30.09.2009., srijeda

Ljudi pecači su ona vrsta ljudi koje baš ne volim. To su oni likovi koji šute. Onda ti nešto kažeš tek toliko da razbiješ tišinu i bingo, eto uvalio si se. Jerbo su oni samo čekali. Da progovoriš. Zatim te kao poslušaju, a onda krenu vest. Svoju priču ili svoje viđenje stvari. Nadovezuju se.
Sad ne bi to bilo ništa strašno, to bi se zvala komunikacija, da su ljudi pecači normalni ljudi. No to su takvi tipovi koji su unutra crni. I koji su u stvari pesimistični, samo oni sami sebe vole nazivati realističnima.
A kod takvih likova flaša je uvijek poluprazna, ostali ljudi su idioti ili glupani, situacije su tragične ili dramatične. E sad. Ti dakle kažeš nešto. Na primer "ma hrana je..." i htio si reći fenomenalna ili odlična. No ljudi pecači te prekinu i kažu "odvratna jelda?" Sad ti staneš. Osjetiš se pritisnuto. Potonuo si. Htio si dati pozitivne energije, htio si pričati, htio si da te se ne prekine, htio si svoju izjavu izreći do kraja. No ne moš. Ljudi pecači to ne bi podnijeli. I znaju da nebi. Zato su te prekinuli. Jer ako kažeš da je hrana odlična, rušiš čitavu koncepciju svijeta i njihovog života. I svrhe bivstvovanja. Jerbo oni žive da bi bili realni.
Ljudi pecači su i oni koji ti dozvole da kažeš rečenicu do kraja. Ako je ona pozitivnog stava ti u njihovim očima gubiš vrijednost i svrhu. Jer te (u sebi) nazovu naivnom. I odlaze. Tražiti realiste. Koji će im potvrditi da njihov stav ispravan. Da je realnost realnost, da je život težak, a svijet i ljudi odvratni. Takve pecače volim jer sami uhodaju ali bome i ishodaju sa mog životnog puta. No ima onih koji su si baš zacrtali da će tebe naivnu izvesti na pravi put, realan, te budu uporni. Takve moraš otjerati.I zalupiti vrata za njima.
Ljudi pecača ima jako puno na ovome svijetu. Ja ih se bojim jer u meni izazivaju uznemirenost. Osjetim njihovu nervoznu energiju. Kako i ne bi bili nervozni kad 24 sata moraju biti u stanju pripravnosti. Na nadolazeću nesreću. Ili dramu. Ili tragediju. Nesvjesni da ju sami stvaraju u svojoj glavi. I tako svaki dan. Nije njima lako o ne.
Dvoje ljudi pecača srela sam danas. Ti nisu bili benigni. No sam ih uspjela otresti. I ostati nedodirnuta.

Sve mi se čini da se život svodi na bijeg od takvih. Ljudi pecača. Jer sam prokleto lajava. I želim pričat. Ako pod hitno ne počnem šutjet izgleda da će mi i budućnost biti slična. U bijegu.

- 20:50 - Komentari (12) - Isprintaj - #

29.09.2009., utorak

Ja car!

Mali pas neko vrijeme nije jeo Nivea kremu. Ali ga zato svi hrane frolekima. Ja plaćam veterinare, jerbo se mali pas stalno češka, kad ono, svi mu daju froleke da ja ne vidim. I di sam ja onda, di pitam ja vas? Radim, stvaram, mučim se, patim,kinjim, da bi mali pas mogao veterinaru kadli tamo otkrijem da je prejeden frolekima. I zato se češka. I zato mi obilazimo veterinare.
A kako sam to otkrila, kako , pita se štovano čitateljstvo , svo napeto, u isčekivanju vite jele i zelenog bora i molim brzog odgovora.
E ovako. Jučer smo se prošetali do moje prijateljice. Ona je imala vrećicu i davala mu iz vrećice. "Keksiči" mišljah. I tako dok sam ja mislila da su to keksići, mali je pas pozobao njih već dosta. U jednom momentu učinili su mi se poznatima ti keksići. "jesu li to froleki?" pitam. "Da jesu". "U ebote" bilo je sve što sam uspjela reć. Zgrabila sam joj vrećicu iz ruke.
Eto.
Pa ti sad reci da je meni lako.

- 14:27 - Komentari (10) - Isprintaj - #

27.09.2009., nedjelja

Ne fakat sam se pretvorila u pekaricu. To je toliko fino da odmah nestane s tanjura. Sad ga vidiš sad ga ne vidiš. I još dok su topli mmmmmmmmmmm...

Image Hosted by ImageShack.us

Jedino što sam lijena pa mi se ne izvlače klipići nego zmandrljam ove male dimenzije.

To sam pak zmandrljala jednoj osobi za ročkas. Onda sam još napravila čestitku od kartona kutije za cipele, nju objesila gore na vješalicu. Ma mrak. Ko voli...
Ko ne voli rekao bi - o isuse kaeovo?????? rolleyes

Al s takvima se (još) ne družim.

Image Hosted by ImageShack.us

I da. Zvala sam za Malu Pasicu. Kaže nova gazdarica da je istrčala 3 kilometra za traktorom i još 3 kilometra natrag. Ja pitam "jel sad umorna?" "ma kakvi evo je skače tu".
I kaže da ide sama u selo. Prasica jedna ona će meni sama po selu hodat! namcor

Jesam ju zato odgajala! Da po selu hoda sama!!! O svijete... namcor

I kaže da više ne natjerava kokoši.
I još kaže da je pojela svoj jastuk kojeg je bilo po cijelom dvorištu.
I tako...
mislim da je Mala Pasica dobro. smijeh

- 21:09 - Komentari (13) - Isprintaj - #

26.09.2009., subota

Kad smo već kod susjedstva....

Jednom prije se to bilo odvijalo.
Moj je prozor spavaće sobe gledao na jug. Terasa mog susjeda isto je gledala na jug. E sad tu ne bi trebalo biti nikakvih problema da susjed nije bio a) iritantan b) imao je glas kao da pilom režeš drvo c) volio je na terasi pričati svojim prijateljima o svojim životnim i inim uspjesima i to baš od 11 navečer nadalje.

To se mene nije trebalo ticati da se ja ujutro nisam morala dići i ići na posao. Ako do 1 , 2 u noći slušaš iritantni glas koji pili zrak pred sobom onda ti tlak počinje rasti. I zrak je več vrištao i molio ga neka prestane.
Noć , dvije i tlak je narastao a i moja granica stpljenja i tolerancije smanjila se na opasno crveno.

Treću sam noć stiltala. Nisam mogla to izdržati više. Otišla bih spavati negdje drugdje da sam imala. Ali nisam. Bila sam osuđena na rezanje pile. I onda sam se digla. Uzela sam radio. Upalila ga. Stavila na prozor. Navila sam ga na najglasnije i otišla u kupaonu, tamo se zatvorila, inače ne bih mogla izdržati ni radio ni to što sam napravila, nego bi vjerojatno bila maknula radio. Jer sam prokleto predobro odgojena i jer se ne natežem s ljudima. Bar ne na taj način.

U kupaoni sam bila kojih 10 minuta zatim sam izašla. Ugasila radio, maknula ga s prozore i gle......dočekala me blažena tišina.

Idućih par dana bio je mir. A zatim sam čula ovo : smijeh

"Rekao mi je taj i taj da si ti jako bezobrazna. I da pališ radio na najjače u sred noći.".
Ispričala sam svojoj prijateljici kako je i zašto to bilo.
Ona je samo rekla "da, on se voli hvaliti. I da , imaš pravo stvarno je glasan i težak".
Eto tako.

On smije ja nesmijem. O svijete... smijeh

I malo šeširića za igle :

Image Hosted by ImageShack.us

- 17:00 - Komentari (11) - Isprintaj - #

25.09.2009., petak

Moje je (novo) susjedstvo nešto drugačije od starog. U starom kvartu bili su to većinom radni ljudi, pristojni , ljubazni i nekako odgovorni. Tamo su stvari funkcionirale a ako i nisu uspijevali smo se brzo dogovoriti.
Novo susjedstvo je u najmanju ruku veselo. Ako ćemo koristiti eufemizme rekli bismo da je opušteno, no više bih rekla da je to sve raspojasano. smijeh

Ima tu svega. Budući da sam doma cijeli dan, a većinom sam na balkonu, ili su svi prozori otvoreni to mi ne treba puno da bih shvatila gdje živim. Nije da gunđam, prilagođavam se što ću, al nekad mi zna biti previše.

Susjedstvo mi je u stvari jedno malo selo. Mi smo mala seoska zajednica koja je dovoljna samoj sebi i koja još nije naučila pojmove kao što su "obzir", "civilizacija", "postoje i drugi ljudi na svijetu" .

Prvo te u pola sedam probudi "krumpiraaaaaaaaaaaaaa". Tako da ti odmah bude jasno da spavanja nema kad si u seoskom okruženju. Taj cijelo ljeto viče to "krumpiraaaaaaaaaaaaaa" i cijelo me ljeto budi u gore navedeno vrijeme. Pa ti reci!
Odmah iza njega dolazi biciklista. Biciklista je čovjek koji biciklom sakuplja boce. Ne da bi on to radio u tišini. Nego pjeva.
Pjeva na sav glas, veselo neko biće. Svaki dan mu druga pjesma na repertoaru, danas je bilo "Nisi ti više crno vino koje me opija". Da ima dobar glas ima. Fakat dobro pjeva. Ali u 7 ujutro mi se baš ne sluša da nisam više crno vino. Mislim, shvaćam to vrlo osobno!

Zatim imam malo mira. Možda sat vremena. A onda se kreće sa daljnjim događanjima. Ona su različitog tipa. Na primjer, ako su sujseda zaustavili policajci jer je prošao kroz crveno i ako on zove svoga rođu da bi od njega zatražio da povuče prijavu, onda on to neće napraviti u tišini doma svoga, već ćemo svi sve znati. I gdje su ga zaustavili i zašto i što su mu zaboga učinili. I još ćemo svi biti ljuti jer ako njemu "oduzme vozačku ja sam gotov". Te ćemo krenut navijat da se vozačka vrati. (o.a. svi osim mene ali ja se povlačim sa balkona jer sam protiv takvih rođačkih poslova).

Zatim ako susjedu loš dan pa prođe pored mene na 20 cm i ja uredno pozdravim on smatra da je sasvim normalno da se pravi da me ne vidi. Tu me uči poniznosti. Uči me da nisam svakome značajna. Uči me strpljenju. Uči me upornosti. Jer što više on ne odzdravlja to više ja pozdravljam.

Zatim imamo i svadbe. Koje traju po 3 dana. A imamo i dolazak po mladenku. Koji traje čitavo subotnje popodne. Pa već cupkaš i sam bi otvorio crkvu samo da se što prije vjenčaju, da bi ti mogao u miru raditi to što već radiš.

U nedjelju obavezno imamo košenje trave. I to u onim trenutcima nedjelje kad si nekako opušten i kada misliš da je svijet baš ugodno mjesto za život. E u tom trenutku tišine čuješ kosilicu. Toshibinu. Koja ne prestaje dok ne krene ručat. Kosač mislim. Ne ti. Jer ti si izgubio apetit. Pa ne jedeš.

Onda imamo i tulume.

Zatim imamo i recitale. U stvari nisu to recitali nego sam ja mislila da jesu. Bilo je to jednog jutra čula sam da netko negdje nešto recitira. Zvuk je bio jednoličan ali stalan. Bez pretjerivanja trajalo je to barem 20 minuta. Ja sam to vrijeme pokušavala shvatiti što je to. Mislila sam da neko dijete uči pjesmicu no pjesmica ne može biti tako dugačka osim ako nije "Jama" Kovačićeva. Već sam pomalo bila zadovoljna svojim zaključkom kad sam u tom mrmorenju čula riječ "aleluja". I onda sam shvatila. Imamo mi tu i molitve. Koncentrirala sam se tada na zvuk, napela uši do daske i da. To je to.
No zbunjena sam bila samo prvi puta. Sada već znam vrijeme kada dolaze 30 minutne molitve pa samo odmahnem rukom. Nekad se moli u samoći a nekada ima i više ljudi.

Meni je sve to novo. Toga nije bilo u mom starom kvartu. Najviše što je bilo to su bili zvukovi bor mašine kad bi netko nešto popravljao. Inače smo novosti saznavali više manje usmenom predajom. Ovdje svi sve odmah znaju. Nije mi potrebno da išta pitam. Sve je transparentno i otvoreno. Pravo ljudski.

A i konje mi imamo :
Image Hosted by ImageShack.us

- 07:06 - Komentari (14) - Isprintaj - #

23.09.2009., srijeda

Stara dobra tehnika sa gumicama

Od plahte sam napravila stoljnjak. I baš sam si nešto zadovoljna.

Bojanje.

Image Hosted by ImageShack.us

Uživanje u vlastitom liku i djelu.

Image Hosted by ImageShack.us

Sušenje.

Image Hosted by ImageShack.us

Upotreba.

Image Hosted by ImageShack.us

- 19:47 - Komentari (6) - Isprintaj - #

22.09.2009., utorak

Noćas je Mali Pas opet jeo Nivea kremu. Krema stoji na polici za knjige zaklonjena vratima. Budući da Mali Pas migrira tokom noći i dana simo tamo, krevet-trosjed, to obično vrata ne zatvaramo, pa krema nije vidljiva. No kad smo išli spavati, zapuhalo je i vrata su se zalupila. Od tog momenta Mali je Pas postao nemoguć. Cvili, laje , cupka nogama. Ja se pravim da spavam, mislim "prestat će".
No zna se tko je gazda u kući.
Dakle digla sam se iz kreveta i pitala "dobro što hoćeš". On je okrenuo glavu prema Nivea kremi. Onda sam morala otvoriti kremu i dati mu jesti inače ne bi bilo spavanja za mene.

Baš smo bili jednom pričali kako naš pas uopće nema ništa ekstremno. Na primjer jedna druga pudlica pije kavu. Kažu da ispije svu kavu ako slučajno ostaviš na stoliću. I ondak sam ja bila rekla to da Mali Pas sav dobar i krasan i da on nema ništa takvoga u sebi, našto me Muškarac podsjetio "znaš da jede Nivea kremu". "Ah da" rekla sam ali misleći da on to više ne radi. Nisam shvaćala da ju ne vidi pa ju zato ne traži.

Image Hosted by ImageShack.us

Ovo sam izmandrljala onako usput, bilo mi ostalo glinamola.
Na kraju je ispao baš ok privjesak.

Image Hosted by ImageShack.us

Ovo nove figurice.
Meni su slatke.
Stalno ih gledam. smijeh

- 11:24 - Komentari (14) - Isprintaj - #

21.09.2009., ponedjeljak

Budući da i dalje nemam što pametnoga za izjavit to eto stavljam sliku ventilatora kojeg sam dobila da bi hladio moju glavu , mada se nešto mislim da joj to baš i ne može pomoć. Glavi mislim.

Image Hosted by ImageShack.us

A onda malo novih figurica, jer meni su baš slatke :

Image Hosted by ImageShack.us

- 07:05 - Komentari (8) - Isprintaj - #

17.09.2009., četvrtak

Ma neka maknem onaj prošli post . Samo me ljuti kad se toga sjetim. A osim toga bila sam rekla samoj sebi da neću o politici niti privredi niti ekonomiji nego da ću samo laprdat. Al se zaboravim, nešto me naljuti i onda bezveze to napišem a u stvari još se više ljutim kad napišem. Umjesto da pustim. I pravim se tuka. Što i nije neki problem. Kad to i jesam
A nešto pametno za izjavit baš i nemam.

Zato je najbolje pisat o malom pasu, caru svih careva.
Najslikanijem liku u našem malom domaćinstvu. Al što ćeš o njemu pisat kad taj samo spava?

Image Hosted by ImageShack.us

I nova figurica. Pri čemu se moram pohvaliti da sam ih prodala 7. 7 sam ih imala gotovih i svih 7 sam prodala.Što znači da ubrzano moram raditi nove. Tako da mogu prodat idućih 7. Tak!

Image Hosted by ImageShack.us

I što sam još ono htjela reć? Aha...
zvala sam novu gazdaricu od Male Psice. Kaže nova gazdarica da je ona dobro. Da joj svako jutro dođe polizati ruku kod buđenja. To je radila i meni. Šmrc.
I da je ok. A to je bitno. Neka je ona meni ok.
Kaže nova gazdarica da više ne natjerava kokoši onako kao prije, ali da je pogazila sav špinat. Tja. Nemoš imat i špinat i lizanje ruku. Mislim da to nova gazdarica shvaća. Izabrala je lizanje ruku ujutro. Što meni dopada. Jer kad sam pitala "pa što ćete sada sa špinatom" onako, onim tonom zabrinute majke koja je dala svoje dijete a dijete uništilo pola kuće (moram se naučiti da Mala Psica više nije moja), samo je rekla "ma nema veze".

I da. Bio mi je prijatelj i donio poklon. Poklon je onog tipa kojim me je Muškarac za jedan Božić bio obdario. Naime bio mi je kupio lance za snijeg. lud

E tako sam sada dobila mali ventilator za laptop. Utakneš u laptop i on se vrti i kao te hladi.
Obdarila sam ga jednakim pogledom kao i Muškarca tada.
No on se nije dao smetati .
Samo se cerekao.
Mlako sam rekla "čuj ja sam žensko meni bi trebalo donijeti parfem. Ili dezić. Ili neki mejkup".
No ništa.
Samo se cerekao.
pa ti reci.

- 14:13 - Komentari (10) - Isprintaj - #

15.09.2009., utorak

Kako mi danas bilo smješno kad sam vidjela kako se furamo na Amerikance.
Pri čemu zaboravimo da nas samo 4,5 miliona i da nikako ne možemo biti oni.
Na Velesajmu je nekakav skup obrtnika i poduzetnika. I meni bilo kao da gledam neki američki film u kojem se biznismeni i menađeri skupljaju pa jedni drugima plješću. Na uspijehu.
No dozvoljavam. Amerika velika zemlja i tamo se ondak radi o velikim novcima i velikom privrednom uspjehu, ali sve ovo stavljam pod navodnike. Meni to smješno. Veći mi je uspjeh udomiti psa iz azila nego zaraditi 5 miliona dolara na tuđem radu i svojoj bezdušnosti al dobro tko sam ja da se mene pita. I uostalom ne smijem generalizirati nije sve crno-bijelo.

I tako . Gledam kako kopiramo Amerikance, sve neke ozbiljni likovi, čini mi se da je pola Hrvatske u toj dvorani.I sad se čeka precjednik. Da dođe pa da blagoslovi taj skup. E tu više nisam izdržala pak sam zgasila TV.
Da nije krajnje tragično bilo bi jako smiješno.

Ova bi se zemlja mogla zvati Hrvatska, a nadimak bi joj mogao biti "Cirkus na osmu".
Ili "Ajmo ubit u pojam i one koji su se do sada držali"
ili "Mala zemlja za male razume"
ili "Mala zemlja za velike budalaštine" .
Imam još ideja no nitko ih ne traži.
Zato oglašavam nagradni natječaj za nadimak ove zemlje. Najbolji slogan bit će nagrađen ...ma neznam čime. Kad se sjetim napravit ću update.

- 14:36 - Komentari (9) - Isprintaj - #

13.09.2009., nedjelja

Ovo novi šal i kapica.

Image Hosted by ImageShack.us

A što se tiče mene kao pekarice, izgleda da mi je to sudbina . Ovo su neke pogačice od masti. Dobila sam mast, domaću, pravu, koju nisam vidjela već najmanje 100 godina. I napravila pogačice ali recept je ofrlje napisan :
"Razvaljajte prst debelo tijesto, vadite (vadite?? odakle da vadim??) pogačice koje odozgo, tupom stranom noža, nareckate u obliku kvadratića. Pogačice odozgo namažite razmužćenim jajetom....."
To napisano za pametne a ne za mene, pa sam onda morala zmandrljat po svom. I ispalo je to što je ispalo :

Image Hosted by ImageShack.us

- 18:21 - Komentari (7) - Isprintaj - #

12.09.2009., subota

Biljni i životinjski svijet

U kroničnom nedostatku inspiracije, a želji da ipak pišem, tek toliko da osjetim da se nešto događa sjetila sam se svojih biljaka. I sjetila sam se da sam sama sebi rekla da ću ih fotkat. Odnosno da ću fotkat ovog čuvarkuću, jer sam ga neki dan presadila. Rečeno je iz usta pametnihih od mojih da čuvarkuća raste onako velika koliko je velika tegla.
U početku sam ju bila stavila u malu teglicu jer veću nisam imala, i to onako ofrlje. Donijela sam ju sa kućice, jer ih tamo puno s namjerom da probam tu imat, pa ako ide ide ako ne ne.
I stvarno. Narasla je točno u veličini tegle. Sad je presađena u veću, koju se nadam da će isto prerast.
Možda postane gigant čuvarkuća. Možda će biti tako velika da će čuvati kuću. Jer će se stranci i eventualni lopovi bojati dolaziti. Toliko će biti velika i zastrašujuća.

Image Hosted by ImageShack.us

Jednom mi je prijateljica bila rekla da imam ruku za bilje. Pomislila sam "kaj god, što ona priča". Međutim limuni mi idu.
Ako se dobro pogleda vidjet će se desno na sredini dva mala , minijaturna listića.Stavila sam košticu, kad se sjetim odem pogledati da li je nešto izašlo i bingo, neki dan vidim bebu limun kako mi maše:

Image Hosted by ImageShack.us

A ovo je limun star oko 6 mjeseci :
Image Hosted by ImageShack.us

Ovo je oliander. Neki dan donijela mi je prijateljica, no već je bio ovakav. Rekla je da ne zna hoće li se uspjeti održati "već se suši". No na vrhu ima par malih izdanaka . Možda uspije. Voljela bih da uspije :

Image Hosted by ImageShack.us

A nju smo dobili u cvjetajućem stanju negdje oko božića (kad inače?) kao poklon za useljenje. Još se drži :

Image Hosted by ImageShack.us

A ako je biljni onda može i životinjski svijet.

Car je neki dan morao biti okupan jer se stalno češka i bilo je vrijeme za novi Frontline. Kad se car okupa onda prvo 10 minuta trči mahnito po cijelom stanu. Zatim se instalira na neko mjesto i tu zaspi. Budući da njemu dlaka ne opada, to znači da njegova dlaka kao naša kosa, to ga se mora zaštititi od propuha, dok se ne osuši. Pa ga ja zamotam u ručnik. I još mu gore stavim poplun, zlu netrebalo smijeh

, neka je on meni na toplom.
I onda izgleda nekako ovako :

Image Hosted by ImageShack.us

- 11:04 - Komentari (17) - Isprintaj - #

10.09.2009., četvrtak

Opet sam se igrala domaćice, ne znam što mi je u zadnje vrijeme.
To su kao neki prutići od sira. Mmmmm.
Ako ovako nastavim pretvorit ću se u pekaricu.
Ujutro ću se dizati u 3 sata, a u 6 ću već biti vani i prodavati kruh.
Eto, tako ću završiti ako nastavim listati kuharice.

Image Hosted by ImageShack.us

A ujutro sam išla po svoje hlače. Koje mi žena skratila. Jer ja moram skraćivat SVAKE hlače koje postoje na zemljskoj kugli. I onda kad sam se vraćala sa vrećicom i skraćenim hlačama , mali je Pas morao kakati. Tako mi kakamo, ja se pravim da to nije moje pseto, nego da tu slučajno i bezveze stojim, inače ću morati pokupiti kakicu, a Mali Pas kaka u šikari, al nemoš ti to objasnit gunđavim vješticama i vještacima. I taman nas dvoje odigramo svoje uloge, on kaka, ja nisam njegova gazdarica i taman krenem se opuštat i mislit "dobro nitko nije vidio" kadli čujem "Oho, kakamo?"
"U šit" pomislim, "gdje da sad nađem papira" (o.a. izašla sam van na kratko samo sa ključem od stana)
Pogledam osobu, žena mi se srdačno smije, poznata mi nekako, vrtim film u glavi i shvatim da je to moja susjeda, samo friško ošišana pa ju nisam prepoznala.
Odahnem. Kažem "ošišali ste se". "Kako je drugi pas?" pita. Ja odgovaram da je OK i tako riječ po riječ , korak po korak i dođe vrijeme da se rastanemo. Veli ona "idem još na vrt" "Vrt imate?" pitam. "Je, hoćete ići vidjeti?" "Hoću, kako ne".
Te smo tamo Mali pas i ja dobili cvijeće.

Image Hosted by ImageShack.us

- 16:18 - Komentari (12) - Isprintaj - #

09.09.2009., srijeda

Udomljenje

Drugog smo pasa udomili.
Nisam htjela o tome pisati, jer me stalno stiskalo u grlu.
Sad je već malo bolje. Mogu pomisliti na nju a da ne počnem gutati.
Dobra vijest jest da joj je tamo gdje je dobro.
Da nije tužna.
Da su novi gazde dobri ljudi.
Da ima svoje dvorište, a ne 4 zida.
Da je tamo gazdarica, a ne da je druga po hijerarhiji.
Loša vjest je da meni jako nedostaje.

Image Hosted by ImageShack.us

Dobra vijest je da nema dlaka po stanu.
Pa Muškarac (princeza na zrnu graška) ne usisava svako malo.
Loša vijest je da bi ja da bude dlaka po stanu, a da je ona tu.
Dobra vijest je da Mali Pas sad opet postao veseo i prirodan.

Ma šit.
Baš mi fali.

- 11:14 - Komentari (12) - Isprintaj - #

06.09.2009., nedjelja

Pa ti reci da je meni lako.

Image Hosted by ImageShack.us

Ležao sam na krevetu al onda je ona otišla iz sobe pa sam morao doći i spavati tu na garnituri. Koja je neudobna i nije kao krevet. Al tu je imam na oku. Da sam ostao na krevetu mogla bi mi zbrisati nekud van. Bez mene.
Pa ti reci da je moj život lak. I još mi se smije jer kaže da sam dvodimenzionalan. Da sam se stopio sa prostorom. eek

Da mi fali jedna dimenzija. Da ona ne zna jesam li ja slika ili stvaran pas. Mene ona u stvari vrijeđa. namcor

Ali ja ju volim pa joj pređem preko takvih njenih bezobraština.

- 20:22 - Komentari (20) - Isprintaj - #

04.09.2009., petak

Koju ruku prvo obrišete ručnikom nakon tuširanja?

Svako jutro za doručak pojedem musli. Onaj od Vitalisa sa 70% više čokolade. I tako već mjesecima. Nije baš svako jutro, ali većinom.
Da znam. Štovano se čitateljstvo sada sa pravom pita „koga briga Levant što ti jedeš za doručak?“. I još dodaje „kud bi stigli kad bi svi pisali o tome što jedemo za doručak??“. Zgražajuć se pritom znam.
Ali to uopće nije bila tema o kojoj sam htjela dati svoju današnju pametnu izjavu. Ne. To je bio uvod.
No dakle.
Pričam tako sa svojim prijateljem i kažem mu da za doručak jedem musli od vitalisa i da su odlični jer imaju čokoladu. Pita on mene „koliko koštaju?“ (moj prijatelj nema posao te gleda na svaku kunu i kako kaže drugi moj prijatelj – obrće ju 8 puta). Odgovorim „ prvo je bio 17 kuna, pa onda 20, pa onda 22 , pa onda 24“. „A, to je meni skupo. Ja si ih radim sam“.
„Kako sam?“ upitam ja zapanjeno. Žena – domaćica koja nisam, nije pojma imala da bi se musli mogli napraviti doma. Pojma nije imala pa ti reci !!
Ali…ako treba promijeniti šteker tu sam. Šteker znam promijenit, a nikad mi nije palo na pamet da se musli može napraviti doma.
Mene fakat treba dati na satove domaćinstva.No da. I čim je to rekao, bila mi to fora. Pa sam u dućanu kupila zobene pahuljice a doma napravila inventuru što sve imam.
Jutros sam si napravila prve domaće muslije. E to fino da finije ne može bit. Stavila sam zobene pahuljice, grožđice, suncokretove sjemenke i sjemenke buče. Jučer navečer sam zobene pahuljice stavila u mlijeko.
Ma mrak!
Mene treba ubit . Da živim toliko godina a da mi ne padne napamet da to mogu doma sama napraviti. lud

I da mogu napraviti kako meni paše. Da mogu mijenjati. Varirati. Dodavati. Oduzimati,

A sada ono najvažnije i najljepše. Tadadadadadaammmmm:

Image Hosted by ImageShack.us

Dakle i dalje ostajem gola i bosa ali više nisam gologlava. Jer ima suosjećajnih ljudi koji su rekli "dosta mi je slušanja da je gola i bosa, isplest ću joj kapicu ".

Hvala ti Romantales.

- 16:48 - Komentari (11) - Isprintaj - #

03.09.2009., četvrtak

Moj današnji mali svijet

Mali pas u svom najčešćem položaju. Taj se položaj zove "vi jedete izvolite dati i meni" :

Image Hosted by ImageShack.us

Varaždinski klipići u smanjenoj dimenziji :
Image Hosted by ImageShack.us

levant

Usputni pogled kroz prozor :

Image Hosted by ImageShack.us

Novi (genijalni) uradak. Još se suši.
Image Hosted by ImageShack.us

- 10:54 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>