Pogled u...

nedjelja, 22.10.2017.

Novi izazovi

Nisam već neko vrijeme ništa objavila na Blog.hr-u, jer sam se upustila u neke nove izazove. Već dulje vremena sanjam o tome da otvorim svoje web mjesto. San koji sam konačno odlučila ostvariti. Otvorila sam novi blog na Wixu, koji između ostalog nudi besplatno otvaranje stranice. Uz veliku pomoć prijatelja, stranica je otvorena. Kako na Wixu, tako i na Facebooku. Ime koje stranica nosi je "Ritam Svijeta". Za razliku od "Pogled u", na ovoj stranici će biti prezentiran pogled na svijet iz drugog ugla.
Naime, "Ritam Svijeta" upoznavat će svoje čitatelje o ljepotama svijeta koji nas okružuje. Tijekom raznih putovanja na koja krenemo, mijenjamo se, širimo svoje vidike, upoznajemo, spoznajemo, bogatimo se znanjem. Otići tek nekoliko kilometara od udobnosti svoga doma ili udaljiti se miljama od rodne grude način je kojim se upoznaju i prihvaćaju različitosti.
Otkako znam za sebe, volim putovati. Upravo iz toga razloga, odlučila sam svoja najkraća, najbliža ili pak najdalja putovanja zabilježiti riječima i fotografijama.
Za sve oni koji me žele pratiti na toj drugoj stranici, mogu to učiniti odlaskom na http://tajcheeosi.wixsite.come/ritam svijeta, ili pak na Facebook stranici Ritam Svijeta. Voljela bih kada biste sa mnom krenuli i na ovakvo putovanje.



Nadalje, ostvarih si još jednu želju. Kupila sam si mali Cromenotebook, tako da ću sada s lakoćom pisati o svojim dogodovštinama ili pogledima na život. Tegliti veliki laptop na osamljena ili urbana mjesta nije baš napeti dio pisanja. No, kupnjom ove malene mašinice, situaciju sam si itekako olakšala. Toplo preporučam svima koji žele prijeći na manje inče, da se odvaže i time si olakšaju cjelokupni proces stvaranja, pisanja, kreativnosti.
Imam osjećaj da je za mene kreativno izražavanje tek na početku. Iako će uskoro godina dana otkako hodim cyber hodnicima i pišem blog (ipak je to neko iskustvo), na početku sam. Istražujem, otkrivam, pokušavam naučiti kako da svoj glas, bilo da se radi o Pogledu u ili Ritmu svijeta, proširim i uistinu razveselim one koji me čitaju. "Pogled u" je blog na kojem sam pisala i o ne tako veselim temama, davajući svoj osobni osvrt na unutarnje stanje, kako svojeg, tako i društvenog. To ću i dalje činiti. I dalje ću njegovati taj dio sebe. Riječima ću vam prenositi svoje osjećaje, zapažanja, stanja. Ipak je taj blog-prostor moja velika terapija i mjesto na kojem mogu izraziti ono što plovi mojim tijelom, kola mojom dušom, te veseli ili uznemiruje moj duh. Moram priznati, nedostajao mi je. Nedostaje mi zastati, okrenuti se sebi, promotriti što je to što se doboko u meni događa. Posao, obavljanje regularnih životnih stvari, maknulo me je jedno vrijeme od svega toga. Pokretanjem nove blog stranice, putovanja, izvannastavne aktivnosti - počele su biti dominantnije. No, da se razumijemo, sve to nevjerojatno me veseli. Ipak, dođe vrijeme kada poželimo smiraj, duboki uzdah i izdah, tišinu, kako bismo se ponovno spojili sa sobom i Bogom. Polaganim, ali sigurnim hodom, počelo se i to događati.



Biljke u mom stanu, potaknule su me da je potrebno zalijevati. Da, da, to je nešto što je opće poznato. Voda je izvor, voda je život. No, kako sam razbacana na sve strane, nisam stigla ni cvijeće zaliti. U biti, pravim izgovor. Nisam cvijeće ni primijetila. Što me dovodi do sebe, do ljudi koji su važni u mom životu. Ne-primjećivanjem, ne-zalijevanjem, ne-hranjenjem, uvenut ćemo. Prvo mi. Uvenut ćemo jer sebi nismo dali ono što je potrebno za život. I što život više odmiče, postajem svjesna da ništa ne ide bez mene. Ja za sebe. To je polazište. Tu krećem, s tog mjesta hodim dalje. Nakon što odradih vježbu tapkanjem koja je trajala oko mjesec dana (jer za neke ljude, događaje, potrebno je više vremena), odlučih. Odlučih sebi govoriti da sam vrijedna. Govoriti sebi - VOLIM SE. Ne obazirati se na one neke tamo ljude, pune sugestija i savjeta, a da ih nitko za to nije pitao. Ne razmišljati da je netko famozni alkemičar koji posjeduje neku posebnu tajnu življenja. Završavam s tim. Hvala lijepa, ali ne trebaju mi savjeti do onog trenutka kada ih sama potražim. Čini mi se da dijeljenje savjeta od tih i takvih nije savjet ljubavi, nije savjet brige za mene, već je savjet njihovog ega koji se isto tako jadan bori sa svime što ga okružuje. I ok. Jasno mi je. Stoga, ne razmišljajući o njima, ne izgovarajući afirmacije koje će njih uključivati, izgovarat ću one koje se odnose samo na mene. Ja sam najbitnija u svojoj priči, kao i vi u svojoj. Prvo trebam zaliti sebe, sebe nahraniti. U konačnici, sebe voljeti, kako bi sve oko mene funkcioniralo. Tek tada mogu biti u službi drugoga, dati mu ono najbolje od sebe. Onaj tko to ne razumije, ne krivim ga. I sama sam dugo tako razmišljala. Bit će trenutaka, vjerojatno i perioda kada neću sebi dovoljno davati. Kada ću sebe staviti na periferiju života. Međutim, imam alat. U biti, oduvijek sam ga imala, samo što ga nisam ispravno koristila. Obećajem sama sebi da ću ga bolje držati u rukama, ispravno koristiti i paziti da sjeme dobra (koje svi u sebi imamo) zalijevam, održavam brižnošću, ne opravdavajući se drugima zašto to činim. Tek tada sjeme će rasti i donijeti mi prekrasne, ukusne plodove. Neke već tako slatko koristim, jedem i hranim se.

Eto, veliki izazovi su ispred mene. I neka su. Veselim im se.

Veselim se svim unutarnjim i fizičkim putovanjima. Rado ću o njima i pisati. Vas pozivam da mi se pridružite i na drugom blogu. "Ritam Svijeta" vas očekuje. Putujmo.

Oznake: Izazovi, kreativnost, wix, ritam svijeta, putovanje, plodovi rada

<	siječanj, 2018
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Siječanj 2018 (1)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (2)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (6)
Lipanj 2017 (2)
Svibanj 2017 (4)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (6)
Veljača 2017 (9)
Siječanj 2017 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv