...za njega, što bih mogla sa nekoliko promila u krvi. Lijem suze svaku večer za njim, a on pokušava biti macho tip i nonšalantno me zaboravlja svako jutro kad se probudi. Za to vrijeme, uzdižu me na tron i štuju kao boginju, mrse mi kosu i štipaju kralježnicu, šamaraju me, čupaju i govore mi kako sam sočna, da sam prava mala crvenokosa kurvica i napaljena droljica i pozivaju me na orgije. A ja puštam kurvetinu u sebi da iziđe na danje svijetlo, onako uplakanu i raščupanu sa svježim porezotinama i modricama od samokažnjavanja. Za to vrijeme uzdišem za prokletom pedofilčinom koji je osvojio moje srce i gazi ga kad god stigne. Da, bila sam gola u njegovom krevetu, čak se i okrenuo od mene da me ne gleda dok se skidam koliko sam mu se gadila. Nisam cijelu noć spavala u nadi da će me zagrliti i da mogu isplakati svu tugu, da ugasi plamen koji je buktio u meni, plamen očaja i požude. Bila sam spremna mu se podati, no njemu je svaki dodir naših tijela bio usputan, isforsiran. Sve je to igra mačke i miša, ne, ne želim to! Želim uživati tih prvih par tjedana, jer nakon toga ću pokazati pravu sebe i pobjeći će glavom bez obzira, što dalje od mene. Daj mi barem taj privid jebene sreće! Štuj me, gazi me, veži me, tuci me, reži me, jebi me! Ne, nisam sretna. Ne, nisam voljena. Najradije bih od tuge umrla. Ginula bih za ljubav iz dana u dan, samo da znam da ću barem na trenutak biti sretna, barem da znam da sam kadra voljeti i da mogu biti voljena. Ali, tko želi samoubojicu?
Post je objavljen 17.03.2008. u 22:55 sati.