Jednom prije se to bilo odvijalo.
Moj je prozor spavaće sobe gledao na jug. Terasa mog susjeda isto je gledala na jug. E sad tu ne bi trebalo biti nikakvih problema da susjed nije bio a) iritantan b) imao je glas kao da pilom režeš drvo c) volio je na terasi pričati svojim prijateljima o svojim životnim i inim uspjesima i to baš od 11 navečer nadalje.
To se mene nije trebalo ticati da se ja ujutro nisam morala dići i ići na posao. Ako do 1 , 2 u noći slušaš iritantni glas koji pili zrak pred sobom onda ti tlak počinje rasti. I zrak je več vrištao i molio ga neka prestane.
Noć , dvije i tlak je narastao a i moja granica stpljenja i tolerancije smanjila se na opasno crveno.
Treću sam noć stiltala. Nisam mogla to izdržati više. Otišla bih spavati negdje drugdje da sam imala. Ali nisam. Bila sam osuđena na rezanje pile. I onda sam se digla. Uzela sam radio. Upalila ga. Stavila na prozor. Navila sam ga na najglasnije i otišla u kupaonu, tamo se zatvorila, inače ne bih mogla izdržati ni radio ni to što sam napravila, nego bi vjerojatno bila maknula radio. Jer sam prokleto predobro odgojena i jer se ne natežem s ljudima. Bar ne na taj način.
U kupaoni sam bila kojih 10 minuta zatim sam izašla. Ugasila radio, maknula ga s prozore i gle......dočekala me blažena tišina.
Idućih par dana bio je mir. A zatim sam čula ovo :
"Rekao mi je taj i taj da si ti jako bezobrazna. I da pališ radio na najjače u sred noći.".
Ispričala sam svojoj prijateljici kako je i zašto to bilo.
Ona je samo rekla "da, on se voli hvaliti. I da , imaš pravo stvarno je glasan i težak".
Eto tako.
On smije ja nesmijem. O svijete...
I malo šeširića za igle :
Post je objavljen 26.09.2009. u 17:00 sati.