Putujući autoputem za Zagreb gledam napuštena polja koja polako zarastaju grmljem i stabaljem. Još samo malo i imat ćemo nove prostrane i hladovite šume. Eto kako se umnaža nacionalno bogatstvo ništa ne radeći.
Skoro na svakom odmorištu duž autoputa neki tipovi su počinili zločin iz strasti nad žičanim ogradama. Kliještima. Iza razrezane žice, već na brisanom prostoru, počinje govnarska zona. Bje mnoštvo blijedih guza koje su lagodno mjesečarile pod svijetlim sunašcem.
Na Klinici, za dobar dan, rekoše mi: zašto ste došli k nama u Zagreb ... opterećujete nas ... snosite posljedice pogrešne odluke ...
Priznajem, malo sam opterećena ovako naprednim tretmanom.
Da mi je na vrijeme bilo ukazano na moju grešnost, a bilo je prilike, zadovoljila bih se i manje naprednim tretmanom kako i priliči pravoj grešnici.
Post je objavljen 05.08.2012. u 10:35 sati.