Marketing
Jadi mladog đirana
Dolazim iz familje koja već generacijama posjeduje zemlju u cvjetnom loncu. Dobro, dobro, bilo je više od jednog lonca a borami bile su u jednom trenutku i dvije bačve pune puncate lijepe crne masne i plodne zemlje.
Odrasla sam na cvjetnoj taraci i jedan cvjetni balkon jako mi je nedostajao. U starom stanu ograda je bila betonska i to se ljeti doslovno pretvaralo u sotonski kotao. Čak bi se i roba osušila u 10 minuta! U novome stanu balkon je krasan, ograda prozračna. Odahnula sam sve do trenutka dok nisam sjela na njemu popit kavicu :( Kao da si u amsterdamskom izlogu! I sijevne meni, nesuđenoj vrtlarici - pardon - balkonarici, da ja tu ogradu lijepo ozelenim, da postane cvjetna oaza doma moga. Štono kažu Englezi: flower screen.
I to vam je išlo ovako:
Hoću puuuno cvijeća, džunglu na balkonu. Za sve one godine kad sam zurila u beton minimalno dva lonca po jednoj godini i plus po dva lonca za svakog ukućanina za dobru mjeru! 
Nema veze što živim na visokoj razini s koje vidim od Prvića do Iža. I levanat, jugo, maestral i tramuntana me stalno naizmjenice napuhuju.
Pa sam okretala po glavi razne ideje i rješenja, neuka, nespretna ali puna volje.
Najbolje je nabaviti biljku penjačicu sve će pokriti i vuk sit a koza cijela. Ruža? O ne ima trnja a unuci na vidiku! Pasiflora? Joj zimi onda nema sunca drugim biljčicama! Bugenvilija? Odviše je izložena. Pavitina? Ne podnosi vjetar. Osim toga požderati će mi željeznu ogradu. Glicinija? Ona će mi požderati zid. Ostaje dakle pelargonija, verbena i neke druge vrste, ali preživi samo pelargonija. Vruće, ona se noću digne, vjetar je prekine ona nastavi rasti, cvjeta cijelu godinu ... nisu mi baš prirasle srcu ali praktičan um veli drž, i zapameti ovu se biljku ne da ubit! 
Malo je prekratka da prekrije ogradu znači treba neke grmiće s donje strane da dosegnu visuljke i tako ću doboti privid džungle! Riješila sam eto glavnu stvar.
I tako je započelo eksperimentiranje. Redom su otpale hortenzija, skimija, hoste, kamelija, božur ... Egzote i "egzote" neće pa neće pošumiti moj balkon. Jedino što raste je ona pogan od đirana, rođak pelargonije. Nije mi prirastao srcu, ali praktični um veli drž i zapameti ovu se biljku, ne da se ubit!
Okušam se ja na mediteranskom bilju. Ono ima jednu manu cvjeta samo jednom godišnje, a ja bih nešto što cvjeta svako malo. Dobro žrtvovati ću cvat za izdržljivost. Mirta, viburnum, ružmarin, kadulja, lavanda ... I za sve svi se zaklinju da su otporne na klimu i živine! Lažu kad vam to kažu!Onda su počele puzajuće napasti, bubice, ljepljivice, bijele leteće napasti, pa pletaće napasti (pauci) crvene i bijele, pa se netko igrao Picasoa po listovima ... Pogine sve osim đirana. Svi ti crveni vragovi i crne sotone dolaze s muhama koje uzlazna struja uz neboder uzdiže u apoteozi na moj balkon. Pa se tako fino slade mojim biljem! MOJIM! 
A ne, nećete vi meni pojest moje biljčice! Imam ja coca-colu za vas, aha! Pomogne mjesec do dva a onda sve nanovo. Pa otopina od koprive s deterdžentom i kvasinom, pa fundačom i crnom kavom, pa paprom, pa diditijem, pa biokilom, pa ...
pa dva put godišnje pranjem lonaca varikinom i stavljanje nove zemlje - ovo postaje sve skuplje! Istrijebila sam više kuna nego napasti! Iziskuje sve više napora i umjesto da me razonodi postaje noćna mora!
Pa sam pribjegla ekološkoj sadnji, znate ono lonac s kadifom (umjesto gredice u vrtu) između lonaca s dugim cvijećem! Naizmjenice s loncima s divljim lukom i nevenom! Ništa, nula, utaman!
Pa hodočašća poljoapotekama od Zadra do Grada i natrag, sve sama pakiranja za 100 ha. Balkonsko cvijeće znaju prodavati ali ne znaju nabaviti bubomor za taj isti balkon! Dabogda sa 100 ha morali ručno skidati krumpirove zlatice!
Cvjećarnice su opet posebna priča. Najčešće prodaju cvijeće kao je krumpir, da prosti krumpir!
Iznenada, i sasvim nezasluženo s moje strane, pojavi se dobra vila s rješenjem. Dok sam čekala paketić moja cvjetna groznica je rasla do neslućenih razmjera. I tako sam skoro izbezumljena od sreće kupila pregršt sadnica usprkos sitnom glasiću 
koji je insistirao na čekanju, dok se ne obavi deratizacija i dezinsekcija!
I onda je za kaznu grunulo četverodnevno jugo i ofurilo svo to moje cvijeće i prije nego što je uspjelo malo poživjeti na mom balkonu:(
Pogađate, điran je (uglavnom) preživio!
Ovo je nesretna metvica
a ovo još nesretnija ruža
Ovo me donekle utješilo, nije u loncu, u vazi je
Da li je tko u zadnje vrijeme sreo obični vrtni điran, a ne ove hibridne patuljke od 50 cm u četiri standardne boje? Vidjeste li gdje mirisne đirane? Lišće im miriše na limun, vaniliju ili cimet i koristi se kao začin u kolačima, sladoledima i voćnim salatama a odbijaju i komarce?
Ovo je dovoljno da vam da predodžbu o raznovrsnosti đirana:)))
Post je objavljen 30.04.2009. u 11:55 sati.