Lilianke

subota, 17.10.2020.

Jedina napornija od mene je @Ona.

Hm.
:))
Nije, baš je obrnuto.
:))








































































Dugo nisam pisala.
Nisam mogla.
Dugo nisam razgovarala.
Odgurnula sam sve od sebe,
čak i one najupornije.
Virtualne, nevirtualne,
sve znači sve.

Vi kojima nitko blizak nije umro,
blizak tako da je činio pola vaših dana,
ili dvije trećine,
ili pet šestina,
ili puno, puno, prostora,
materijalnog i emotivnog
energetskog, mentalnog,
kvantnog, jebemu, kakvog god, svake vrste, svih fela,
kojima nije umro netko blizak koji je značio svaki vaš dodir ,
svaku jutarnju kavu,
svaki prvi jutarnji pogled,
svaki dekor svake sobe,
svaku pomoć svake radne akcije,
svaku kulisu svakog dopisivanja na blogu,
svaki pozadinski šum svakog mogućeg doživljaja
predviđenog za homosapiense utjelovljene na Zemlji,
instancu kojoj se podnosi svaka brga, sumnja, smijeh, zabavna dosjetka, ludovanje, strast, zanos, sve najbolje i sve najgore, i naravno sve između,

vi dakle, ne mojte misliti da se takve gubitnike kao što sam ja može svrstati u nešto uobičajeno,
u neku poznatu kategoriju.
U stanje koje se vrati u kolotečinu,
nemojte nikome više nikad, nikad, nikad reći da će postati lakše,
jer, znajte, to je glupost,
ne samo laž,
ili da trebate distrakciju,
jer to je nešto nevažno, što ne dodiruje gubitnike kao što sam ja,
ni sunčane zrake,
ni cvjetne latice,
ni smrznuta šokirana pčela jutros u vrtu,
ni moje slatko dijete,
ni moje blesavo dijete,
ni potres, niti taj, ništa.

Svejedno je imate li milosti,
sućuti ili ne, mislite li da razumijete, ili ste sigurni da ne razumijete,
svejedno je.

Svejedno je u što vjerujete,
koje su opcije sada moguće,
kad dođu oni neki dani,
kada se približavaju,
kada su opasno iza ugla,
sustav se sam blesira,
gubi kontakt,
gubi mogućnost kontakta,
nisam znala da je to moguće,
da neki datum,
da neki praznik,
da neko ljeto,
da neka zima,
mogu tako ozbiljno narušavati egzistenciju.

Kao što netolerancija na laktozu može bitio kuriozitet u kojeg zapravo ne vjerujemo,
u mom slučaju osjetljivost na gluten je takva,
tako i osjetljivost na Božić,
na godišnjice,
na večer pred televizorom ZAPRAVO POSTOJI!!!
:-O
Nije izmišljotina!!!!
Tko bi rekao.
Ni za smrt nisam zapravo vjerovala, no eto mi sad.
Ne mogu vjerovati.
Ne mogu dočekati preći na onu stranu,
imam toliko pritužbi za uložiti.
Toliko žaljenja.
Toliko gnušanja,
toliko srdžbe,
toliko snebivanja.
Fulao si dragi moj, draga moja, ovaj projekt ti nije baš toliko uspješan,
prespektivu si nam ostavio presuženu,
čekam objašnjenje,
čekam ispriku.
Za cijeli ljudski rod.
Jebi se.
I ta isprika, ako dođe,
tada kad dođe ,
biti će u krivom tajmingu.
Biti će prekasno.
- 12:35 - Komentari (21) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.