Danas se osjećam...
26.6.2008.
Ko bi rekao, u sretnoj sam vezi koja ispunjava sva moja čula. I frajer je zaljubljen ko tele!!! No, u život se vratila moja stara ljubav koju još uvijek volim, no ne mogu živjeti u prošlosti, iako je to ponekad meni teško. Vrijeme vratiti ne mogu, nažalost.
9.4.2008.
Prekidam mučenje koje je trajalo oko mjesec i pol. Ne uzvraća mi osjećaje koji mene dovode do ludila i dišem samo za njega, ali kad ne ide, nejde. Neću se praviti da mi ta situacija odgovara, kad znam da to nije istina. Želim biti samo njegova, i želim da on bude samo moj. To zvuči divno i krasno, samo kad bi se on s time složio. Kada je to postalo tako sjebano? Ponekad je zbogom jedini način. Sunce će opet izaći za mene.
24.3.2008.
Priznala sam da sam zaljubljena u frajera koji se nikad nije zaljubio. Hmmmm... Tko koga ima u šaci? Mislim da ću ipak ja najebat na kraju, nije mi baš lako i zbunjena sam. Toliko smo različiti, ne voli da se brutalno ljubakamo u javnosti, i ne voli da ga grizem i grebem uopće.
???????????????
Ali, jebga, zaljubljena sam.
17.3.2008.
Život buran u ovih par tjedana. Zaljubljena, nesretno i sretno. Konfuzna sam, nesretna, izgubljena. Svetica u jednim, kurva u drugim očima. Da znaju gdje se vucaram i što sve radim, ljudi mi ne bi udjelili ni jednu lijepu riječ. Ali jebe mi se za njih. Zapravo, pala sam u svojim očima, niže nego sam mislila da je to moguće. Krenulo na faksu, zastalo u ljubavi. Zaljubila sam se u onog koji mi to ne može uzvratiti, a ja sam predmet obožavanja onog kojeg ne doživljavam. Sviđa mi se osoba vrlo slična meni, ali nikako da to pređe u nešto konkretno. Life sucks.
5.3.2008.
Zbunjena i tužna. Zašto? Odgovor ne mogu sama dokučiti. Kao da mi je nekako krenulo, ali ne sviđa mi se ishod koji predviđam. Kao da će se sve izjaloviti i na kraju ću biti zbunjena, tužna i sama. A sad imam priliku voljeti, napokon, dugo sam je čekala, ali nešto mi ne da da se otisnem od obale i zaplivam u moru osjećaja koji bi me preplavili. Pojavi se prava ja, koja je preemotivna, teško se kontrolira, ludi i time samo izaziva sažalijenje koje ne JA ne želim.
1.3.2008.
Nesretno zaljubljena, iako ima izlaza. Moram se samo pravit manje kuuul i popustit svoj obrambeni mehanizam. Jer ovako glumim da sam ono što nisam, samo da bih ispala faca pred frajerom koji me možda i ne zaslužuje. Ali tako želim ponovno osjetiti taj eteričan osjećaj ljubavi, i spremna sam čak i ubiti rođenu majku za to. I´m hopeless. Svi oko mene su u sretnim vezama i želim pripadati tom krugu ljudi. Mislim, super mi je biti i single, slobodna i nesputana, ali vjerojatno sam ja jedna od onih osoba koje nisu potpune bez svojih polovica. Ali kriteriji su mi ostali doista visoki, znači nisam ispala očajnica. Super mi je i flertat, ali ja uvijek iz toga želim nešto opipljivo, pa bilo to i drpanje u praznoj predavaonici u kasne noćne sate. Sada ću prestati pisati, idem plakati nad svojom sudbinom.
26.2.2008.
Ispiti gotovi, predavanja počela, eto i mene na svom blogu. Nisam baš bila preinspirirana, budući da sam bila zaljubljena. U starijeg frajera, koji se ipak ne može nositi s mojim djetinjastim ponašanjem, iako mu je to u početku imponiralo (bar mi je dao takav dojam). A možda je sve ok, al je prezaposlen (ženom, djecom i unucima). Sada sam opet sjebana i nesretna i puna negativne energije i bijesa s kapljicom očaja i iznemoglosti. Kad sam tako jebeno zaljubljiva i zaljubim se u svakog koji mi donese pivu ili kupi cigarete. Upravo zbog te ljubavi koju sam spremna podijeliti sa svakim tko je želi, najebem i ostanem povrijeđena. Trebala sam već odavno naučiti da život nije Zagorkin roman i da takve ljubavi ne postoje.
17.2.2008.
Gubim razum. Pod velikim sam stresom, djelom zbog faxa (čekaju me 4 ispita idućih tjedan dana), dijelom zbog moje vjerne depresije koja mi se s radošću iznova vraća. Redovitija je od moje jebene menge. Izmučena sam, ludim i hvata me panika. Ajde, bar sam nokte pošteno izgrizla, jeeeej ipak neka korist od mene. Stari mi je jučer opet rekao da sam propalitet, i cijelu večer sam provela plakajući u kadi, u pidžami i čarapama dok se nije smilovao i došao po mene. Zatim je budno pazio da se ne počnem rezat, jer takve svađe uvijek dovode do puštanja malo krvi. Zato sam samo popila nekoliko čarobnih tabletica i zaspala prije nego sam prestala plakati. Teško je biti čovjek (ako se uopće smijem tako nazvati), bar za mene, zato jedva čekam da krepam i reinkarniram se u neku biljku koja procvate na samo jedan dan i zatim uvene. Ili možda leptira...?
12.2.2008.
Potresena sam. Gledala sam Antonionijev film "Crvena pustinja", s lošim titlovima i loše kvalitete uopće. Ali radnja me obuzela. Ovih dana glumit ću Giulianu, jer nije daleko od mojeg lika. Pronašla sam se u tom filmu. Ona je depresivna, osjećajna, nervozna, puca po šavovima, ali ipak riskira i trudi se ponekad zabavljati i isprobavati nove stvari. Treba joj samo malo poticaja. Na putu kući drhtala sam kao šiba. Odsad, idućih nekoliko dana zovite me Giuliana.
10.2.2008.
Nemam snage za post, i think im drunk:)))
Bila sam na pivi (i pelinu, i amaru...) sa svojim najdražim frendom kojega nećemo imenovati da se ne srami što mu prijateljica ima OVAKAV blog, jer je on moralan kršćanin i svake nedjelje ponizno kleči u crkvi:))) ali za to sa mnom pije do besvjesti, i još me vozi doma. Uglavnom, nostalgična sam jer smo se prisjećali starih vremena u srednjoj školi kad je on slušao cajke, a ja bila nešto između hipijevke i gotičarke (kad malo bolje razmislim, nisam se puno promijenila:) i priznali smo si ko je bio u koga zaljubljen. Ja tada bila zatreskana u jednog metalca koji je pao razred i došao u naš, i imala sam ga priliku na maturalcu zbarit, ali ne! Ja tad bila s jednim drugim metalcem! I sad mi je žao što ga nisam zbarila kad sam imala priliku, jer sam glumila vjernu curu. I sad tog lika ne mogu nigdje nać, brijem da neće ni na petogodišnjicu mature doć, a fakat je zaiskrilo među nama. Da, prije 4 godine:((( Sad je gotovo, profućkala sam priliku, a jebga, kad se bojim riskirat (i profitirat). Sada mi se spava, alkohol radi svoje. Gospodine Akman, hvala na divnoj večeri!
7.2.2008.
Super sam volje, iako sam po cijele dane na faxu u čitaonici koja bazdi po znoju, ali bolje to nego bit zatvorena doma u sumornoj atmosferi i slušat svoje kako se deru jedni na druge dok ne popizdim i počnem razmišljati o svojoj nasilnoj samoinicijativnoj smrti. Huh! Sad sam se ispuhala, idemo dalje. Fali mi alkohola i osjećaj pijanstva, no ne mogu baš nigdje jer osim što nemam para, nemam ni vremena. Živim za to da ispiti uspješno prođu i da mogu normalno nastaviti živjeti. I piti bar svaki drugi dan, haha. Uglavnom, drago mi je što ima ljudi koji redovito čitaju moj blog i što dobivam same pohvale, to mi je prvi ozbiljniji blog kojeg pišem i fala na podršci!
5.2.2008.
I tako, sjedim doma i učim za sutrašnji ispit, našminkana totalno gothic i natapirana ko vještica dočekujem maškare i sva uplakana im dijelim bombone dok mi pjevaju onu dozlaboga dosadnu i isfuranu pjesmicu. A ja pizdim, fitilj kratak jer me ometaju u učenju, a baš sam se ufurala u ulogu studentice. Da sam barem koju godinu mlađa iz ovih stopa bih lunjala po kvartu u potrazi za slatkišima i krafnama, ali eto što mogu kad sam stara babuskara. Barem u svojih četiri zida mogu imati privatne maškare. Svaka budala ima svoje veselje.
4.2.2008.
Ne znam kud bih sa sobom. Trebala bih se uhvatit knjige, ali ne ide. Glava u oblacima, pogled tup. Zaljubljena nisam/jesam, tko zna? Razočarana u ljubav više nisam. Niti je očajnički tražim. Prvo trebam stati na noge i shvatiti neke stvari o sebi. Ali fakat moram prestati toliko živjeti u svijetu mašte, trpi moj društveni i akademski život.
1.2.2008.
Dakle, dobre sam volje jer su prvi rokovi na faxu prošli, neki dobro, neki manje dobro. Slavila jesam, pila jesam, ljubila se? JESAM! Nije da očekujem nešto spektakularno iz toga, što bude, bit će... Al se fakat palim na njega, ipak, treba sjedit s istom osobom u neudobnom bircu 4-5 sati, napit se ko kravetina, ljubit se dok te pikaju trodnevni brkovi i brada i ne sjećat se kako si došla doma. Huh. Jučer sam bila na jednom super koncertu -> Tattva (hmmmm, strpaj u isti koš old school rock, malo funka, flautu iz Jethro Tulla i tekstove na hrvatskom, engleskom, sanskrtu i bengaliju), a na flautistu sam mislila dok sam svršavala, jiiiihaaaa!
Koga zanima što su i kakvi su, evo linka
28.1.2008.
Danas sam išla na jedan jako važan ispit na faxu prazne glave (i torbe), predala polunapisan test i od srama požurila prema vratima i u wc-u lupala glavom u zid. Zatim sam piškila. Pa oprala ruke. Potrošila 300 mukotrpno zarađenih kuna u DM-u, naravno, kupila gluposti koje mi uopće ne trebaju. Došla doma i od muke ošišala šiške i sad izgledam glupo i infantilno.
Jedina dobra stvar danas: najbolja frendica mi dala poklon za ročkas -> slikicu u kutiji za cd koja služi kao stalak na kojoj se beljimo ko krave, a ispod stih Spiceica "...make it last forever, friendship never ends!" V. I love yo!!!
