ponedjeljak, 24.03.2008.
Prilazim ti tiho...
...napadam te s leđa. Ne čuješ moja bosa stopala. Dodirujem tvoja gola leđa svojim usnama. Napokon se smješim, oči mi sjaje. Ne moram ni glumiti zaigranu curicu, želim te onako dječje, zaigrano. Pričaj mi bajku o nama, vjerovat ću u happy end. Nadam se da neću plakati kao nekad, ne želim da me uzmeš samo zbog mojih suza, zauzvrat ti obećajem da te neću raskrvariti svojim noktima. Naći ću drugi put da se probijem do tvoje nutrine. Ako se ne zaljubiš uskoro u mene, spremna sam da se bacim na oštar mač od mithrila. Do tada, hrani me sočnim jagodama, ljubi moje ožiljke, odgovaraj na sva moja pitanja o svijetu i liži mi suzne obraze kada shvatim da živim u iluziji. Nisam dijete, nisam ni žena. Što sam? Samo par velikih suznih očiju, izgubljenog pogleda, nježna duša vilinje vanjštine i fuck you stava. Zašto mi želiš nositi cvijeće na grob, kada ne osjećaš ništa prema meni? A ja svako jutro provodim dosta vremena da budem lijepa za tebe kad me ugledaš. Daješ mi komplimente, ali ne znaš da su sva moja zrcala razbijena i da se dva puta ošamarim po svakom obrazu da ne izgledam bolesno ni blijedo. Znam da sam lijepa, to je sve što imam, a onaj jadnik koji uspije prodrijeti u moju dušu, povraćat će do smrti. Svo ovo vrijeme glumim tvoju supercuru, hodam uzdignute glave i zamahujem bokovima onako kako voliš. Pjevam samo sretne pjesme, jer ja sam supercura koja nikada ne plače, ali zato leti u oblacima, zaljubljena je do ušiju i misli da ništa ne može poći po zlu. Pretvaram se da nemam što skrivati, pogotovo svoje suze kada me zaboraviš nazvati, i poljupce kojima sam častila druge da ti se osvetim. Jeftina sam boginja, i jedva čekam da ostanemo sami, no ovaj put te neću preklinjati da me skineš. Sama ću to napraviti, lako i sporo, prije nego zaspim grickajući tvoje nožne prste. Pa se ti othrvaj svojoj pohoti, moje tijelo još nećeš imati.
- 21:05 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
ponedjeljak, 17.03.2008.
Ne zaslužuje da prolijevam krv...
...za njega, što bih mogla sa nekoliko promila u krvi. Lijem suze svaku večer za njim, a on pokušava biti macho tip i nonšalantno me zaboravlja svako jutro kad se probudi. Za to vrijeme, uzdižu me na tron i štuju kao boginju, mrse mi kosu i štipaju kralježnicu, šamaraju me, čupaju i govore mi kako sam sočna, da sam prava mala crvenokosa kurvica i napaljena droljica i pozivaju me na orgije. A ja puštam kurvetinu u sebi da iziđe na danje svijetlo, onako uplakanu i raščupanu sa svježim porezotinama i modricama od samokažnjavanja. Za to vrijeme uzdišem za prokletom pedofilčinom koji je osvojio moje srce i gazi ga kad god stigne. Da, bila sam gola u njegovom krevetu, čak se i okrenuo od mene da me ne gleda dok se skidam koliko sam mu se gadila. Nisam cijelu noć spavala u nadi da će me zagrliti i da mogu isplakati svu tugu, da ugasi plamen koji je buktio u meni, plamen očaja i požude. Bila sam spremna mu se podati, no njemu je svaki dodir naših tijela bio usputan, isforsiran. Sve je to igra mačke i miša, ne, ne želim to! Želim uživati tih prvih par tjedana, jer nakon toga ću pokazati pravu sebe i pobjeći će glavom bez obzira, što dalje od mene. Daj mi barem taj privid jebene sreće! Štuj me, gazi me, veži me, tuci me, reži me, jebi me! Ne, nisam sretna. Ne, nisam voljena. Najradije bih od tuge umrla. Ginula bih za ljubav iz dana u dan, samo da znam da ću barem na trenutak biti sretna, barem da znam da sam kadra voljeti i da mogu biti voljena. Ali, tko želi samoubojicu?
- 22:55 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
srijeda, 05.03.2008.
Postala sam tražena roba...
...u očima muškaraca oko sebe. Tražena, hm, da. Ali ne i jeftina. Razapeta između dvojice primjeraka koji me gutaju očima. Želim ih obojicu, najbolje istovremeno. Jedan se smije kada su njegovi razlozi za smijeh pogrešni, a za drugog želim da dođe do mene i obori me s nogu dok njegova majka kod kuće mirno spava. Što me čini tužnom, jer nestala je iskonska ljubav prema samo jednom čovjeku. Ali ipak, prestala sam vjerovati u bajke i sretne završetke. Ionako ne namjeravam još dugo živjeti. Ako me ne ubiju smrtonosni kokteli, ubit će me Gromovnik. Natjerat će me da veselo i u bunilu pjevajući skočim u smrt. Ja sam spremna. Gubim nadzor nad svojim umom koji je već izgrižen od jeftine cuge i truo od crnih misli koje me opsjedaju od djetinjstva. Tukla sam svoje malo štene, izbila mu zube, iskopala oko, eto nije me napustilo. Zabijala sam igle u pete svoje rođene majke dok je pijana spavala i puštala pijavice na njeno golo tijelo. Oprostila mi je. Tada sam skočila na oca, kojeg idealiziram, i moji crno nalakirani prstići bili su spremni da ga zadave. Oprostio mi je, ali tek nakon što mi je nekoliko puta pljunuo u lice. Uz sve to uredno sam se iživljavala na sebi, tek toliko, da si pokažem koliko se volim. Imam osjećaj da slijede još gore stvari i sad se pitam da li da pustim da se događaju onako kako je zapisano u zvijezdama ili da se borim protiv tog ludila i cijelog svemira i pokušam se promijeniti. Iako mislim da je malo prekasno za to. Nemam snage ni započeti dan kavom i cigaretom, što mi je uvijek bio poticaj da ustanem iz topline kreveta u hladna jutra u kuhinjicu do koje ne dopire sunčeva svijetlost. Ali ona nema potrebu sjati za mene. Zato me Mjesec voli, iako mi se ponekad ruga dok ležim krvava na krevetu, a buhe me lagano grickaju dok mi ne dopizdi i zatim popijem desetak tableta da me ošamute, okrenem se na drugu stranu i svlada me san. Nažalost, samo san, jer netko gore, ili dolje, me očito jako voli. Kako da onda volim onoga kojeg mislim da volim, kada tako žudim za smrću i nekim novim životom koji će izbrisati sve moje pogreške. I kada mi se gadi svaka moja izgovorena riječ, svaki moj pokušaj da nešto napravim ispravno, koji završi debaklom. Isplakat ću rijeku suza, i nekako se natjerati da ustanem ujutro. Mislim da ću moći stati pod tuš koji će isprati sve moje brige i sasušene suze od prethodne noći, sakriti svoje ožiljke i nabaciti hollywoodski smješak i pozdraviti sve muškarce koje sretnem blagim poljupcem u čelo. Možda me netko od njih i zavoli?
- 00:25 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
subota, 01.03.2008.
Zašto nisam posebna...
...u njegovim očima? Možda zato što se trudim biti ono što nisam? Možda zato što se na meni vidi očaj za ljubavlju? Ali to je tako jebeno normalna stvar, ovisna sam o njoj, za poljupcima, zagrljajima i slatkim budalastim tepanjem. Dok je čekam, ispijam pivu što brže mogu da se što prije urokam i pušim cigaretu za cigaretom da izgledam okupirano. Ali iznutra ludim i čekam trenutak kada će nam se pogledi sresti. Trudim se izgledati nezainteresirano za svijet oko sebe. Za njegov svijet. Ipak sam ja frajerica. Ne skidam duge rukave i nosim što više narukvica jer ne želim da vidi male rezove koji su nastali upravo zbog njega. On nema pojma što mi čini i da već planiram svoje peto samoubojstvo. Želim da mi čita misli i da se potrudi da mi udovolji svaki, pa i najgluplji zahtjev. Ali on ne vidi moju izmrcvarenu dušu u ovom ustajalom i zagušljivom gradu. Želim biti njegova plačljiva i razmažena princeza, želim da skače na svaki moj pucketaj prstiju. Želim biti njegova mala beba koju će on maziti i paziti dok se ne pretvorim u pohotnu mačketinu koja će ga izgristi i izgrepsti do krvi u lascivnim noćima koje bi proveo sa mnom. Otvorila bih mu svoje srce i pustila ga unutra, samo što se bojim da ću ipak ja najebat na kraju. I tako se pravim hladnokrvna, prava čistokrvna jebačica za jednu noć, i to mi jako smeta. Ali ipak, ne dopuštam nikome da vidi pravu, ranjivu mene koja žudi za bajkovitom ljubavlju, prinčevi, vječna ljubav i ta sranja. Čak ga ne želim ni natjerati da ljubi tlo kojim hodam i ne siše moju svježu krv, ne želim ga natjerati ni da pati i reže zapešća zbog mene, želim da me samo zavoli, zar je to previše što tražim? Želim da me primjeti i da mu se ne zamagli pogled i da ga moja prikaza ne natjera na povraćanje. Napokon želim naći nekog koji bi prihvatio moje mane kao dio mene, moje ludilo koje mi se tako često javlja u prolazu uzrokovano brojnim promilima u krvi i zabranjenim supstancama. Moje srce se nalazi na tržištu, na srebrnom pladnju, okovano bodljikavom žicom, krvavo i crno od sumpora... Tko ga želi???
- 00:35 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
And this is...?
Samo jedan običan dnevnik jedne najobičnije u mozak sjebane i duševno poremećene neoromantičarke i avangardistice
Danas se osjećam...
26.6.2008.
Ko bi rekao, u sretnoj sam vezi koja ispunjava sva moja čula. I frajer je zaljubljen ko tele!!! No, u život se vratila moja stara ljubav koju još uvijek volim, no ne mogu živjeti u prošlosti, iako je to ponekad meni teško. Vrijeme vratiti ne mogu, nažalost.
9.4.2008.
Prekidam mučenje koje je trajalo oko mjesec i pol. Ne uzvraća mi osjećaje koji mene dovode do ludila i dišem samo za njega, ali kad ne ide, nejde. Neću se praviti da mi ta situacija odgovara, kad znam da to nije istina. Želim biti samo njegova, i želim da on bude samo moj. To zvuči divno i krasno, samo kad bi se on s time složio. Kada je to postalo tako sjebano? Ponekad je zbogom jedini način. Sunce će opet izaći za mene.
24.3.2008.
Priznala sam da sam zaljubljena u frajera koji se nikad nije zaljubio. Hmmmm... Tko koga ima u šaci? Mislim da ću ipak ja najebat na kraju, nije mi baš lako i zbunjena sam. Toliko smo različiti, ne voli da se brutalno ljubakamo u javnosti, i ne voli da ga grizem i grebem uopće.
???????????????
Ali, jebga, zaljubljena sam.
17.3.2008.
Život buran u ovih par tjedana. Zaljubljena, nesretno i sretno. Konfuzna sam, nesretna, izgubljena. Svetica u jednim, kurva u drugim očima. Da znaju gdje se vucaram i što sve radim, ljudi mi ne bi udjelili ni jednu lijepu riječ. Ali jebe mi se za njih. Zapravo, pala sam u svojim očima, niže nego sam mislila da je to moguće. Krenulo na faksu, zastalo u ljubavi. Zaljubila sam se u onog koji mi to ne može uzvratiti, a ja sam predmet obožavanja onog kojeg ne doživljavam. Sviđa mi se osoba vrlo slična meni, ali nikako da to pređe u nešto konkretno. Life sucks.
5.3.2008.
Zbunjena i tužna. Zašto? Odgovor ne mogu sama dokučiti. Kao da mi je nekako krenulo, ali ne sviđa mi se ishod koji predviđam. Kao da će se sve izjaloviti i na kraju ću biti zbunjena, tužna i sama. A sad imam priliku voljeti, napokon, dugo sam je čekala, ali nešto mi ne da da se otisnem od obale i zaplivam u moru osjećaja koji bi me preplavili. Pojavi se prava ja, koja je preemotivna, teško se kontrolira, ludi i time samo izaziva sažalijenje koje ne JA ne želim.
1.3.2008.
Nesretno zaljubljena, iako ima izlaza. Moram se samo pravit manje kuuul i popustit svoj obrambeni mehanizam. Jer ovako glumim da sam ono što nisam, samo da bih ispala faca pred frajerom koji me možda i ne zaslužuje. Ali tako želim ponovno osjetiti taj eteričan osjećaj ljubavi, i spremna sam čak i ubiti rođenu majku za to. I´m hopeless. Svi oko mene su u sretnim vezama i želim pripadati tom krugu ljudi. Mislim, super mi je biti i single, slobodna i nesputana, ali vjerojatno sam ja jedna od onih osoba koje nisu potpune bez svojih polovica. Ali kriteriji su mi ostali doista visoki, znači nisam ispala očajnica. Super mi je i flertat, ali ja uvijek iz toga želim nešto opipljivo, pa bilo to i drpanje u praznoj predavaonici u kasne noćne sate. Sada ću prestati pisati, idem plakati nad svojom sudbinom.
26.2.2008.
Ispiti gotovi, predavanja počela, eto i mene na svom blogu. Nisam baš bila preinspirirana, budući da sam bila zaljubljena. U starijeg frajera, koji se ipak ne može nositi s mojim djetinjastim ponašanjem, iako mu je to u početku imponiralo (bar mi je dao takav dojam). A možda je sve ok, al je prezaposlen (ženom, djecom i unucima). Sada sam opet sjebana i nesretna i puna negativne energije i bijesa s kapljicom očaja i iznemoglosti. Kad sam tako jebeno zaljubljiva i zaljubim se u svakog koji mi donese pivu ili kupi cigarete. Upravo zbog te ljubavi koju sam spremna podijeliti sa svakim tko je želi, najebem i ostanem povrijeđena. Trebala sam već odavno naučiti da život nije Zagorkin roman i da takve ljubavi ne postoje.
17.2.2008.
Gubim razum. Pod velikim sam stresom, djelom zbog faxa (čekaju me 4 ispita idućih tjedan dana), dijelom zbog moje vjerne depresije koja mi se s radošću iznova vraća. Redovitija je od moje jebene menge. Izmučena sam, ludim i hvata me panika. Ajde, bar sam nokte pošteno izgrizla, jeeeej ipak neka korist od mene. Stari mi je jučer opet rekao da sam propalitet, i cijelu večer sam provela plakajući u kadi, u pidžami i čarapama dok se nije smilovao i došao po mene. Zatim je budno pazio da se ne počnem rezat, jer takve svađe uvijek dovode do puštanja malo krvi. Zato sam samo popila nekoliko čarobnih tabletica i zaspala prije nego sam prestala plakati. Teško je biti čovjek (ako se uopće smijem tako nazvati), bar za mene, zato jedva čekam da krepam i reinkarniram se u neku biljku koja procvate na samo jedan dan i zatim uvene. Ili možda leptira...?
12.2.2008.
Potresena sam. Gledala sam Antonionijev film "Crvena pustinja", s lošim titlovima i loše kvalitete uopće. Ali radnja me obuzela. Ovih dana glumit ću Giulianu, jer nije daleko od mojeg lika. Pronašla sam se u tom filmu. Ona je depresivna, osjećajna, nervozna, puca po šavovima, ali ipak riskira i trudi se ponekad zabavljati i isprobavati nove stvari. Treba joj samo malo poticaja. Na putu kući drhtala sam kao šiba. Odsad, idućih nekoliko dana zovite me Giuliana.
10.2.2008.
Nemam snage za post, i think im drunk:)))
Bila sam na pivi (i pelinu, i amaru...) sa svojim najdražim frendom kojega nećemo imenovati da se ne srami što mu prijateljica ima OVAKAV blog, jer je on moralan kršćanin i svake nedjelje ponizno kleči u crkvi:))) ali za to sa mnom pije do besvjesti, i još me vozi doma. Uglavnom, nostalgična sam jer smo se prisjećali starih vremena u srednjoj školi kad je on slušao cajke, a ja bila nešto između hipijevke i gotičarke (kad malo bolje razmislim, nisam se puno promijenila:) i priznali smo si ko je bio u koga zaljubljen. Ja tada bila zatreskana u jednog metalca koji je pao razred i došao u naš, i imala sam ga priliku na maturalcu zbarit, ali ne! Ja tad bila s jednim drugim metalcem! I sad mi je žao što ga nisam zbarila kad sam imala priliku, jer sam glumila vjernu curu. I sad tog lika ne mogu nigdje nać, brijem da neće ni na petogodišnjicu mature doć, a fakat je zaiskrilo među nama. Da, prije 4 godine:((( Sad je gotovo, profućkala sam priliku, a jebga, kad se bojim riskirat (i profitirat). Sada mi se spava, alkohol radi svoje. Gospodine Akman, hvala na divnoj večeri!
7.2.2008.
Super sam volje, iako sam po cijele dane na faxu u čitaonici koja bazdi po znoju, ali bolje to nego bit zatvorena doma u sumornoj atmosferi i slušat svoje kako se deru jedni na druge dok ne popizdim i počnem razmišljati o svojoj nasilnoj samoinicijativnoj smrti. Huh! Sad sam se ispuhala, idemo dalje. Fali mi alkohola i osjećaj pijanstva, no ne mogu baš nigdje jer osim što nemam para, nemam ni vremena. Živim za to da ispiti uspješno prođu i da mogu normalno nastaviti živjeti. I piti bar svaki drugi dan, haha. Uglavnom, drago mi je što ima ljudi koji redovito čitaju moj blog i što dobivam same pohvale, to mi je prvi ozbiljniji blog kojeg pišem i fala na podršci!
5.2.2008.
I tako, sjedim doma i učim za sutrašnji ispit, našminkana totalno gothic i natapirana ko vještica dočekujem maškare i sva uplakana im dijelim bombone dok mi pjevaju onu dozlaboga dosadnu i isfuranu pjesmicu. A ja pizdim, fitilj kratak jer me ometaju u učenju, a baš sam se ufurala u ulogu studentice. Da sam barem koju godinu mlađa iz ovih stopa bih lunjala po kvartu u potrazi za slatkišima i krafnama, ali eto što mogu kad sam stara babuskara. Barem u svojih četiri zida mogu imati privatne maškare. Svaka budala ima svoje veselje.
4.2.2008.
Ne znam kud bih sa sobom. Trebala bih se uhvatit knjige, ali ne ide. Glava u oblacima, pogled tup. Zaljubljena nisam/jesam, tko zna? Razočarana u ljubav više nisam. Niti je očajnički tražim. Prvo trebam stati na noge i shvatiti neke stvari o sebi. Ali fakat moram prestati toliko živjeti u svijetu mašte, trpi moj društveni i akademski život.
1.2.2008.
Dakle, dobre sam volje jer su prvi rokovi na faxu prošli, neki dobro, neki manje dobro. Slavila jesam, pila jesam, ljubila se? JESAM! Nije da očekujem nešto spektakularno iz toga, što bude, bit će... Al se fakat palim na njega, ipak, treba sjedit s istom osobom u neudobnom bircu 4-5 sati, napit se ko kravetina, ljubit se dok te pikaju trodnevni brkovi i brada i ne sjećat se kako si došla doma. Huh. Jučer sam bila na jednom super koncertu -> Tattva (hmmmm, strpaj u isti koš old school rock, malo funka, flautu iz Jethro Tulla i tekstove na hrvatskom, engleskom, sanskrtu i bengaliju), a na flautistu sam mislila dok sam svršavala, jiiiihaaaa!
Koga zanima što su i kakvi su, evo linka
28.1.2008.
Danas sam išla na jedan jako važan ispit na faxu prazne glave (i torbe), predala polunapisan test i od srama požurila prema vratima i u wc-u lupala glavom u zid. Zatim sam piškila. Pa oprala ruke. Potrošila 300 mukotrpno zarađenih kuna u DM-u, naravno, kupila gluposti koje mi uopće ne trebaju. Došla doma i od muke ošišala šiške i sad izgledam glupo i infantilno.
Jedina dobra stvar danas: najbolja frendica mi dala poklon za ročkas -> slikicu u kutiji za cd koja služi kao stalak na kojoj se beljimo ko krave, a ispod stih Spiceica "...make it last forever, friendship never ends!" V. I love yo!!!
Misao tjedna
Istrgnuli su me iz sna
Nisam znala gdje sam
Zatvorili su me i omeđili rešetkama
Ruže su uvenule
Okovi na rukama zahrđali
Slomili su mi krila
Ta lijepa, raskošna krila koja su bila moj ponos, moja sloboda, moja strast!
Želja za životom
Uvenula
Jednom sam bila ponosna
Sada me sputavaju
Kavez mi ne da disati!
Vlastita nutrina me proždire
Ovog jutra sam čudovište
Ne želim više ni gledati u zrcalo
Osjećam kao da sam godine provela u zatočeništvu
Padam
Ponor bez dna
Tunel bez svjetlosti
Ne vidim poznata lica
Čudovište
