Bog posvuda

Uskrsli Gospodin ima potpuno nove vlastitosti. Dok je Isus zivio u svom zemaljskom tijelu bio je, po vanjstini, kao i svaki drugi covjek. Ljudi su s Njim dolazili u kontakt na isti nacin kako ljudi obicavaju kontaktirati jedni s drugima. Zato je imao oko sebe samo manju skupinu prijatelja.

Iako je Isus vec tada, kao vjecna Bozja rijec, bio temeljni kamen svega stvorenoga - "sve je postalo po Njemu", pise Ivan (1.3) - to nije bilo vidljivo u njegovoj ljudskoj, povijesnoj pojavnosti. Dok psenicno zrno nije palo u zemlju i umrlo, bilo je samo zrno (usp. Iv 12, 24).

Ali, kada psenicno zrno umre, kida se ogranicensot koju je Isusova zemaljska pojavnost imala. Njegova zemaljska narav postaje proslavljena. Od sada je On Kyrios - Gospodin. Kristova zemaljska narav prozeta je Njegovom bozanskom slavom. Nije vise zatvoren u svoju zemaljsku pojavnost, ali upravo se preko ove pojavnosti objavljuje covjecanstvu i cijelom kozmosu. Uskrsli ispunja cijeli univerzum. On postaje srediste svijeta, kozmicki, sveobuhvatni Gospodin.

Krist nas nije ostavio same. Bas suprotno, On je usao u svudasnju prisutnost. Kamo god se okrenes, Njega susreces. Ne mozes "izbjeci" Njegovu prisutnost.

Osmogodisnja djevojcica napisala je sljedecu pjesmu:

"Bog na nebu, Bog na zemlji, Bog posvuda.
Bog ovdje, Bog ondje,
On se nalazi
posvuda, posvuda, posvuda."

Wilfrid Stinissen

Isus je uskrsnuo, koje radosti! Nosi u srcu tu uskrsnu radost, nadu i mir!