Ti moras svijetu dati zivot
srijeda , 30.11.2011.
U liturgijskim citanjima za vrijeme Dosasca mozes cuti Ivanov poziv na obracenje. Nitko nas ne moze bolje od Marije nauciti sto obracenje znaci.
Obracenje znaci da se okreces od sebe samog i usmjerujes se prema Bogu. Obracenje je pocetak zivota kakav je Marija zivjela. Ona je toliko dirnuta i svladana od zivota koji se razvija i raste u njezinu tijelu da se uopce ne brine za svoje vlastito tijelo. Ona nije u sebi vidjela "srediste svijeta" nego u zivotu kojeg ce roditi za spasenje svijeta. I ti takoder moras roditi Isusa u svijetu. On sam je rekao: "Onaj tko cini volju moga Oca Nebeskoga jest majka moja..." (Mt 12,50).
Kad bi se Bozic sastojao od slavlja rodendana neobicnog djeteta koje se rodilo prije dvije tisuce godina, ne bi nam trebalo kao priprava dugo vrijeme Dosasca. Ali se Isus zeli roditi u meni, a to se rodenje mora pripremiti.
Ivan od Kriza pise u jednoj maloj pjesmi:
Rijec bozanstvenu
Djeva majka nosi;
K tebi na put krenu,
Stanak sebi prosi.
Ako uistinu pripremis smjestaj Bogu koji dolazi, On ce u tebi postati stvarnost kao sto je postao i u Mariji.
Wilfrid Stinissen, OCD
komentiraj (0) * ispiši * #
Osvrt na nedjelju Krista Kralja
utorak , 22.11.2011.
Potrebno je biti svjestan da naš život ide. Potrebno je biti svjestan kamo nas naš životni put vodi.
Dok sam večeras razgovarao s nekolicinom subraće, prisjetili smo se jednog našeg sad već pokojnog fratra. Iznenada sam postao svjestan neizbježne prolaznosti života. Malo me ta pomisao stresla, ali nije me bilo strah. Nije me uhvatila panika. Današnje Evanđelje (Mt 25, 31-46) baš govori o onome što slijedi nakon što prijeđemo na drugu stranu.
Nakon što konačno dođemo pred lice Pravednog, čeka nas najvažniji ispit, ispit koji bi trebao rezimirati cijeli naš život. Ne treba nas biti strah. Pitanje je već obznanjeno: “Kako si se odnosio prema bratu i sestri? Kako si se ponašao prema ljudima koji te okružuju? Kako si se ponašao prema ljudima koje svaki dan susrećeš?“ Najvažniji se ispit, dakle, tiče svakidašnjeg života. Moram priznati: trenutno padam. Da bih spremno dočekao taj dan, trebam biti još osjetljiviji i pozorniji na potrebe drugoga, trebam biti još pažljiviji i nježniji prema drugima, trebam dvaput promisliti prije nego što nekome nešto kažem ili učinim.
Put do Boga vodi preko drugog čovjeka. Ako ne volim čovjeka, kako mogu tvrditi da volim Boga? I obrnuto.
fra Dalibor Milas
komentiraj (0) * ispiši * #
Oni koji su otisli prije nas jesu kod Boga
utorak , 01.11.2011.
Ako mislimo na nase pokojne prijatelje samo kao na mrtve, onda se u svojoj boli osjecamo prepusteni sami sebi. Ali, ako umjesto takvog razmisljanja, usmjerimo svoj pogled na ono veliko mnostvo koje stoji pred Bozjim prijestoljem i ako vjerujemo da su nasi dragi medu njima, mozemo zivjeti u njihovoj prisutnosti jos vise nego kada su bili s nama na zemlji. S mrtvima ne mozemi imati neko zajednistvo, ali mozemo sa svetima, s onima koji zive kod Boga.
Medu svima onima koji sada stoje pred Bogom mozemo prepoznati neka vrlo poznata i draga lica. Kad smo zivjeli zajedno s njima, izgledali su mozda sumorno i istroseno, crte njihova lica svjedocile su bol i probleme. Sada zrace radoscu i prozeti su Bozjom vlastitom slavom.
Ako jedino razmisljamo da su nasi dragi zauvijek otisli od nas, onda ne mozemo nista drugo nego zalovati. Ali ako razmisljamo kako oni sada zive medu svetima kod Boga, zalovanje nestaje i obuzima nas veselje i radost.
Ne zaboravi one koje si jedanput ljubio! Ljubav je najvjernija, ona ne moze potamniti ili se smanjiti zato sto su nasi dragi napustili zemaljski zivot. Tvoji prijatelji koji su preminuli otisli su k Bogu. Onaj tko se potpuno nije odvojio od Boga i tko se Bogu nije zatvorio, kroz smrt ulazi u Njegovo zajednistvo. Ljubav koju ti mogu i zele dati sada je puno, puno veca nego sva ljubav koju su ti pruzali i davali ovdje na zemlji. Njihova ljubav prema tebi je porasla, i oni zele takoder da i tvoja ljubav prema njima poraste.
Wilfrid Stinissen, OCD
komentiraj (0) * ispiši * #
