nedjelja, 27.01.2008.
Opet sam se vratila...
...svojim snovima. Pitam se hoću li se ikad više smijati. Otputovala sam daleko da mogu u miru sanjati. Mogu li podnijeti samoću i takvu tamu? Pokušavam vidjeti ono za što sam prije bila slijepa. I tako sjedim na mostu i palim cigaretu. A voda je tako primamljiva. Uskoro će izići sunce, a ja ću ga prva pozdraviti. Ovaj put ću širom otvoriti oči. Više ne propuštam ni sekunde svog života. Klošari u zabačenoj uličici mi se rugaju i nagovaraju me da skočim. Ovaj put ih ne slušam i čak se smijem u sebi. Ja sam negdje drugdje i sanjam, skupljam krhotine svog života. Svjesna sam da, nažalost, nisam više dijete i to me izjeda. Ne mogu nikome reći svoje želje, misli, tajne i ono što osjećam. Rodila sam se u krivom vremenu, krivom svemiru. Čekam Sudnji dan, napokon ću moći slaviti i plesati gola skrivena samo svojom kosom i zavesti prvog napaljenog i frustriranog svećenika s nabreklom onom stvari koji mi stane na put. Nema toga neba na kojem ja mogu završiti. Na čijim usnama će završiti moja zadnja kletva? Čije oči da iskopam kako bih ponovo progledala? Kada ću znati da je vrijeme da napustim svoje izmrcvareno tijelo? Toliko pitanja, a nikoga da mi pokuša odgovoriti. Ipak se ne brinem za sutra. Što bude, bit će, nije me briga što ljudi misle o meni. Ja vodim svoje ratove, a muškarci mi padaju pred noge, kao pokošene vlati trave. Ipak nisam samo sjena, samo beživotna lutka s lijepo nacrtanim trepavicama. Živim dan za danom i čekam onoga koji bi me barem malo ukrotio i natjerao da vrištim od užitka zbog onoga što mi radi kada smo sami i potpuno goli, od trenutka kada sunca nestane do onda kada se ponovno pojavi. On dolazi, osjećam ga. Zato i čekam na mostu, ali ovaj put ne mislim skočiti.
- 15:15 -
subota, 26.01.2008.
Lucifer mi je vratio...
...dušu, ali zgazio srce. Nema veze, slobodna sam. Ali nekako istrošena. Nije imao samo mene, bila sam samo jedna u nizu. I želim da umre zbog toga!!! Koliko jebenih noći nisam spavala, koliko sam samo dana sanjarila o njemu, željela sam mu, osim duše, dati i svoje tijelo! Ali srećom, nisam. I zato izlazim kao pobjednik iz tog mukotrpnog klinča. A on neka se jebe s ustajalim crkotinama, ništa drugo ni ne zaslužuje. A imala sam toliko planova s njim... Šetali bismo noću grobljem s bocom jeftine votke u jednoj, i cigaretom u drugoj ruci. Pričali bismo o tome kako smo sjebani, neshvaćeni i nesretni. Zatim bismo se dugo gledali u oči i uzbudili bi se kao nikad. Pala bih pred njegove noge polupijana i ljubila njegovu muškost. On bi mi rukama obuhvatio lice i ljubio suzne obraze. Legli bismo na hladan grob i počeli divljački skidati odjeću. Tada bi on oduzeo moju već oduzetu nevinost. Na onome grobu gdje će njegovo beživotno tijelo biti pokopano! Imao bi tako lijep sprovod... Pozvala bih samo one koji ga mrze, pretežno naivne cure koje je sjebao kao i mene, skinule bismo se do gola, prizvale kišu meteora i ludovale oko netom iskopane rake koju on ima nazivati svojim domom idućih stoljeća, sve dok se njegovo tijelo ne raspadne, a njegovi crvi nemaju što proždirati. Tada bih bila zadovoljena. Želim mu mučnu, dugu i bolnu smrt. Da se pita mene, zakopala bih ga živog, ili još bolje, uzidala bih ga u mračnu kulu koja seže sve do oblaka. Ali bit će dobro i ovako. Na svaku godišnjicu njegove smrti povest ću sve te nesretne djevojke na njegov grob, ponijet ćemo puno alkohola i vibrator koji mi je poklonio za rođendan i doživljavat ćemo orgazme nad njegovim vječnim počivalištem. On će znati da smo ondje, ali bit će preduboko zakopan i nemoćan, nepokretan. Sada ću zatvoriti oči, i ovaj put ne očekujem metak u leđa, jer Lucifer za mene više ne postoji.
- 20:18 -
četvrtak, 24.01.2008.
Ipak volim...
...Lucifera. Zazivam njegovo ime u snu. Padam, padam u njegovom zagrljaju.Topim se. Ipak imam samo jedan život i jednu dušu. Sljedit ću ga do kraja svijeta i nadam se da me neće otjerati od sebe. Sanjala sam tako dugo, ganjala duge nakon kiše... Vrištala sam u sebi, on je vjetar u mojim njedrima. Dobro i zlo. Otvorila sam oči i ugledala ga. Želim ga samo za sebe, ali znam da to nije moguće. Progledala sam i vizualizirala što zapravo želim. Ispisala sam svoju dušu na komadu papira. Znam da on neće biti moj, ali zgrabio me kao da je bolest. Je li vrijedan toga? Tražim smisao tamo gdje ga nema i osjećam se krivom. Odvela sam se do ruba stijene i sjela i čekala kao budala. Nije ga bilo. Želim ga uhvatiti i pridobiti ga za sebe, volim ga takvog kakav on jest. Imamo ono nešto, ali mu to previše ne znači. I onda se pravim kao da mi ne smeta. A zapravo bih mu trebala utjerati strah u kosti. Želim biti sve što on želi, i više od toga, neka shvati da dišem samo za njega. Ali od njega nema odgovora. Želim ga slomiti. Mislila sam da sam ga čak izgubila, a kad ono, nikad nije ni bio moj. Ali nešto me još uvijek drži uz njega. Prošlo je već 24 sata otkad me držao u zagrljaju. Ništa ne mogu usporediti s njim. Ne mogu zaustaviti suze, što radim krivo? Ubijam se u alkoholu, nije mi stalo do svog života, postala sam slijepa, provodim dane i noći u mračnim ulicama kao neka budala. Da sam drvo, bila bih bez listova i cvjetova, gotovo uvenula biljka.. Ali tko vidi? Tko mari? Mračna je noć, a on nije pod mojim prozorom, tamo je samo pepeo mojih starih ljubavnika. A mene čeka samo hladan krevet, da sama legnem u njega. Kao i svake noći.
- 17:08 -
utorak, 22.01.2008.
Mrzim ga, mrzim ga...
...mrzim ga!!! Lucifer negira moje postojanje. Sva moja nastojanja da mu se približim padaju u vodu. Ne želi me blizu sebe, odbija me konstantno. Zbog kojeg vraga sam mu se onda prodala? Ne mogu krenuti dalje iako znam da me mnogi čekaju i žele samo mene. A ja okovana uz ovog jebenog idiota koji ne zaslužuje ni da se poserem na njega. Nije to sve. Jučer sam upoznala Virtuoza. Opet sam se zaljubila, ali ne znam kako ga naći. Mislim da ću morati čekati prvi dan proljeća da ga ponovno vidim. I moram se nekako izvući iz čvrstih ralja Luciferovih. Smislit ću već nešto. Sada samo želim Virtuoza i njegove poglede i dodire na sebi. A kada sam ga upoznala bila sam tako smušena i na kraju sam se skrivala od njega. Nisam iskoristila priliku:( Naći ću ga već, imam neki osjećaj da mi je suđeno da budem njegova ljubavnica. A tako je magnetičan, tako neodoljiv, karizmatičan... Kada me onih nekoliko puta pogledao, zadrhtala sam od glave do pete, i mogu reći da sam se uzbudila kako već dugo nisam. Ali prvo otkupljujem svoju dušu od Lucifera, jer želim da moja duša pripada samo Virtuozu. Izgubljena sam. Zbunjena sam. I ludo zaljubljena.
- 21:45 -
subota, 19.01.2008.
Oh zaboga...
...kako želim da umre onaj koji posjeduje moju prokletu dušu! Ne zna on s kime je ukrstio mačeve. Onog dana kad me prvi put poljubio, otvorio je Pandorinu kutiju. Poslat ću na njega sve nedaće ovog svemira i na kraju molit će se svim bogovima koje može nabrojati. Ja nisam ničija igračka! Još nije kasno da je pokušam otkupiti... Ali vjerojatno sam toliko suicidalna da uživam u toj igri mučenja. Ali ipak, htjela bih mu pokazati što se nalazi s druge strane. Neka se njegovo tijelo prepusti, a njegov um otvori. Mogu i ja biti boginja, vladarica svemira i astralnog svijeta. Ali on me ne shvaća ozbiljno. Ne zna što sve mogu postati. Lebdim između dvaju svijetova, a ne pripadam nijednome. I zato mi je teško naći srodnu dušu. A svoju sam odavno prodala ovom jebenom vragu. Proklet bio, Lucifere! Zašto se praviš da me ljubiš? I zašto mi to ne smeta? Puzim za tobom i skupljam slatke mrvice koje mi dobacuješ i pohlepho ih žderem i na kraju molim za još poniženja. A tebi je sve igra, ti ne znaš što je to ljubav. I kako onda da se moje napaćeno srce spoji s tvojim? Ma najbolje da odjebeš od mene. Krepaj.
- 19:28 -
petak, 18.01.2008.
Ne želim ga još mučiti...
...pričekat ću još nekoliko mjeseci, prije no otkrijem svoje pravo lice. Vrijeme će učiniti svoje, i zaljubit će se u mene tako brutalno, da ćemo zamijeniti uloge i onda će on spavati pod mojim nogama i molit će me za samo jedan pogled. Ionako već misli da sam poremećena. Sanjam ga svake noći, a danju misli lutaju k njemu. Da barem nisam stalno pijana, sjećala bih se i kako se zove, i da li mi uopće znači išta. Ali volim kad me gleda, s požudom, širom razjapljenih usta... Tada se malo manje gadim sebi, i izvlačim svu svoju slatkoću van. Bavim se venama na njegovim zapešćima, a on kuje plan kako da me odvuče u krevet. Nemam ništa protiv toga, ionako nisam dugo to radila, pa zašto ne bih s njim, nije mi mrzak. Stalno mi laska i daje komplimente, zbog čega već sumjnam u njihovu istinitost. Ali ja se i dalje pijano hihoćem i uživam u trenutku, jer znam što me čeka sutra: mamurluk, žeđ, povraćanje, gađenje, mržnja, kajanje i gutanje antidepresiva. Divno, a ja mislila da sve to samo sanjam. Nažalost, stvarna sam! Ova prokleta kučka postoji i živjet će sve dok ima zraka u plućima iako je smisao odavno nestao. Ostaje mi Lucifer. Dakle, nema smisla jer ne znam što osjećam. Želim biti slobodna divljakuša, a istovremeno želim da me veže svilenim šalovima za svoj krevet. Želim ga mrziti, a želim ga ludo voljeti. Želim ga staviti na vječne muke, priuštiti mu agoniju zauvijek i da pati sve dok diše, a s druge strane samo želim da me zagrli, pogladi po kosi, poljubi me kako samo on zna i da zaspim na njegovim prsima nakon katarzičnog vođenja ljubavi. Možda ipak trebam osjetiti da sam voljena?
- 15:05 -
četvrtak, 17.01.2008.
Mislila sam da se više neću moći tako zaljubiti...
...ali ipak jesam. Prodala sam mu svoju dušu, a on se zove Lucifer. Obuzeo me svu, od vrha glave do nožnih prstiju. I natrag. Nisam htjela trčati za njim. Nisam se željela ni zaljubiti, mislila sam da je pasji skot. Ali, ustvari, sjeban je i izgubljen poput mene. I mi zaslužujemo voljeti, nadam se. Još mu nisam rekla sve o sebi, mislim da ni neću tako skoro, jer bi ga mogla otjerati i izgubiti nepovratno. Jedan pogled na moje ožiljke i gadim se svima. Zato moram lutati svijetom zamotana od glave do pete. A Lucifer je taj koji bi me mogao uskoro odmotati... Neko vrijeme sam ga mrzila i samo maštala o njegovoj smrti, i kako ću mu plesati gola na grobu uz sablasnu pratnju jebene violine. Mmmmmm... kako divno. Ali, polako mi se zavukao u moje nakazno srce i neće izići tako skoro. Zapravo, ne želim ga ni pustiti van. Ali, ako ga zavolim, umrijet će... Učinit ću sve da mu zagorčam život i natjerati na suicid. To sam radila svima, pa zašto ne bih i njemu.Osim ako me on ne sredi prvu, natjera me da klečim pred njim i gutam njegovu rigotinu. Zašto ne? Uvijek sam ja bila domina, neka mi se sudbina malo promijeni i podčini me prvoj budali koja naiđe. Ali Lucifer... Mislim samo o njemu i maštam o tome da mu budem robinja. Ne želim više svake noći spavati u tuđem krevetu, želim sklupčati svoje izmrcvareno tijelo uz njegovo, osjetiti njegove ruke, slušati njegovo disanje i mirisati vonj njegovih pazuha. Želim osjetiti da mu pripadam. Samo njegova... Cijelu vječnost.
- 20:35 -
