Komentari

lifeofbeloved.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing

  • leticia

    I sama imam to iskustvo života prije susreta s Bogom, iskustvo nemira, nesigurnosti, traženja sreće. Imam i iskustvo susreta s Njim, i mira koji je donio taj susret. I sreće koja je došla s tim mirom.

    avatar

    14.06.2008. (20:57)    -   -   -   -  

  • dražeN :)

    Lijepe misli. Uvjeren sam da nesebična ljubav donosi i sreću i mir, i to ne izvana, jer i zazovi, i rješenja, i istina, ..., sve je to u nama samima, baš kao i Bog, ma kako si ga mi predstavljali. Lijep pozdrav i svako dobro :)

    avatar

    15.06.2008. (15:16)    -   -   -   -  

  • Skolastika

    Jako lijep tekst... na tragu i mojih misli!
    Pozdrav preko dalekog mora! :-)

    avatar

    17.06.2008. (20:02)    -   -   -   -  

  • http://bigblog.tportal.hr

    I ja sam poput Leticie imala jedno iskustvo i upravo me sjećanje na taj mir i taj dar vuče iz blata u koje sam svježe upala. Mislim na blato duše. Ovaj tekst kao da se odnosi na mene, ustvari trebao mi je. I zato ti hvala. Taj mir je jako teško postići kada bure šibaju čovjeka, ali upravo bit života je othrvati se i težiti za mirom u sebi, oko sebe, za ljubavlju. Moj otac je znao reći da je najteže biti čovjek. Dugo mi to nije bilo jasno. Danas razumijem. Ta borba za dobro možda nam neće dati nagradu ovdje, nije ni važno. Živimo za poslije. Jednom sam sina u jednom svetištu pitala da li tu ima anđela, odgovorio mi je: "Mama, Bog je ovdje (stavio je ruku na prsta) u nama." Imao je 5 i pol godina... Pozdrav.

    avatar

    17.06.2008. (21:51)    -   -   -   -  

  • Magdalena

    ...samo On unosi mir......samo koraci usklađeni s Njegovima....koračaju mirom......unatoč oluji...unatoč vjetrovima...unatoč svim neprilikama......samo je u Bogu mir moj....dušo moja......a tebi blagoslov....i mir u srcu....

    avatar

    18.06.2008. (23:03)    -   -   -   -  

  • Apstraktna misao

    Ovo mi se jako sviđa, kao da sam baš to i trebao. Kršćanin se ne prepušta slučaju i životu, nego prihvaćajući sebe, svoju radost i žalost, cijelo svoje biće, odabire sam što će biti na životnom putu.
    Zapravo je jako žalosno...što mnogi izgubljeni se boje biti ono što jesu... Boje se da će im tko pokazati prst u lice, narugati se ružno, a to ostavlja duboke rane koje je jako teško liječiti.
    To se i meni dogodilo. Glumim, fantastično baratam riječnikom da ne bih ostao malen u tuđim očima...sve su to rane...koje Bog može zaliječiti....
    Zato kad promotriš vani one koji se prave važni, ako mene voliš, zavoli i njih, oni kao i ja, ja kao i oni, samo se trudimo ostati voljeni, samo smo prevareni svojom ranjivošću... svojom nježnosšću... I pomoli se ako hoćeš...za sve izgubljene u traženju...
    Želim ti mir u duši, snagu srca, radost bića!

    avatar

    22.06.2008. (14:50)    -   -   -   -  

  • M

    Jedan vjernik u poodmaklim godinama jednom rece "Ako bih morao birati izmedju raja i Isusa, izabrao bih Isusa". Ucinilo mi se to tada cudnim i paradoksalnim, ali sve vise uvidjam - ljubimo mi daleko vise Njegove darove no Njega. I dok nosi mir i srecu, dobro je. Kad donese mac - "svi junaci/vjernici nikom ponikose".

    avatar

    23.06.2008. (10:04)    -   -   -   -  

  • ljubljena

    Za M.... Znam sto hoces reci. Imamo li mi hrabrost vjere prvih krscana koji su rado, s pjesmom na usnama, davali zivot za Isusa i svoju vjeru... Jesmo li vjerni u zla vremena kao sto smo u dobra... Znam samo da nas Isus zove na srecu dublju od one koju mi zamisljamo, na mir koji ovaj svijet ne moze dati. I ako Mu otvorimo srca s potpunim povjerenjem, potpunim predanjem, onda nas vise nista, nista nece moci odvojiti od ljubavi Kristove. A srela sam svjedoke upravo takve ljubavi, ljubavi i u dobru i u zlu. Sigurno si i ti... Neka te Gospodin blagoslovi i cuva!

    avatar

    24.06.2008. (16:38)    -   -   -   -  

  • tratincicamala

    Kako je divno kad je On uz nas....
    osmjehe ti ostavljam...

    avatar

    26.06.2008. (14:36)    -   -   -   -  

  • Valentina

    Dragi M, lijepo i dostojanstveno.

    avatar

    27.06.2008. (07:25)    -   -   -   -  

  • Valentina

    M primjećuje: ...ljubimo mi daleko vise Njegove darove no Njega.
    I Hemingway je po nadahnuću pisao, ima je dar s kojim se nije mogao nositi što znači da darovatelj nije bio dobrih namjera. Duh Sveti mijenja lice Zemlje, čudo da sa svim našim darovima još nije promjenjeno.

    avatar

    27.06.2008. (07:55)    -   -   -   -  

  • Valentina

    Potaknuta riječima M koji je jednostavno izrekao istinu, potsjetila bih da je jedna blogerica "odradila" Križni put, a ja se pitam tko se osjeća dostojnim dočarati i prenijeti bit potresne Muke Kristove, smije li se ta Krvava Muka po kojoj je spašen svijet, svaki čovjek pretočiti u riječi i oblikovati u dojmljiv tekst. Jesu li otajstva teme za pisanje ili promatranje i promišljane kako bisom zadobili ono što obećavaju i to ne samo u vrijeme Korizme već u svakom trenutku. Nije li molitva svet jezik i jedini prikladan za promišljanje o otajstvima našega Otkupljenja. Ne sputava samo samoljublje naše prianjanje uz istinu već i naši osobni ukusi, predrasude, tajne želje, ...sve ono čega se bez molitve oslobađanja ne možemo osloboditi i ne možemo biti oslobođeni.
    I kako reče M: I dok nosi mir i srecu, dobro je. Kad donese mac - "svi junaci/vjernici nikom ponikose" Sva sreća da Isus nije potkupljiv i da nije ono što mi mislimo nego ono što On je i u tome je snaga nad svakom silom Zla, odnosno nama približenim njegovim očitovanjem.

    avatar

    27.06.2008. (08:41)    -   -   -   -  

  • ljubljena

    Draga Valentina, mi smo svi okupljeni ovdje jer za istim zudimo, za Onim koji je nas prvi ljubio, koji nas bezuvjetno ljubi... I u Njegovoj ljubavi, svi smo mi braca i sestre. Ljubljeni smo, to je prava istina o nama. A mi biramo hocemo li toj Ljubavi reci DA. Ovdje smo da se medusobno hrabrimo i podizemo, da jedan drugog jacamo u vjeri. Svi smo mi putnici, nitko od nas jos nije na cilju. Na tom putu padamo i dizemo se, svi mi grijesimo, ali dok slijedimo Njegove tragove znamo da smo na pravom putu... Dok iskreno tezimo svojim zivotom slijediti Ga. I svi mi imamo neki svoj 'krizni put' (u prenesenom znacenju, ako hoces). Ponekad je potrebno jedan drugog i opomenuti, uputiti kritiku, ali samo iz ljubavi i u duhu ljubavi. I na kraju, kako kaze EMA: "Doista je dovoljno biti ono na što nas Gospodin poziva. Ni više ni manje od toga. Kad bismo jedni drugima to dopustili, među nama bi vladalo jedinstvo i mir, jer svetost jeste upravo jedinstvo kada tek svi zajedno imamo sve. Ljubiti se međusobno, kako bi svijet vidio da smo Njegovi." Mir ti i dobro!

    avatar

    27.06.2008. (18:52)    -   -   -   -  

  • Skolastika

    Samo da ti javim kako je pisamce sretno stiglo... :-) Ono upravo potvrđuje sve što si rekla u prethodnom komentaru.
    Malo sam ovih dana u gužvi, ali odgovor uskoro stiže... :-)

    avatar

    27.06.2008. (19:02)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...