...kako želim da umre onaj koji posjeduje moju prokletu dušu! Ne zna on s kime je ukrstio mačeve. Onog dana kad me prvi put poljubio, otvorio je Pandorinu kutiju. Poslat ću na njega sve nedaće ovog svemira i na kraju molit će se svim bogovima koje može nabrojati. Ja nisam ničija igračka! Još nije kasno da je pokušam otkupiti... Ali vjerojatno sam toliko suicidalna da uživam u toj igri mučenja. Ali ipak, htjela bih mu pokazati što se nalazi s druge strane. Neka se njegovo tijelo prepusti, a njegov um otvori. Mogu i ja biti boginja, vladarica svemira i astralnog svijeta. Ali on me ne shvaća ozbiljno. Ne zna što sve mogu postati. Lebdim između dvaju svijetova, a ne pripadam nijednome. I zato mi je teško naći srodnu dušu. A svoju sam odavno prodala ovom jebenom vragu. Proklet bio, Lucifere! Zašto se praviš da me ljubiš? I zašto mi to ne smeta? Puzim za tobom i skupljam slatke mrvice koje mi dobacuješ i pohlepho ih žderem i na kraju molim za još poniženja. A tebi je sve igra, ti ne znaš što je to ljubav. I kako onda da se moje napaćeno srce spoji s tvojim? Ma najbolje da odjebeš od mene. Krepaj.
Post je objavljen 19.01.2008. u 19:28 sati.