O sreći i miru

petak , 13.06.2008.

Jean Vanier

Sreća znači prihvaćati i birati život, a ne samo mrmljajući prepustiti mu se. Sreća dolazi kad mi odaberemo bit ono što jesmo, biti mi baš u ovom trenutku našeg života; kad biramo život onakav kakav on jeste - sa svim radostima, bolima i sukobima. Sreća je življenje i traganje za istinom, zajedno s ostalima u zajednici; ona pretpostavlja odgovornost za naš život i živote drugih. Ona prihvaća činjenicu da nismo beskrajni, ali da možemo uspostaviti osobni odnos s Beskrajnim, otkrivajući univerzalnu isitnu i pravdu koja nadilaze sve kulture: svaka je osoba jedinstvena i sveta. Mi ne želimo biti samo ono sto drugi žele, ne želimo samo udovoljiti očekivanjima obitelji, prijatelja ili sredine i njezinih običaja. Mi smo izabrani kako bismo bili ono što jesmo, sa svom ljepotom i svim ranama koje nosimo u sebi. Mi ne bježimo od života i ne živimo u svijetu iluzija, snova ili noćnih mora. Mi smo prisutni u stvarnosti i u životu tako da slobodno živimo prema vlastitioj savjesti, našem svetištu u kojem se nastanjuje ljubav i u kojem druge vidimo onakvima kakvi jesu u dubini njihova bića. Mi ne dopuštamo da se svjetlo života ugasi u nama i mi ga ne gasimo u drugima. Naprotiv, sve sto želimo je da u drugima sja to svjetlo.

Mir nije samo potiskivanje naših želja za posjedovanjem stvari ili određenog statusa u društvu, nego radije ispunjenje naših najdubljih potreba. Mir je plod osobnog odnosa sa Vječnim. Mi nismo sami. Bog, nježan i ponizan, s nama je; on bdije nad nama i vodi nas. Ako se opustimo i povjerujemo u ljubav, postajemo slobodni od zidova i prepreka koje su nas zarobile strahom, predrasudama i krivnjom. Ispunjeni smo novom radošću, novim životom, životom ljubavi. Vidimo da imamo novu snagu: mir koji izvire iz Božje prisutnosti pune ljubavi i nježnosti. Više se ne moramo dokazivati; možemo biti ono što jesmo sa svom našom krhkošću, ranjivošću i slabostima. Mi smo Bogu dragocjeni upravo onakvi kakvi jesmo... Kad se dademo razoružati, kada postanemo svjesni da smo jedinstveni - svatko od nas - i da smo, po riječima Etty Hillesum, u Božjim rukama, tada postajemo mirotvorci. Nismo sami i ne moramo se međusobno natjecati. Nama je osigurano mjesto u srcu čovječanstva i u srcu Božjem. Stvoreni smo da tu prebivamo i donosimo mir. Postati potpuno čovjekom znači postati svjesnim tko smo u dubini našega bića, svjesni žedi za beskrajnim te otkriti da možemo pronaći Beskrajnoga, Vječnoga, u nama samima, u svetištu unutar nas samih. Život s Bogom je poput izvora žive vode u nama, izvora često prekrivena blatom, skrivena iza zidova straha.

(Jean Vanier, iz knjige "Pronaći mir")

Neka provre nada

srijeda , 04.06.2008.

spring

Daj, Gospodine, da iz našeg srca provre nada
kao izvor žive vode, vode, koja će u svom
nemirnom toku ponijeti naše želje i našu snagu.
Daj da provre nada iz naše tame kao val svjetla
da obasja naš duh da se zadivi
nad čudesnim Božjim djelima.
Daj da provre nada iz našeg siromaštva
kao neizmjerno bogatstvo darovano
siromasima koji pružaju svoje prazne ruke
prema tvojem preobilju.
Daj da iz naše razdjeljenosti provre nada,
nada mira i jedinstva, koja će po našoj ljubavi
nadići podjele i osjetljivost.
Daj da iz naše nesigurnosti provre nada,
nada oslonjena na vjeru, kojom ćemo djelovati
sigurni jer u tebi imamo moćni oslonac.
Daj da provre nada iz naše nadvijenosti nad sebe
kao otvaranje drugima,

da nas izvede iz tamnice našeg sebičnog "ja" šireći prostor našeg bića.

Jean Galot

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.