U kroničnom nedostatku inspiracije, a želji da ipak pišem, tek toliko da osjetim da se nešto događa sjetila sam se svojih biljaka. I sjetila sam se da sam sama sebi rekla da ću ih fotkat. Odnosno da ću fotkat ovog čuvarkuću, jer sam ga neki dan presadila. Rečeno je iz usta pametnihih od mojih da čuvarkuća raste onako velika koliko je velika tegla.
U početku sam ju bila stavila u malu teglicu jer veću nisam imala, i to onako ofrlje. Donijela sam ju sa kućice, jer ih tamo puno s namjerom da probam tu imat, pa ako ide ide ako ne ne.
I stvarno. Narasla je točno u veličini tegle. Sad je presađena u veću, koju se nadam da će isto prerast.
Možda postane gigant čuvarkuća. Možda će biti tako velika da će čuvati kuću. Jer će se stranci i eventualni lopovi bojati dolaziti. Toliko će biti velika i zastrašujuća.
Jednom mi je prijateljica bila rekla da imam ruku za bilje. Pomislila sam "kaj god, što ona priča". Međutim limuni mi idu.
Ako se dobro pogleda vidjet će se desno na sredini dva mala , minijaturna listića.Stavila sam košticu, kad se sjetim odem pogledati da li je nešto izašlo i bingo, neki dan vidim bebu limun kako mi maše:
A ovo je limun star oko 6 mjeseci :
Ovo je oliander. Neki dan donijela mi je prijateljica, no već je bio ovakav. Rekla je da ne zna hoće li se uspjeti održati "već se suši". No na vrhu ima par malih izdanaka . Možda uspije. Voljela bih da uspije :
A nju smo dobili u cvjetajućem stanju negdje oko božića (kad inače?) kao poklon za useljenje. Još se drži :
A ako je biljni onda može i životinjski svijet.
Car je neki dan morao biti okupan jer se stalno češka i bilo je vrijeme za novi Frontline. Kad se car okupa onda prvo 10 minuta trči mahnito po cijelom stanu. Zatim se instalira na neko mjesto i tu zaspi. Budući da njemu dlaka ne opada, to znači da njegova dlaka kao naša kosa, to ga se mora zaštititi od propuha, dok se ne osuši. Pa ga ja zamotam u ručnik. I još mu gore stavim poplun, zlu netrebalo , neka je on meni na toplom.
I onda izgleda nekako ovako :
Post je objavljen 12.09.2009. u 11:04 sati.