvica



a ovo još nesretnija ruža



Ovo me donekle utješilo, nije u loncu, u vazi je




Da li je tko u zadnje vrijeme sreo obični vrtni điran, a ne ove hibridne patuljke od 50 cm u četiri standardne boje? Vidjeste li gdje mirisne đirane? Lišće im miriše na limun, vaniliju ili cimet i koristi se kao začin u kolačima, sladoledima i voćnim salatama a odbijaju i komarce?










Ovo je dovoljno da vam da predodžbu o raznovrsnosti đirana:)))

Vrijeme je za kupovinu nove torbe. Ne samo zbog frustracija i proljeća! Stara se nakon dugogodišnjeg ratovanja sa mnom i uličnih borbi u bliskom kontaktu raspala. A taman sam zapamtila gdje je čemu mjesto u njoj.
Prvu sam torbicu kupila sa 16 godina od prve ljetne zarade. Crna, kožna torbica u skladu s cipelama i rukavicama, kožnim naravno. Imala je tri unutarnje pregrade i poseban džepić za ogledalce. U njoj sam nosila minijaturni novčanik. U veći i onako nisam imala što staviti. Pa onda ofucana kutija Ljetnih igara koja je trajala dvije sedmice, i kutiju šibica jer sam mrzila da mi drugi pripaljuju cigarete. Maramica s monogramom i sunčane naočale s Doručka u Manona. I ključ od kuće. Ključ od rajskih dveri težak po kila, od milja sam ga zvala bokser. Doduše u to vrijeme ne bijaše potrebe za tim jer anđeli hodahu po Stradunu. Torbica mala, za male prohtjeve i za malu Ludicu.
Kad je Ludica postala Mlada Luda torbica se pretvorila u zobnicu. Kožnu ali svejedno zobnicu. Boje su se smjenjivale ali uvijek u skladu s rukavicama i cipelama. Idefix! Mjesta je bilo za: Bočicu s čajem, rezervnu pelenu, rezervne hlaćice, zdravstvenu knjižicu. Novčanik se malo napuhao a ključ smanjio. Uselio se i ključ od Malog diva i radne sobe. Maramice su postale papirnate. Sunčanim naočalima pridružile su se i dioptrijske. Upale su unutra vozačka i prometna dozvola. Sklopivi kišobran. Kutija cigareta i upaljač. Ah, da stigao je i adresar s telefonskim brojevima. Moderna vremena! Slabo sam ga koristila jer sam sve brojeve znala napamet, a listu za kupovanje naizust i bez ponavljanja.
Onda se prirodnim putem Mlada Luda razvila u, hmmm, Stariju Ludu s fiks idejom o kožnim torbama. Skaj, ili otmjenije, umjetna koža, ide mi na živce i kožu. Crna boja se vraća na prvo mjesto. Zobnica je postala torba. Pelene i dječji pribor je nestao. Novčanik se megalomanski napuhao da obuhvati još i kartice. Naočale za daljinu preselile su se trajno na nos a one za čitanje grabe se za mjesto sa sunčanim naočalima. Tri snopa ključeva: stan, auto i posao i dalje se utrkuju dnom torbe. Postmodernim vremenima naravno ne odoljeva ni torba pa tako stiže i mobitel. Odmah zatim kutijica sa sedmičnom dozom lijekova. Cigaret i upaljač bivaju naprasno izbačeni.
I naravno moja najnovija akvizicija. Rokovnik s kemijskom, kalkulatorom i pazite sad: povečalom i ogledalom! Više mi se neće dogoditi da važnu ceduljicu gledam bijelo i bacim u smeće, ili je, što je najčešće, zaboravim doma, a bogme i zaboravim što je na njoj pisalo! Sve je sad na svom mjestu, čak i moja novostečena pamet.
Well, a u koju torbu stane moja pamet?
Veeeliku! Prvi odjeljak za tri snopa ključeva, bateriju i povremeno mali sklopivi kišobran. Drugi odjeljak za novčanik, vozačku, prometnu i mapu sa zdravtsvenim knjižicama i uputnicama. Treći odjeljak za moju pamet. I kutijicu s lijekovima. Čekaj malo nije dobro, gdje su nestale naočale?
Ajmo lijepo ispočetka. Prvi odjeljak za ključeve, bateriju i naočale. Kišobran, van. Ne može van, već mjesec dana pada kiša, daklem, selim ga u drugi odjeljak s novčanikom. To nije dobro jer kad vadim kišobran u žurbi mogu lijepo pokloniti kojem prolazniku i novčanik. Ponovo: prvi odjeljak: ključevi, baterija i kišobran. Drugi odjeljak: novčanik okomito, očale za čitanje okomito, sunčane naočale okomito, vozačku i prometnu. Treći odjeljak: selim unutra Milinovićeve «zasluge» i moju pamet. Pameti će biti malo tijesno, no uskoro će izbori pa onda zasluge možda i otpadnu ili se stanje! Nije dobro sad nema mjesta za lijekove, a baš sam kanila dodati mali neseser s bokun šminke ...
Idemo iz početka: Prvi odjeljak ...

U razgovoru s prodavačicama saznah da torbe imaju samo dva bočna džepića i da one ne vidjehu torbe s odjeljcima! Tek se jedna nešto mutno prisjetila: Čekajte gospođo samo malo da pogledam, nešto mi se čini ... DA, EVO VI TRAŽITE POSLOVNU TORBU! NAŠLA SAM! zavrišti ona puna sreće.
Taman sam se htjela okrenuti i otići, jer poslovne torbe ne trebam. Kad li proradi moj pustolovni duh i ja snuždenoj prodavačici dozvolim da mi pokaže tu s toliko muke pronađenu, samo za mene, poslovnu torbu!
Što da vam kažem, normalna torba s odjeljcima, samo ima dva (2) džepića za mobitel!
I tako sam postala vlasnica poslovne torbe (postmoderna definicija). To me kvalificira (postmoderna definicija, opet) kao poslovnu ženu!

Čuvajte se stiže postmoderna poslovna aždaha!