Marketing
Pogled kroz naš prozor
Polako pada noć a s njom i tišina. Mjesečev srp naginje se kroz prozor a paučinasti oblaci premrežuju sivo nebo. Morskom površinom burin nestašno švrlja po nebeskom odrazu. Jedan jači ćuh vjetra donosi miris mora i borovine. Mjesečina se uznemirila na tren a onda opet pala u tišinu i mir...
Moj Zlatni i ja uživamo svake tihe večeri ovaj mir. Za to nam ne treba ni vikendica, ni vila pokraj mora. Ni boravak u hotelu. Čak nam ne treba ni novac, ni jedna jedincata lipa. Dovoljno je da izađemo na naš balkon ili se nalaktimo na prozor. Sa smiješkom u tišini uživamo, sa smiješkom se u tišini gledamo. Mi smo prekaljeni stari par. 
Dječji vrtić i antibiotici u ritmu s budilicom su za nama. Jednadžbe s dvije nepoznanice i sastavi s naslovom: Kako sam proveo praznike, su za nama. Akne i prve tinejđerske ljubavi su za nama. Lijepo nam je, more nam miriše kroz prozor, gledamo mjesečinu na morskoj površini i sitna bodulska svjetla preko puta. Mi smo prekaljeni stari par
Nigdje nam više nije zabranjeno kasniti, osim ako to sami sebi ne zabranimo. Ne moramo trčati mrtvu trku s četiri rasporeda sati. Ne trebaju nam ceduljice i magnetići na vratima hladnjaka. Ne moramo panično brojiti kutije šibica iako smo ih ostavili izvan nestaškova dohvata. Blaženi mir. I miris borova s vjetrom. Mi smo prekaljeni stari par.
Rat, bombe i skloništa su za nama. Nestašica vode, struje i sapuna su za nama. Prijemni ispiti, fakulteti, seminarski radovi, luda i rijetka literatura su za nama. Adolescentska lutanja, traženja i nalaženja su za nama. Lavanda i ružmarin na balkonu spokojno mirišu. Mi smo prekaljeni stari par
Zvrrrrr, zvrrn, zvrn, zvrrrrrn ... zvoni zvono na vratima. Kroz odškrinuta vrata prohuji kovitlac zlatne kose. Nagazi me na žulj, didu pokosi preko koljena, i zapovjedi naša vragoljasta unučica: None ja ću sok! Dida ljujaj me! 
A onda, lukavica, ispali salvu: skuhaj none njokice, molim te 
, dida daj mi nove igrice, molim te , none idemo na kupanje, molim te , dida pokaži kompjutor, molim te , none želim zlatne cipelice, molim te , dida slikaj me, molim te , none pričaj priču, molim te , dida hajdemo šetati, molim te ...
Molim te, prestani dijete moliti. 
Mi smo uzrujani stari par!
P.s. Ako vam se tekst na momente čini odviše sladunjav što ću vam ja. I meni je pokatkad. Ali tako se Zlatnome iskupljujem za cinične životne stavove s kojima mora živjeti ako misli, a misli još uvijek, sa mnom podijeliti med i otrov do kraja!
Post je objavljen 17.12.2006. u 07:56 sati.