...ali ipak jesam. Prodala sam mu svoju dušu, a on se zove Lucifer. Obuzeo me svu, od vrha glave do nožnih prstiju. I natrag. Nisam htjela trčati za njim. Nisam se željela ni zaljubiti, mislila sam da je pasji skot. Ali, ustvari, sjeban je i izgubljen poput mene. I mi zaslužujemo voljeti, nadam se. Još mu nisam rekla sve o sebi, mislim da ni neću tako skoro, jer bi ga mogla otjerati i izgubiti nepovratno. Jedan pogled na moje ožiljke i gadim se svima. Zato moram lutati svijetom zamotana od glave do pete. A Lucifer je taj koji bi me mogao uskoro odmotati... Neko vrijeme sam ga mrzila i samo maštala o njegovoj smrti, i kako ću mu plesati gola na grobu uz sablasnu pratnju jebene violine. Mmmmmm... kako divno. Ali, polako mi se zavukao u moje nakazno srce i neće izići tako skoro. Zapravo, ne želim ga ni pustiti van. Ali, ako ga zavolim, umrijet će... Učinit ću sve da mu zagorčam život i natjerati na suicid. To sam radila svima, pa zašto ne bih i njemu.Osim ako me on ne sredi prvu, natjera me da klečim pred njim i gutam njegovu rigotinu. Zašto ne? Uvijek sam ja bila domina, neka mi se sudbina malo promijeni i podčini me prvoj budali koja naiđe. Ali Lucifer... Mislim samo o njemu i maštam o tome da mu budem robinja. Ne želim više svake noći spavati u tuđem krevetu, želim sklupčati svoje izmrcvareno tijelo uz njegovo, osjetiti njegove ruke, slušati njegovo disanje i mirisati vonj njegovih pazuha. Želim osjetiti da mu pripadam. Samo njegova... Cijelu vječnost.
Post je objavljen 17.01.2008. u 20:35 sati.