Marketing
Maglovita fortuna
Kako sam zadnjih godina Užgana Ljelja tako stalno otvaram prozore. 
Ko ih zatvori magarac je bio. E, tako sam lijepo zaspala pri širom otvorenim prozorima. 
Mirisalo je na ozon poslije višednevnog rominjanja kišice. Visoko gore, iznad zemlje, gdje se vide samo oblaci. I munje, kad su u motu... 
Mislila sam da sanjam da sam se probudila! Mora da sam oslijepila, ne vidim ništa osim bjeline! Nešto me bijelo, lelujavo, vlažno obuhvaća! Podvlači se pod krevet... 
Gusta mliječna, ljepljiva, hladnjikava nigdjezemska atmosfera. Svi zvukovi prigušeni. Jedva sam se odlijepila od nadrealističkog prizora. Hmmm, može li se to zvati prizorom kad zapravo ne vidiš ništa. Ni vlastite prste na po metra od nosa? 
Brže sam podigla ruku do lica da provjerim. Ah, tu je. Samo malo nestaje kad je odmaknem. Je, ludoga li sna! I onda se, okrečući se oko svoga boka, puknen po nosu. Kakvi san! Pravi, pravcati bubotak na ličnu izbočinu. 
Potom se valjalo odvući na posao. Uprkos ozljedama! Za inat magli! U dvorištu naslijepo pronađem brrrmbača. Pipkam okolo, naokolo volana tražeči prekidač za maglenke. Sve na naopakoj strani! Uspjela sam popaliti sva svjetla u svim dužinama i sve brisače u svim brzinama prije nego li sam ga našla. I radio je počeo kriještati! Tu je, klik i polahko se počnemo kotrljati prema gradu. U luci (kako znam da je luka, ne znam, pogađam) ne razaznajem gdje prestaje cesta i počinje riva, ni gdje prestaje riva i počinje more! Boduli su nestali!!! Plovim! Lebdim! Ajme, može li ovi brrrmbač moj bit i hovercraft ujedno? Dokle seže kopno, majko mila?
Iznebuha doklizi narančasto oko! Dobije oko ruku, ruka tijelo, tijelo glavu. 
Maše okom, ah lanternom. Zagrmi u mukloj tišini očovjekotvoreni kiklop:
-Gospoja ne morete daje. Ako vas pustin tamo parkirat se, nećet moći cili dan do sutra izaći! 
Stresao me glas bez odjeka! Ipak mi je laknulo, jer sam razumjela da sam još uvijek na cesti, da sam na pravoj cesti. Doduše na krivi datum
- Okreni se gospoja, a gospoje ti, di ću se okrenit, šta je livo, šta desno, a naprid, a natrag!?!?!? Bumbaka ti! I nekako moj brrrmbač pametniji od mene nađe pravi smjer i skrovito mjesto.
Otplivala sam oklijevajući do posla kroz svo to mlijeko. Slijepljenih kosa, mokra lica, udišući i izdišući maglu s metalnim okusom na nepcu. Preživjela sam. 
Evo prošlo podne, puhnula burica, rastjerala maglu, sunce zasjalo,
Ukazalo se more! 
Na pol metra od brrrmbača
Dodatak, 24. 02. 2007. Podne
Vremenska prognoza: ujutro sunčano, poslijepodne naoblačenje
Post je objavljen 23.02.2007. u 21:30 sati.