Opet sam se igrala domaćice, ne znam što mi je u zadnje vrijeme.
To su kao neki prutići od sira. Mmmmm.
Ako ovako nastavim pretvorit ću se u pekaricu.
Ujutro ću se dizati u 3 sata, a u 6 ću već biti vani i prodavati kruh.
Eto, tako ću završiti ako nastavim listati kuharice.
A ujutro sam išla po svoje hlače. Koje mi žena skratila. Jer ja moram skraćivat SVAKE hlače koje postoje na zemljskoj kugli. I onda kad sam se vraćala sa vrećicom i skraćenim hlačama , mali je Pas morao kakati. Tako mi kakamo, ja se pravim da to nije moje pseto, nego da tu slučajno i bezveze stojim, inače ću morati pokupiti kakicu, a Mali Pas kaka u šikari, al nemoš ti to objasnit gunđavim vješticama i vještacima. I taman nas dvoje odigramo svoje uloge, on kaka, ja nisam njegova gazdarica i taman krenem se opuštat i mislit "dobro nitko nije vidio" kadli čujem "Oho, kakamo?"
"U šit" pomislim, "gdje da sad nađem papira" (o.a. izašla sam van na kratko samo sa ključem od stana)
Pogledam osobu, žena mi se srdačno smije, poznata mi nekako, vrtim film u glavi i shvatim da je to moja susjeda, samo friško ošišana pa ju nisam prepoznala.
Odahnem. Kažem "ošišali ste se". "Kako je drugi pas?" pita. Ja odgovaram da je OK i tako riječ po riječ , korak po korak i dođe vrijeme da se rastanemo. Veli ona "idem još na vrt" "Vrt imate?" pitam. "Je, hoćete ići vidjeti?" "Hoću, kako ne".
Te smo tamo Mali pas i ja dobili cvijeće.
|