O sreći i miru

Sreća znači prihvaćati i birati život, a ne samo mrmljajući prepustiti mu se. Sreća dolazi kad mi odaberemo bit ono što jesmo, biti mi baš u ovom trenutku našeg života; kad biramo život onakav kakav on jeste - sa svim radostima, bolima i sukobima. Sreća je življenje i traganje za istinom, zajedno s ostalima u zajednici; ona pretpostavlja odgovornost za naš život i živote drugih. Ona prihvaća činjenicu da nismo beskrajni, ali da možemo uspostaviti osobni odnos s Beskrajnim, otkrivajući univerzalnu isitnu i pravdu koja nadilaze sve kulture: svaka je osoba jedinstvena i sveta. Mi ne želimo biti samo ono sto drugi žele, ne želimo samo udovoljiti očekivanjima obitelji, prijatelja ili sredine i njezinih običaja. Mi smo izabrani kako bismo bili ono što jesmo, sa svom ljepotom i svim ranama koje nosimo u sebi. Mi ne bježimo od života i ne živimo u svijetu iluzija, snova ili noćnih mora. Mi smo prisutni u stvarnosti i u životu tako da slobodno živimo prema vlastitioj savjesti, našem svetištu u kojem se nastanjuje ljubav i u kojem druge vidimo onakvima kakvi jesu u dubini njihova bića. Mi ne dopuštamo da se svjetlo života ugasi u nama i mi ga ne gasimo u drugima. Naprotiv, sve sto želimo je da u drugima sja to svjetlo.

Mir nije samo potiskivanje naših želja za posjedovanjem stvari ili određenog statusa u društvu, nego radije ispunjenje naših najdubljih potreba. Mir je plod osobnog odnosa sa Vječnim. Mi nismo sami. Bog, nježan i ponizan, s nama je; on bdije nad nama i vodi nas. Ako se opustimo i povjerujemo u ljubav, postajemo slobodni od zidova i prepreka koje su nas zarobile strahom, predrasudama i krivnjom. Ispunjeni smo novom radošću, novim životom, životom ljubavi. Vidimo da imamo novu snagu: mir koji izvire iz Božje prisutnosti pune ljubavi i nježnosti. Više se ne moramo dokazivati; možemo biti ono što jesmo sa svom našom krhkošću, ranjivošću i slabostima. Mi smo Bogu dragocjeni upravo onakvi kakvi jesmo... Kad se dademo razoružati, kada postanemo svjesni da smo jedinstveni - svatko od nas - i da smo, po riječima Etty Hillesum, u Božjim rukama, tada postajemo mirotvorci. Nismo sami i ne moramo se međusobno natjecati. Nama je osigurano mjesto u srcu čovječanstva i u srcu Božjem. Stvoreni smo da tu prebivamo i donosimo mir. Postati potpuno čovjekom znači postati svjesnim tko smo u dubini našega bića, svjesni žedi za beskrajnim te otkriti da možemo pronaći Beskrajnoga, Vječnoga, u nama samima, u svetištu unutar nas samih. Život s Bogom je poput izvora žive vode u nama, izvora često prekrivena blatom, skrivena iza zidova straha.

(Jean Vanier, iz knjige "Pronaći mir")